Kad je prije više od desetljeća u Slavonskom Brodu pokrenut prvi internet portal smatrao sam da je u grad stiglo „vrijeme budućnosti". Sbonline je bio prvi pravi portal na kojem se moglo pročitati vijesti iz Broda. Bila ta vijest neka značajna ili beznačajna, po prvi put smo imali dojam da smo postali pravi grad. Poput američkih gradova, u kojima postoje ne samo radio postaje već i (brojni) TV kanali i web siteovi s „udarnim" vijestima. Ono što je na sbonlineu od početka bilo osobito važno bio je njihov forum. Usput, taj forum je stvarno bio gradski „trg" na kojem su posjetitelji pretresali te „važne" brodske događaje i ljude koji su u umjetnosti, gospodarstvu, a dakako, najviše i najradije u politici, stvarali vijesti. Veliki "impact" koji sbonline ima, unatoč dugogodišnjoj neaktivnosti, također je zasluga toga foruma.

Kad je prije više od desetljeća u Slavonskom Brodu pokrenut prvi internet portal smatrao sam da je u grad stiglo „vrijeme budućnosti".

Bez obzira na anonimnost komentatora, počeci komunikacijske kulture u virtualnom svijetu ostali su mi u sjećanju i kao iznimno pristojni, bez napada „ad hominem", pa čak i kad su ti političari bili „na tapetu", a komentatori ih nisu voljeli.

Isto tako, sbonline je bio prvi naš brodski portal na kojem su se, davno prije facebooka i u samim počecima e-maila, Brođani u svijetu, kroz njegove adresne baze, mogli pronaći.

Preživljavanje

Kako je ovaj grad u svemu, a osobito u gospodarskom razvoju, pri kraju ne samo svjetskih već i hrvatskih trendova, ni tako moderan portal nije mogao preživjeti na tržištu.

Poznavajući osnivača Klindžića, bio sam uvjeren da će on ostati neovisan, mada i neprofitabilan i da će održavati naš, brodski lokalni portal, makar „za svoju dušu".

Volio bih i ja da je naše marketinško tržište razvijeno poput zapadnoga i da svatko tko se bavi biznisom nađe svoj preferirani portal i za njega izdvoji određenu količinu novca. Jer, ne živi se od lijepih osjećaja Brođana, jednih prema drugima.

(Ras)prodaja ugleda

Osobno sam bio iznenađen i razočaran što je osnivač sbonline-a onako grubo, krajem 2010, napao osnivanje ovoga portala na kojemu pišem. S jedne strane, osobno poznajem urednika onoga portala i iznimno sam ga cijenio i cijenim kao pionira informatike u Slavonskom Brodu. S druge strane, nisam se osjećao dijelom nekakve „urotničke skupine" koja je pokrenula ovaj portal iz nekih tajnih, zavjereničkih razloga. Umjesto pozdrava novoj konkurenciji, sbonline je objavio gotovo nekrolog brodskoj pisanoj riječi, optužujući i lijevo i desno (tada je i u Gradskom vijeću još funkcionirala takva panstranačka koalicija) kako su vijećnici dodijelili silan novac sbplusu i time zadali smrtni udarac njima na sbonline-u kao zaslužnim pionirima brodskog svemrežja.

Sbonline "Klindžino je dijete" i on sigurno ne bi dopustio uništavanje tog nostalgičnog ugleda perjanice brodske informatike.

Volio bih možda, potajno, da su njegove optužbe u pravu i da je sbplus izdašno financiran od strane gradske uprave ili na koga se već mislilo. Ali, kao što sam u šali napisao nedavno, urednik ovoga portala znatno je škrtiji u isplatama nego li na cjenicima. „Bogato financirani podobni portali" sigurno ne plaćaju 10-35 kuna po članku, zar ne?

Iznenadilo me je kad je prije mjesec dana jedan drugi brodski novi portal, e-brod, donio senzacionalnu vijest: prodan je sbonline! Objavljeno je i tko je novi vlasnik.

Premda znam kako su, u ovakvoj tržišnoj situaciji, promjene vlasnika ponekad nužne, bio sam uvjeren da se radi samo o poslovnoj promjeni, a ne i o uredničkom preusmjeravanju, jer je sbonline "Klindžino dijete" i on sigurno ne bi dopustio uništavanje tog nostalgičnog ugleda perjanice brodske informatike. Prevario sam se.

(Auto)cenzura

Kad je jutros u 9.22 objavljena vijest o tome kako je država utvrdila da je gradonačelnik u zadnjoj (eh, da je zadnja) krizi gradskog vijeća u krivu, mogao sam pročitati vjerodostojnu vijest.

Tada nisam znao, ono što znam sada, da je već prva rečenica toga uratka notorna laž. ("Jučer je gradonačelniku Duspari na ruke stigao dopis iz Ministarstva financija. Naime vraćena mu je zaprimljena dokumentacija, bilanca za ¼ godine 2013, ili razumljivije privremeni tromjesečni proračun, kojeg je on zapravo do 31.12.2012. godine trebao predložiti Gradskom vijeću".)
Međutim, jučer nikakvo pismo nije stiglo gradonačelniku iz Ministarstva financija, niti mu je vraćena ikakva dokumentacija.

