Grad, Županija, udruge, naši saborski zastupnici, pojedinci…

Tužimo JANAF

Višegodišnji pokušaji apeliranja, prosvjedovanja, dopisivanja s različitim instancama, a osobito višegodišnje poboljšavanje mjernih instrumenata koji samo potvrđuju ono što nosevi brodskih stanovnika dijagnosticiraju od prvoga dana poslijeratnog rada bosanskobrodske rafinerije, nisu urodili plodom. Trebamo li možda odgovoriti na birokratsko slijeganje ramenima na isti način, napasti birokraciju i činovnike birokratskim prekomjernim granatiranjem: skupom tužbom prema trovatelju?

Ako već ne možemo očekivati Pravdu, pokušajmo onda biti pametni i problem riješiti onim što građanima u svakodnevnom životu često donosi toliko neprilika, a sada bi nam moglo (doslovce) spasiti glavu – Pravom.

Ako i prihvatimo kao vjerodostojnu izjavu gradskih vlasti predvođenih gradonačelnikom da su u zadnjih nekoliko godina „više stotina puta pisali apele nadležnima, majke mi", ako prihvatimo županijski i županov stav da će „najsnažnije iskoristiti sve pravce djelovanja po vertikali vlasti", ako istinitom željom ocijenimo želju dosadašnjih i sadašnjeg ministra „da se problem zagađenja zraka na brodskom području mora riješiti hitno", za spas Brođana nije se, zapravo, učinilo baš ništa.

Nakon osam godina takvih „napora" čudim se kako ti vrijedni ljudi još nisu skapali od napora, ako već nisu riješili problem stravičnog trovanja zbog kojih je naš grad, premda zapravo posljednjih godina u potpunosti deindustrijaliziran, odjednom skočio na sam vrh ljestvice tumornih bolesti za koje postoji znanstveni konsenzus da ih izazivaju industrijska zagađenja benzenima, lebdećim česticama i drugim kancerogenima.

Uzrok i posljedica

Granične vrijednosti zagađenja su tolike da se Slavonski Brod svaki dan crveni na karti koja pokazuje zagađenost zraka u Hrvatskoj i okolici, a koju skoro svakodnevno objavljuje Građanska inicijativa i vrijedni Peter Tot Djerdj. Postoje pouzdani podaci i uzorci vrijednosti zagađenja ne za jedan mjesec ili godinu dana već za nekoliko godina, a u posljednje tri godine čak i sa više postaja na različitim dijelovima Broda.

Uzrok zagađenja je također poznat; dok Rafinerija nije radila, nije bilo ni zagađenja, barem ne ni na približnim razinama. Kad god je Rafinerija izvan pogona, u nekom remontu, vrijednosti zagađenja u tim danima su u granicama normale, a svakako daleko ispod alarmantnih prekoračenja tih propisanih standarda o čistoći zraka.

Rafinerija je danas znatno starija nego prije rata, kad je zagađenja zasigurno isto bilo, ali laički i odorološki koliko nas sjećanje pamti nikada ne na tolikoj razini. U međuvremenu ju je rat i dijelom uništio, a obnovljena je tek toliko koliko je potrebno da nastavi s radom. U poluratnoj post-dejtonskoj Bosni, nitko se nije zamarao s propisivanjem ikakvih, čak ni starojugoslavenskih a kamoli euro-kandidatskih ekoloških standarda. Veći stručnjaci od mene i nas svih u Brodu, napisali su znanstvene analize da su postrojenja pripremljena za preradu „lake nafte" (prije rata libijske), a da se u njoj sada silom prilika i tržišnih, te geostrateških silnica prerađuje teška, uglavnom ruska nafta puna sumpora koju doprema JANAF.

Zrak u Slavonskom Brodu smrdi. Ljudi već obolijevaju. Rafinerija zagađuje. JANAF doprema naftu Rafineriji kako bi mogla zagađivati. QED!

Ako ne možemo natjerati izvaneuropsku Bosnu da zatvori prljavu Rafineriju, možemo u europski uređenoj Hrvatskoj natjerati (su)zagađivača JANAF da „prestane omogućavati ekološko zagađenje koje je daleko izvan državnih normi koje su postavljene da zagađivači ne bi ozbiljno ugrožavali zdravlje i život građana".

