VOĆIN – Na blagdan Gospe Voćinske koji se slavi 21.kolovoza, i ovu su se godinu okupili brojni hodočasnici Katedralnog, Posavskog i Zapadno-slavonskog arhiđakonata gdje su svečanim euharistijskim slavljem i procesijom proslavili svoju Nebesku Majku. Koncelebrirano misno slavlje predvodio je mjesni biskup msgr. dr. Antun Škvorčević u suslavlju s 30-ak svećenika, piše pozega.eu.

Među brojnima koji su stigli autobusima i automobilima najveću su žrtvu podnijeli hodočasnici-pješaci od kojih su neki propješačili i više od 90 kilometara kako bi iskazali poštovanje i zahvalnost prema onoj ženi koja im daje snagu i utjehu u svakodnevnom životu.

Novinari portala pozega.eu, kroz razgovor s hodočasnicima, pokušali su saznati tko je od njih najviše puta hodio tim stazama prema Voćinu i hrlio Nebeskoj Majci u zagrljaj noseći joj svoje jade, brige i probleme, moleći je za zagovor kod Nebeskog Oca.

Dragici Dvoraček iz Velike, koja je rodom iz Biškupaca gdje je živjela do 1980. godine, ove je godine 45. put kako se zaputila „na svoju odgovornost" kroz šumske proplanke i staze prema Voćinu, uvijek s istim nakanama i preporukama na hvalu i slavu Nebeske Majke koja joj je uvijek davala snagu i utjehu u svim životnim potrebama. Za nju je Gospa Voćinska nešto posebno jer su je u tom duhu odgajali njeni roditelji, a tu je ljubav kasnije i sama prenijela na svoju djecu koja su također nastavila štovati Gospu Voćinsku, njoj se utjecati i hodočastiti.

- Bila sam djevojčica i išla u treći razred osnovne škole kada sam prvi puta s ocem išla pješice hodočastiti u Voćin. Tada sam imala nekakve plastične sandalice. Bilo je puno žuljeva što mi nije previše stvaralo probleme. Nije onda bilo udobnih cipela i patika kao sada. Jako se dobro prisjećam tog vremena. Kada sam kao malena djevojčica stigla u Voćin ta mi je slika i danas u sjećanju. Trava, Gospin kip na nekakvim daskama oko kojeg su se okupljali vjernici. To je bilo 1964. godine, dakle, prije punih 54 godine. Nekoliko godina nisam mogla hodočastiti zbog trudnoće i rađanja djece, a i ratni vihor nam nije dozvolio ići u Voćin. -  kroz sjećanje nam je prepričavala svoje doživljaje iz rane mladosti Dragica Dvoraček dodajući kako je njih u tim prvim godinama hodočašća predvodio tadašnji stražemanski župnik Andrija Jagetić koji danas provodi svećeničke umirovljeničke dane u Varaždinskim Toplicama.

- Tih prvih godina nije bilo asfalta kao sada od Leštata do Voćina. Sve je bio makadam. Nije nam bilo teško hodočastiti. Molili smo, pjevali svete pjesme i vrijeme nam je hodočašće brzo prošlo. Drago mi je što su moja djeca nastavila tradiciju hodočašća i idu svake godine. Jedan sin je krenuo kada je bio treći razred osnovne škole, drugi dok je išao u drugi razred, a treći je već krenuo sa mnom kad je išao u prvi razred. - kazala je Dragica.

Prijašnjih godina kada je Dragica hodočastila, nakon večernje mise se u Voćinu prenoćilo na šatgljevima – sijenu. Nakon jutarnje mise se išlo i nazad pješice iz Voćina što za njih nije bio nikakav problem.

- Danas se iz Voćina ne vraćamo pješice kao prije. Po nas dođu autobusi i auti. Još kada se sjetim kad bi se vratili pješice iz Voćina nismo imali nikakvog odmora kod kuće, roditelji bi na odmah potjerali da kupimo šljive. Ma i to nam nije bilo teško jer nas je naša Majka Voćinska okrijepila i dala nam snage za sve napore. - zaključila je Dragica Dvoraček kojoj sin kao fizioterapeut nije dao preporuku i suglasnost da i ove godine hodočasti pješice u Voćin zbog narušenog zdravstvenog stanja.

Svetište Voćin rado posjećuju obitelji s djecom koje se svojoj Nebeskoj Majci utječu i od nje traže ohrabrenje i zagovor kod Nebeskog Oca koji je itekako mnogima potreban u današnjem teškom življenju.

Svečano euharistijsko slavlje završilo je procesijom s likom Gospe Voćinske uz pjevanje marijanskih pjesama i upaljene svijeće na kojem su, osim brojnih vjernika, bili prisutni požeško-slavonski župan Alojz Tomašević, požeški gradonačelnik Darko Pujašić i njegov zamjenik Ferdinand Troha.