Na nedjeljnim izborima birači imaju jedinstvenu priliku poslati političke stranke... tamo gdje im je i mjesto!
Komentar koji je posjetitelj @robro ostavio na članku o europskim izborima, kako je sve ovo "samo jedna velika anketa pred lokalne izbore", potaknuo me napisati ovo razmišljanje o nedjeljnim izborima.
Svaki put kad se na cijeloj naciji primjenjuje neki novi društveni eksperiment, svim članovima društva mora se pojasniti čemu taj novi postupak služi. Kao što smo se, na primjer, morali 1990. ponovno učiti što to znači ići na izbore na kojima možemo birati. Za one mlađe čitatelje koji se ne sjećaju "mračnih vremena" kada je bilo dva posto nezaposlenih, a razlike između građana su se mjerile time je li netko vozio novoga "fiću" ili wartburga ili golfa starog 10 godina, moram podsjetiti da je bilo redovitih izbora na svim razinama vlasti i za vrijeme toga "nenarodnog režima i mračnog vremena".
U pravilnim vremenskim razmacima nekad je i Partija pozivala narod na birališta na kojima se biralo recimo deset delegata za nekakav viši društveni organ, sa liste na kojoj je bilo ukupno deset kandidata! Sve je bilo odlučeno u tajnim komitetskim hodnicima, gdje je odlučeno kojih deset sretnika će dobiti plaću i privilegije ... ovaaaj, služiti narodu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i ...vazda?
Današnje hrvatske političke kvazi-elite, tako su pristupile i ovim izborima. "Mjesta u EU parlementu su već podijeljena" poruka je dviju Partija. Čak se i o imenima vodilo računa.
Tako je HDZ stavio na listu kadrove koji "imaju već iskustva u europskim pregovaranjima", a ostavio je mogućnost koalicijskim pravašima neka si organiziraju svoje pristalice i masovnim glasovanjem možda pogurnu šestu na listi, svoju Ružu, u veliku europsku sabornicu. Kako ih je Ruža do sada snažno zvala neka glasaju protiv "Eu-ropske Unije", teško je vjerovati da će ju birači, koji vole jasne poruke, nagraditi plaćom od 8000 eura od te iste Eu-robije?
SDP je gledao koje zaslužne kadrove mora smjestiti u dobro plaćenu briselsku sinekuru. Oporbeni lideri nisu stavili na listu nikoga iz ove naše napaćene županije. Vladajući su nas počastili friško priudanom suprugom ministra poljoprivrede kao našim kadrom. Čubeći visoko na petom mjestu liste koja vodi, ona je sigurno već tamo.
Koliko možemo očekivati od tog "našeg" kadra govori činjenica da se čak sedam brodskih kandidata pokušalo predstaviti na konferencijama za tisak, sučeljavanjima za čisti zrak, izjavama u lokalnom tjedniku "Posavska Hrvatska", prenijeli su to i naši portali... Jedino je naša "bukovljanska snaha" poručila da "ona nema vremena za izjašnjavanje za lokalne medije". Cijeli izborni proces proveden je kao da nema smisla trošiti sredstva jer je već poznat raspored mandata. 7:5 ili eventualno 7:4:1. Biračima se, dapače, sugerira da toga dana imaju sigurno važnijih poslova kad je "ionako sve odlučeno". Kandidati za mandate Centralnog komiteta vodili su žestoku bitku da ih Partija izabere na svojim zatvorenim sjednicama. Nakon toga, nedjeljno glasovanje, bez obzira na obavezan devedeset-pet-postotni izlazak birača, bilo je puka formalnost.
Kandidati velikih stranaka već su rezervirali hotele u Bruxellesu. Na izbore gledaju kao na nešto što se eto, gnjavaže li, mora obaviti, kao na odlazak na jutarnji toalet prije odlaska na posao – samo ovaj put u dalekoj Belgiji; baš kao nekada!
Što mislite kako će se ponašati ti predodređeni, kad zasjednu u kožne fotelje, pod budnom paskom svojih zagrebačkih stranačkih centrala?
A to ne mora biti tako!
Građani ove nedjelje, zahvaljujući preferencijalnom glasu, imaju u svojim rukama nuklearnu bombu kojom mogu srušiti sve konstrukcije stranačkih elita iz Zagreba.
Pokušajte nasuprot tome zamisliti kako se ponašaju i kako građane zastupaju oni koji svoj direktni mandat dobiju glasovima birača, nasuprot(!) odlukama tajnih kružoka?
Najagilniji zastupnik u sadašnjem sazivu EU parlamenta nije ni Merkeličin ni Berluskonijev, ne pripada ni Sarkozyjevoj niti Janšinoj stranci. Nigel Farage predstavnik je malene stranke, UKIP-a, koja na engleskim nacionalnim izborima ne uspijeva osvojiti gotovo nijedan parlementarni mandat, a na europskim izborima dobije gotovo tri milijuna glasova (drugi iza Konzervativaca s četiri i ispred čuvenih laburista koji imaju 2,5 milijuna) i u Bruxelles pošalje čak trećinu engleskih parlamentaraca!
Mnogi će reći "teško je nadoknaditi toliku prednost velikih stranaka". Birači će se našaliti kako je teško natjerati većinu na promjenu mišljenja. Međutim, ta promjena se ne treba dogoditi u glavama većine. Već samo jednoj glavi; svakog pojedinog birača koji shvati da je njegov kružić, kojim zaokružuje kandidata, razorno oružje i zapravo jedino kojega se moćnici boje.
Biračev kružić kojim zaokružuje kandidata razorno je oružje i zapravo jedino kojega se moćnici boje
Mandat u nedjelju izabranima trajat će samo nekoliko mjeseci. Bilo bi dobro da čak i otvoreni pristalice velikih partija odluče izvršiti probu tog oružja. Umjesto za listu, poredak koje je posvećen u svetištima današnjih centralnih komiteta, neka, na primjer, glasaju samo za kandidate pri dnu svojih omiljenih političkih opcija!
Jednim malim kružićem, biranjem bilo kojega od 350 kandidata, pomiješat će pomno režirane predstave. U tom nedjeljnom ruletu, nije uopće važno za koga ćete glasovati.
Važno je da ne prođu oni koje su "pomazale" stranačke vođe. Vaša će savjest biti mirna, jer znate da ste glasovali za, po vama, najboljeg, a i zato što ste tajnim komitetima rekli da uopće ne držite do njihovog odabira.
Birači za četiri dana imaju priliku pokazati kako na vrhu olovke, na biračkom mjestu, imaju "oružje za masovno uništenje" pro(u)mišljenih političkih veličina. Upotrijebite ga.
