Kratka vijest objavljena danas na web portalu Grada Slavonskog Broda glasi: "Razvojna agencija Grada Slavonskog Broda ostala je bez svog čelnog čovjeka. Naime, g.  Vjeran Milković  odlučio se povući s mjesta direktora Razvojne agencije o čemu je jučer i obavijestio svoje suradnike. Ovo samo potvrđuje velike ambicije g. Milkovića, koji će nove poslovne izazove tražiti unutar Đuro Đaković Holdinga."

Kako se osobno poznajem s Milkovićem, ostao sam iznenađen jer se to još prije mjesec dana nije moglo ni naslutiti u razgovoru s njim.

Ono što sa sigurnošću znam jest da je Vjeran Milković i njegovih dvoje suradnika radilo svoj posao vrlo korektno i sustavno, koristeći ono malo inicijative i slobode koju su imali, pokušavajući u ovaj grad uvesti ideju kako se i mali, pa i malo veći projekti mogu raditi u Slavonskom Brodu, baš kako se rade u jednom Helsinkiju, Salzburgu ili Portu, na primjer. To što su oni radili stručno, nije bilo dovoljno da ih politika prepozna kao aktivu ovoga grada. Taj njihov rad nije bio uopće prepoznat; i vlast i oporba smatrali su da je to "još jedna gradska ustanova/agencija/poduzeće (99 posto gradskih političara nisu ih znali ni opisati!) koja troši 200-300 tisuća kuna godišnje za svoje plaće iz proračuna bez veze"!?

Male ideje o promicanju kulture poduzetništva u gradu nisu prihvaćane od vlasti, a s podsmijehom su odbacivane i od strane bilo koje oporbe, jer su i jedni i drugi smatrali da im ta razvojna agencija ionako nije potrebna, već da ju imaju tek toliko da ispoštuju zakonske odredbe.

Pa u "visokim političkim krugovima" razmišlja se kako se u Komunalcu i Vodovodu može zaposliti stotinjak "svojih ljudi", a i raspolaže se desecima milijuna kuna, kakvog smisla i veze ima onda u njihovim planovima RASB kad ta mala agencija raspolaže sa tri zaposlena i sredstvima koja ne pokrivaju ni njihove plaće?

Kad je za predsjednicu upravnog vijeća postavljena dobronamjerna Slavica Lemaić, nitko se iz "prve nove većine" nije potrudio poslušati niti njene ideje i savjete kako od strane prevratničkog vijeća podržati agenciju. Koliko je sve to smatrano beznačajnim, govori i činjenica da se "druga nova većina", kad je HDSSB izašao iz njihovih redova, nije čak ni potrudila smijeniti Lemaić s toga mjesta. U raspodjeli ostaloga, značajnoga plijena, na RASB su jednostavno zaboravili!

Znalo se tijekom godina samo ponekad poslati potencijalne investitore kod njih, u nekadašnju kućicu tvrđavskog portira,"neka im oni napišu programe za EU fondove". Dolazilo se često samo sa idejom u glavi, a ne čak na papiru, a očekivalo se da se složene procedure biznis planova, a zatim još složenije procedure i papirologije prijava na natječaje napišu u tjedan dana.

Kad posao ne bi uspio, optuživalo se one koji su za to najmanje krivi.

S druge strane, deseci projekata "manje" vrijednosti, po 5, 15 ili 30 tisuća eura, koji su uspješno napisani i koja sredstva su povučena, nije se ni spomenulo!

Jedna humanitarna udruga je prošle godine dobila gotovo stotinu tisuća eura, bespovratnog(!) priljeva u naš grad, preko programa koji im je napisala Razvojna agencija; neki ljudi su dugo vrijeme dobivali plaće u ovom jadnom gradu, a nitko se nije sjetio niti spomenuti to u javnim nastupima u medijima, a kamoli odati priznanje onima koji su do toga doveli.

Sada smo, u ključnom trenutku ulaska u EU, na razini grada ostali bez vodstva Razvojne agencije (dok traje privremeno financiranje, a to znači do kraja lipnja i konstituiranja novoga gradskog vijeća). Ovo je samo još jedna od manjih posljedica katastrofalnog pacerstva manifestiranog u cijeloj gradskoj politici u posljednjih godinu i više. Povjerenik će, doduše, imenovati vršitelja dužnosti, a nadam se da će se županijski CTR d.o.o. Dragana Jelića, ponuditi uskočiti i pomoći ako u međuvremenu preostalih dvoje djelatnika RASB-a bude preopterećeno poslom, bez obzira na "lijepe" odnose grad – županija.

Vjeran Milković je stručnjak i obiteljski čovjek.

Odlučio je, kao i svi mi, potražiti sreću na novom poslu i iskreno se nadam da si je dogovorio bolje uvjete, te mu želim sreću u poslu i osobnom životu.

Ono što znam je da će privatni poduzetnik, koji je angažirao stručnjaka, znati puno bolje cijeniti njegov poslovni doprinos nego li je to bio slučaj dok je radio "za javne potrebe".