SLAVONSKI BROD - U drugoj polovici osamdesetih, u dužinu nekoliko stotina metara, na potezu od mosta na Savi do Korza, Komunalac je bio posadio drvored jarebika. Siloviti „Bosanci", u sitne sate vraćajući se na svoju stranu, vjerojatno jer se nisu „ispucali" u Slavonskom Brodu, sve do jednog mladog stabla u divljačkom prohodu su skršili. Nekako u isto vrijeme par komada ih je bilo posađeno i u tadašnjoj Omladinskoj ulici kao i ispred brodske bolnice. Danas ih pred bolnicom nema – ustuknule su pred „metalnom konjicom" – pa su na cijelom potezu ispred bolnice jedva tri stabla i to starijih lipa u poprilično jadnom stanju. U spomenutoj nekada Omladinskoj, popularno Širokoj, a zapravo sada u Kralja Petra Krešimira IV. opstala su dva tri stabla.

Kao ni jedno drugo stablo, jarebika krasi početak trećeg godišnjeg doba, kada dani postanu osjetno kraći, a noći hladnije. Dekorativna je i u cvatu, no posebna je kada njeni zreli plodovi, kao perlice, u crvenoj, roza ili žutoj boji, priređuju najljepšu dobrodošlicu jeseni.

Jarebika - pticolovka

Jarebika (Sorbus aucuparia) - jarebina, rebina, gorska smrdljika, smrdikovina, planinska oskoruša - bjelogorična je vrsta drveća, a uz poznatije voćkarice jabuku, krušku, šljivu, breskvu, višnju, trešnju i druge, pripada porodici Rosaceae. Ustvari, može se reći da je ona jedna je od četiri vrste oskoruše (Sorbus) te, iako voćkarica, s karakterom je ukrasnog drveta. Naziv dolazi od latinske riječi aucuplum što znači pticolov, a dobila ga je iz razloga što je u prošlosti imala namjenu lova na ptice koje vole njezine plodove (I sada se, kao hrana, daje pernatim kućnim ljubimcima).

Relativno je rijetka, u prirodi raste u smrekovim i jelovim šumama viših nadmorskih visina. Autohtona je na području Hrvatske, ali prirodni areal joj je velik jer raste u zapadnoj Aziji i po skoro cijeloj Europi te dolazi i do Islanda. Izolirana nalazišta jarebike su u sjevernoj Africi, Maloj Aziji i na Kavkazu, a nema je u južnim predjelima Španjolske i Grčke te u nekim dijelovima Panonske nizine. Općenito se smatra kako je porijeklom iz Egipta.

Izuzetno otporna na gradske uvjete

Jarebika je listopadno drvo rijetke, okruglaste krošnje, vitkog debla i dobro razvijenog, ali plitkog sustava korijena. Doživi starost do sto godina, u prvim godinama brzo raste, ali onda naglo uspori te postigne rast do visine od petnaest do dvadeset metara. Cvate u svibnju ili lipnju bijelim cvjetovima, ne osobito izraženog, ali neugodnoga mirisa, grupiranim u cvatove širine do dvadeset centimetara. Okruglasti joj plodovi, vrlo slični oskorušinim, ali sitniji i crveni, dozrijevaju krajem kolovoza i početkom rujna. Mesnati su, do jedan centimetar debeli, narančasto crvene boje i imaju peterokraki zvjezdasti ožiljak na uleknutom tjemenu. Dobro podnosi sušu, niske temperature, mraz, snjegolome i posolicu. Jako je otporna protiv onečišćenog zraka pa se sadi u parkovima i drvoredima. U Europi je poznata kao dekorativna biljka omiljena za sadnju u gradskim sredinama jer je izuzetno otporna na gradske uvjete, sušu, vjetrove, vrućinu, blagu sjenu i izravno sunce. Dekorativne bobice čine je zanimljivom čak i u bezlisnom stanju. Tolerira višak vapna u tlu i voli lužnata tla. Drvo jarebike upotrebljavalo se u rezbarstvu.

Sirovina u domaćinstvu i industriji

Svježi plodovi jarebike  opori su, gorki i trpki, a u velikoj količini, radi sadržaja parasorbinske kiseline, koja nadražuje sluznicu želuca i probavnog trakta, mogu biti toksični. Termičkom obradom ovaj problem nestaje, pa proizvodi u koje se plodovi prerađuju, nisu opasni. Postaju jestivi prerađeni s vrelom vodom ili deset sati namočeni u razrijeđenom octu. Plodovi ostaju na stablu do dugo u jesen ili cijelu zimu. Pri branju plodova, najbolje je odrezati cijele štitove. Poželjno je berbu odgoditi do prvih mrazeva, kada plodovi sadrže više šećera, do sedam posto. Nakon prerade, služe za spremanje miješanih marmelada, želea, kompota, kaša, sokova, sirupa, mošta, vina i vitaminskih koncentrata. U Njemačkoj i Skandinaviji, dodajući do pedeset posto šećera, pripremaju se miješane marmelade od plodova jarebike, jabuke, kruške, šipka i drugog voća. U slavenskim zemljama priprema se rakija, koja ulazi u sastav nekih vrsta votke. Od plodova se priprema i ocat, osušeni služe kao zamjena za ruski čaj.

Zreli plodovi jarebike sadrže fruktozu, glukozu, sorbozu, saharozu, sorbitansku, limunsku, jabučnu, jantarnu i vinsku organsku kiselinu, vitamine C, E a osobito je bogata vitaminom A. Sjemenke sadrže male količine glikozida cijanovodične kiseline - amigadalina.

I lijek i otrov 

U jarebike, kao ljekovite biljke, ljekoviti su plod i cvijet a pučka medicina smatra kako povoljno djeluje protiv dijabetesa, promuklosti, kašlja, reume, bolesti žuči i za izlučivanje kamenaca. Smanjuje količinu kolesterola u krvi, a posjeduje i jako antimikrobno djelovanje. Parasorbinska kiselina, iako toksična, iz ekstrakta svježih plodova, koristi se u liječenju kronične opstipacije (lijenosti crijeva) i akutne opstrukcije crijeva (zatvora). Mošt, naprotiv, djeluje kao sredstvo za zaustavljanje proljeva.Zreli plodovi jarebike sadrže fruktozu, glukozu, sorbozu, saharozu, sorbitansku, limunsku, jabučnu, jantarnu i vinsku organsku kiselinu, vitamine C, E a osobito je bogata vitaminom A. Sjemenke sadrže male količine glikozida cijanovodične kiseline - amigadalina.  Ipak, rijetko se koristi kao izravan lijek, a više za kozmetičke i farmaceutske preparate.

Tržište 

Cijena sadnica visine 150 – 200 centimetara i opsega debla od pet do osam centimetara u vrtnim centrima kreće se od 160 do 190 kuna (s PDV-om). Sušeni plodovi nude se po cijeni 60 do 70 kuna za kilogram.