Skromni prijedlog za neutraliziranje rafinerijskog ubojice

Kad je već jasan uzročno-posljedični lanac zagađenja, kako ćemo spriječiti JANAF da prestane (supočinjenje) ubijanja brodske djece? Nikakvim „zavrtanjem ventila" jer, iskreno, čak i da je ta opcija zakonita, sumnjam da među Brođanima ima ijedan stručnjak za funkcioniranje složenih kontinentalnih naftovoda koji bi to mogao napraviti sigurno i brzo (a i sumnjam da se takvo složeno tehnološko postrojenje može zaustaviti jednim banalnim potezom). Protok nafte može zaustaviti sam JANAF u skladu sa svojim procedurama. A mora ga zaustaviti na temelju pravomoćne sudske privremene mjere!

Odgovornost naftovodne tvrtke je logična. Na primjer, kad bi u našem gradu gorila neka kuća, ili ako bi bila srušena u potresu i nesigurna za stanovanje, Brod-plin bi zasigurno morao isključiti dovod plina u tu kuću, jer na taj način sprječava veću štetu. Ne bi se pri tome mogao pozivati na ugovor o opskrbi plinom koji ima s tim domaćinstvom!? Ugovor o prijevozu je ništavan ako druga strana koristi dovezenu „robu" (u ovom slučaju naftu) protuzakonito, ili ju koristi zakonito ali usput krši neke druge zakone (onaj o zaštiti zdravlja i života ljudi) na masovnoj razini. Međunarodno pravo je puno primjera da su legalni ugovori poništeni zbog naknadno utvrđene nezakonitosti. Da je JANAF kamionski prijevoznik i sklopi ugovor o prijevozu lijekova s nekim, a zatim utvrdi da korisnik prijevoza umjesto bolnicama lijekove protuzakonito „dila" djeci na ulicama, naravno da bi trenutno morao sam prestati provoditi onaj prvi, sasvim zakoniti, ugovor o prijevozu!

Dapače, ako JANAF zna za nezakonitu upotrebu prevezene robe (a u našem slučaju itekako zna), koja dovodi do nezakonitih posljedica, sam bi trebao prestati isporučivati naftu. Ili postaje supočinitelj kaznenog djela „dovođenja u opasnost zdravlja i života većeg broja ljudi općeopasnom radnjom".

Mislim da bi Brođani trebali tužiti JANAF hrvatskom sudu i u tužbi zatražiti sudsku privremenu mjeru zaustavljanja transporta nafte u Bosanski Brod, dok krajnji potrošač ne instalira takva tehnološka rješenja koja će omogućiti zakonitu (to jest ekološki ispravnu, u granicama zakonske tolerancije) preradu nafte transportirane kroz sustav JANAF-a.

Paragraf je moćniji od mača

Bez obzira što će mnogi reći da smo mi u državi u kojoj se ne mogu očekivati tako efikasni, a zakoniti načini rješavanja ovakvih gorućih problema, mislim da nisu u pravu. Članstvo u EU imalo je, pored mnogih negativnih posljedica koje ističu protivnici, i znatno brojnije mnoge pozitivne posljedice „civiliziranja" naše domovine u skladu s višedesetljetnom pravnom stečevinom te organizacije najrazvijenijih država današnjeg svijeta. U ovom su slučaju hrvatski zakoni na najvišoj svjetskoj razini: zakonski paragraf, a ne bespomoćno prosvjedovanje, ona je nuklearna bomba na raspolaganju građanima ovoga zatrovanog grada koja nas može spasiti od prekosavskog ubojice.

Hrvatska zakonska rješenja su, kroz Deklaraciju o zaštiti okoliša u Republici Hrvatskoj donesenoj 1992. i Konvencijom o građanskopravnoj odgovornosti za štete nastale od aktivnosti opasnih po okoliš, prihvatila načelo"onečišćivač plaća” odnosno načelo po kojem za štetu na okolišu nastalu onečišćavanjemodgovara „onaj tko je poduzeo radnje koje su prouzročile onečišćenja".