Kad su naknadno pojašnjena zbivanja u Uredu državne uprave Brodsko-posavske županije, pretpostavio sam da će sbonline objaviti ovaj novi razvoj događaja. Tako sam barem mislio.

Pokazalo se da je, kao i uvijek, od cenzure koja je odlika desnih korporativnih, dakle fašističkih sustava i snaga, uvijek gora ona nama svojstvena autocenzura. U sovjetskim vremenima nije bilo potrebno imati cenzore u svakim novinama. Svaki novinar koji bi objavio po režim nepodobnu vijest, sam je, u trenutku shvatio kakve posljedice po njega takav propust može imati i sam bi napisao novu vijest.

Kad je oko podneva ipak objavljeno da je državna uprava dala za pravo gradonačelniku, a ne ad hoc koaliciji osam stranaka u vijeću (svih osim nezavisnih vijećnika - Udruge Pravaš – i HDSSB-a), sbonline je napravio početničku, za novinare neoprostivu grešku.

Umjesto da objavi novu vijest, u kojoj će reći kako je "došlo do novog razvoja događaja" (i usput možda čak iskoristi priliku i demantira prethodno objavljenu laž da je gradonačelniku stiglo pismo, ispričavši se čitateljima s izjavom da je novinar "nasjeo" na glasinu – ta grijesi su, uz iskreno pokajanje čak i u crkvi oprostivi), pisac/urednik ovog navodno "novog i boljeg" sbonline-a, počinio je drugi smrtni grijeh: objavio je novi članak UMJESTO staroga! Na istom linku (sic!).

http://www.sbonline.net/vijesti/brodjani-zrtve-politickih-igara-gradonacelnik-duspara-pogrijesio-a-odluka-gradsk-5237

Novinari i „novinari"; iliti "kako vidjeti trun u oku brata svojega a ne brvno u vlastitom"

Dakle, baš oni koji su u svakom tekstu na ovom portalu, bez obzira radi li se o kulturi ili goloj politici, „prepoznavali" neke dogovorene tekstove, podmetnute konstrukcije i zlurado su govorili o "režimskom portalu dusparaplus", p(r)okazali su se golim manipulatorima.

Izmjenom teksta, nakon događaja koji je bitno promijenio položaj sukobljenih strana, a pri tome i dalje ostavši kod lažne tvrdnje, autor je pokazao kako se ne radi o novinarskoj grešci ili neiskustvu, nego o gruboj namjeri manipuliranja javnošću.

Izmjena teksta, nakon događaja koji je bitno promijenio položaj sukobljenih strana, a pri tome i dalje ostavši kod činjenične laži da je fantomski dokument stigao na ruke gradonačelnika, valjda po onoj da sto puta ponovljena laž postaje istina, pokazuje da se ne radi o novinarskoj grešci ili neiskustvu, već o gruboj namjeri manipuliranja javnošću.

U novinama je to nekada bilo iznimno teško napraviti, jer bi uvijek ostao poneki neprodani primjerak u kojem bi ostao izvorni tekst. Diktatorski režimi su često uništavali cijele naklade, kako je lijepo opisano na primjer u rumunjskom klasiku: Uspomene iz zlatnog doba.

Takve novine bi postale raritet (poput spektakularne fotografije američkog predsjednika Trumana, kojem su novinski izdavači požurili izmaknuti stolicu), kolekcionarska vrijednost

Sjetimo se i tragikomičnih scena iz Orvelove "1984", o društvu u kojem postoji cijelo Ministarstvo istine u kojem službenici danomice prepravljaju stare, arhivske(!) brojeve dnevnih novina, ne bi li trenutna politička istina bila uvijek u suglasnosti s prošlim "događajima".

Svrstani i nesvrstani

Jerku Zovku se mogu predbaciti mnoge stvari, ne ponajmanje ona da je novinarski amater i urednički diletant.

On, u svojim autorskim člancima, svakako pokazuje tko je na političkoj sceni njegov favorit. Ponekad će nahvaliti i rutinske poteze toga favorita, prikazujući ih kao strateške uspjehe, dok će neke pozitivne priče njegovih protivnika samo hladno prenijeti ili ih "zaboraviti" objaviti.

Ipak, od njega nikad, baš nikad, nećete dobiti, kao istinu, serviran potpuno izmišljen podatak, rečenicu ili vijest.

Od njega nikada nisam dobio naputke što i kako pisati, niti mi je ikada promijenio tekstove koje sam ovdje objavio. I nikad nećete doživjeti da je tekst na sbplusu obrisan i na njegovo mjesto postavljen sasvim drugi u maniru najvećih gebelsovskih propagandista, a na sramotu cijele novinarske profesije.

Današnjom intervencijom u vijest na svojoj naslovnici, sbonline ne samo da je izgubio hinjenu neovisnost, nego je učinio presedan koji bi mogao pokrenuti lavinu negativnih posljedica po, kakvo takvo, brodsko novinstvo.

Ovako beskrupuloznim korištenjem tehničkih mogućnosti u 'prikrivanju' notornih laži,  uvodi se opasna sumnja kako se ni drugim Internet portalima u ovom gradu, uopće ne može vjerovati. Još gore, moglo bi to i druge medije potaknut na svrstavanje.