SLAVONSKI BROD - Prošlog proljeća na glavnoj brodskoj tržnici, kao i na onim pomoćnim, dislociranima, a i na „divljim" prodajnim mjestima, đurđica je bilo u izobilju. Zajedno s voćem i povrćem, sirom i vrhnjem. Na tržnici u Naselju Andrija Hebrang bio sam upozorio prodavačice kako to jednostavno ne smiju činiti, odnosno da hrana i đurđice moraju biti odvojeni te da ih ne smiju dodirivati bez pranja ruku, nakon đurđica, ili zamjene rukavica. Zbog toga, ili opće obaviještenosti, ove godine stanje je ipak nešto bolje.

Đurđica (Convallaria majalis) proljetni je cvijet, vrlo jakog mirisa, raste u svjetlijim listopadnim i miješanim šumama, u šikarama i na krčevinama, a kao ukrasna biljka česta je u vrtovima. Crveni plodovi đurđica sazrijevaju u rujnu i razmjerno rijetko se susreću. Kuglasti su, promjera oko osam milimetara, a sadrže narančasto usplođe („meso") i od dvije do šest vrlo otrovnih bobica. Nisu samo bobice đurđice otrovne, već svi njeni dijelovi sadrže heterozide (glikozide) konvalotoksin i konvalozid koji utječu na rad srca. Pod utjecajem srčanih glikozida može doći do razvoja svih oblika aritmija, od kojih je najopasnija fibrilacija ventrikula. Posljedično, ovo dovodi do mučnine, vrtoglavice, povraćanja, bolova u ustima i trbuhu, dijareje i grčeva.

Farmakopeja cvijeće đurđice pozna odavna, više po njenim toksikološkim, a manje po „ljekovitim" svojstvima, no načelno se može reći kako u suvremenoj farmaciji nemaju nikakvu, a u smislu povijesti i razvoja farmacije, odnosno proizvodnje srčanih glikozida, daleko veću vrijednost ima crvena pustikara. Terapijska primjena ove biljke (crvene pustikare) u liječenju „vodene bolesti" ili edema, kroz 150 godina, nerijetko je dovodila do fatalnih posljedica, pogotovo kad su ju počeli smatrati „čudotvornim lijekom", pa njome pokušavali liječiti čak i tuberkulozu. Ipak, kroz to razdoblje proučeni su svi mehanizmi njenog djelovanja u liječenju kongestivnog zatajenja srca i srčanih aritmija.

Osnovni problem upotrebe srčanih glikozida u njihovom vrlo niskom terapijskom indeksu, pa malo viša doza od one terapijske, jest toksična doza, i ukoliko se srčani glikozidi uzimaju u tek malo većoj dozi od propisane, vrlo vjerojatno je da će se javiti nuspojave koje mogu biti vrlo opasne. Zbog toga srčani glikozidi smiju se koristiti samo i isključivo u obliku gotovih lijekova izrađenih od kemijski čistih srčanih glikozida.