Isto tako, ovakva ekološka tužba predstavlja primjer tužbe kojom svatko može zahtijevati od drugoga „da ukloni izvor opasnosti od kojega prijeti znatnija šteta njemu ili drugome, kao i da se suzdrži od djelatnosti od koje proizlazi uznemiravanje ili opasnost štete ako se uznemiravanje ili šteta ne mogu spriječiti odgovarajućim mjerama". Rafinerija očito ne želi (ili ne može?) popraviti stvar, dakle, od JANAF-a moramo suhoparnim pravničkim (parničkim!) izričajem „…tražiti da se suzdrži od djelatnosti od koje proizlazi … opasnost štete" i u tužbi tražiti od suda da odmah naredi privremenu mjeru zabrane transporta nafte Rafineriji do okončanja postupka.

'Ko more to platit!?'

Ovakvu tužbu može podnijeti bilo koji zainteresirani građanin/Brođanin (pojedinac ili grupa) i ovakav tekst ne bi bio niti potreban da je financijska situacija drugačija. Naime, tužba košta, i to dosta. Prema vrijednosti spora (VPS) vjerojatno bi nadležni sud tražio poveliku sudsku pristojbu, od maksimalnih 5.000 kuna ili više. Nakon toga, trebalo bi angažirati odvjetnika, pa sudske vještake koji bi dosadašnje podatke mjernih postaja stručno potvrdili, kao i medicinske vještake koji bi tumačili znanstvene dokaze štetnosti tih kemikalija, pa statističare koji bi dokazali povećanje broja oboljelih od specifičnih bolesti…

Iskreno, da imam novca za tolike (ne)predvidive troškove, ne bih vam ovakvim člankom „solio pamet" već bih tužbu podnio sam.

Ali postoje mogućnosti da tužbu podnesu oni koji sve nas zakonski predstavljaju, a svakako imaju na raspolaganju stotinjak tisuća kuna (beznačajan trošak – tek djelić jednog rotora - u odnosu na zdravlje svih nas): Grad i Županija, da o Državnom odvjetništvu koje je, da je politički neovisno, već i odavno samo od sebe trebalo pokrenuti postupak po službenoj dužnosti. Tužbu bi možda mogla podnijeti čak i Građanska inicijativa kao udruga, ili ćemo ipak na kraju morati prikupljati peticijski sutužitelje (i suplatitelje troškova)?

S druge strane postoje i obični građani/Brođani koji imaju ne samo znatno više novca i ne samo osobni interes zdravije životne sredine u gradu iz kojega su, već i svoj osobni interes političkog probitka.  

Saborski zastupnici koji su izabrani kao žitelji Slavonskog Broda (Pero Ćosić, Mirta Luc-Polanc, Marko Šimić, Ljubica Maksimčuk, pa ministar financija Zdravko Marić, a mogli bi im se pridružiti i drugi zastupnici iz V. izborne jedinice jer su ipak i u Brodu dobili glasove koji su ih poslali u Zagreb) mogli bi između sebe skupiti po plaću (koju ionako ne primaju za neki konkretan posao, već samo za zastupanje građana/Brođana), a pomogle bi im nesumnjivo i njihove jake stranke, i na taj način pokriti trošak te tužbe…?

Sutra, 24. studenog 2016. u 18 sati na Korzo, na prosvjed moramo, naravno, svi doći. Prosvjed je zamišljen kao izraz odlučnosti građana/Brođana da se ovaj problem, koji nije samo estetski već i smrtonosan, mora već jednom riješiti i to hitno, kao i da se svijest o problemu probije u nacionalne medije. Nažalost, ne vjerujem da se građanskim neposluhom može samostalno riješiti problem, a pogotovo ne nasiljem, često spomenutim i sanjanim „zavrtanjem (imaginarnog) ventila". Isto tako, ne vjerujem da će se netko od moćnika u Rafineriji ili u Zagrebu (pogotovo ne tamo) sažaliti i riješiti naš problem zbog pravde.

 

 

 

 

Loading...

PDF Dokument

Tuzba protiv zagadjivaca okolisa - znanstveni rad.pdf