OKO 400 milijuna Europljana iz 28 članica Europske unije od četvrtka do nedjelje, deveti puta birat će svoje predstavnike za Europski paralament u narednih pet godina. A među njima smo i mi. Koje zadovoljstvo, čak i mi biramo naših dvanaest ili jedanaest veličanstvenih. Da, veličanstvenih, jer njih u narednih pet godina očekuje pravo blagostanje na njihovim bankovnim računima, pa zato ih i biramo... valjda. Hoće li biti bolje nama, hoće li biti bolje nekada ponosnom Slavoncu, a danas uništenom i zaboravljenom?

Iako EU nema glavni grad, prema ugovoru iz Amsterdama, Bruxelles je službeno sjedište Europske komisije (izvršne vlasti), i Vijeća Europske komisije (zakonodavno i izvršno tijelo). Time je praktički Bruxelles glavni grad Europske unije i 28 članica, od Finske do Kanarskih otoka, preko Slovenije i Hrvatske pa sve do bugarsko-turske granice i Malte.

Bruxelles je, naravno prijestolnica Kraljevine Belgije, glavni grad Flamanske. Bruxelles je također sjedište Sjeveroatlanskog saveza (NATO), kao i glavni grad ljubitelja čokolade, piva. Bruxelles je san mnogim političarima jer nije za baciti plaća od desetak tisuća eura. Bruxelles je majka svih glavnih gradova. Pa tek sada razumijemo zašto oni baš toliko žele otići u Bruxelles, a nas ovdje ostaviti.

Zar će ostaviti opustjele slavonske šorove bez cura i momaka? Zar ostavljaju kirvaje s polupraznim crkvama? Djece ionako nema više, pa se niti krste, niti upisuju u matične knjige. A naša ravna polja obrađuju neki drugi težaci jer, i poneki Slavonac što je ostao, samo je puki promatrač. Našom Slavonijom upravlja tuđi gospodar, a Slavonac je tek vazal. Tko će zasijati plodnu Slavoniju, tko će žeti ravnu Slavoniju?

Slavonci, kada je najljepše, zapjevaju „Inati se Slavonijo", ali i kad je najteže, opet zapjevaju isto. No, sada tu pjesmu nema tko više zapjevati, sada se nema tko više radovati, tugovati. I oni odlaze u Bruxelles i nama ostavljaju ovakvo stanje. Sram neka ih bude. Ali ona nama poručuju kako nas neće zaboraviti, kako idu tamo zbog nas, kako će nas njihov odlazak usrećiti, kako ćemo i mi postati bogati, kako ćemo i mi živjeti u blagostanju, kako će nam graditi, kako će nas zaposliti i dati nam čak i plaću. Vjerujemo li mi njima? Pa naravno, zato ćemo i glasovati i jedva čekati dane blagostanja koje će nam poslati iz Bruxellesa.

Otkako postoji naša ravna Slavonija, uvijek je netko drugi nametao svoju volju i Slavonji i Slavoncima. Nekad Pešta ili Beč, nekad Beograd... nikada mi sami sebi. A danas, pomislit ćemo - Zagreb. A ne, krivo. Nije Zagreb. Već upravo majka svih glavnih europskih gradova - Bruxelles. A Zagreb je samo mjesto u kojem stoluju vazali, ili izvršitelji volje gospodara. Eto, zato treba onih jedanaest ili dvanaest naših veličanstvenih u Bruxellesu.

Izbori, koji će trajati četiri dana, trebali bi pokazati kakav je odnos snaga između pristalica snažnije integracije i euroskeptika, a koji traže veće ovlasti za svoje nacionalne vlade.

Najveća Europska narodna partija (EPP) i pored pada sa sadašnjih 217 mjesta, trebala bi ostati najjača, prema procjenama sa 180 zastupnika, a na drugom mjestu trebali bi biti Socijaldemokrati (SD) s oko 150 mjesta, a trenutno ih imaju 188. Pored pada broja tzv. „tradicionalnih stranaka", očekuje se da u devetom sazivu Europskog parlamenta stranke krajnje desnice osvoje više mandata. Ali ono što jesu činjenice, je mala izlaznost birača na glasovanje, tako da imamo tek nešto vise 20 posto izlaznosti. Pa neka se kandidati zapitaju, zašto je to tako.

I naš župan, Danijel Marušić na listi je za put u Bruxelles. Inače rođen u Prnjavoru, BiH, a sada nastanjen u Novoj Gradiški. Tako da njegovo putovanje kreće iz Prnjavora, preko Nove Gradiške i Slavonskog Broda i zaustavlja se u majci svih glavnih gradova - Bruxellesu.

A naši dobri Slavonci kažu - 'kako siješ tako ćeš i žeti'. A je li naš župan obavio usjeve na vrijeme i je li dobro zasijao, vidjet ćemo 26. svibnja ove godine.