SLAVONIJA, u raznolikosti terena, bili oni šumski s različitim ili prevladavajućim sastojinama, bili poljski, odnosno, livadni, kao biotop pogoduje mnoštvu raznovrsnih gljiva koje susrećemo gotovo cijele godine. Neki od važnih preduvjeta za razvoj gljiva su pedološki (sastav i struktura tla) vrsta i sastav organskih ostataka u tlu jer gljive, koje su donedavna svrstavane u biljno carstvo i nazivane saprofitima, mikoheterotrofi su koji, ovisno o vrsti, rastu na različitim staništima, a vrlo važni su klimatološki čimbenici, posebno vlažnost i temperatura. Po posljednjima, ova godina, sve do druge polovice jeseni nije bila godina gljiva. Tek od sredine jesenskog razdoblja, nedugo nakon prvih kiša, a uz nadprosječno više temperature, nastali su uvjeti za razvoj micelija i prorastanje gljiva. Nažalost, sezona je kratko trajala i na samom je kraju.

Iako je zapaženo, i iza sebe već ima određene organizacijske i izdavačke uspjehe, brodsko gljivarstvo tek je u začetcima, a nadam se kako će se razvijati i na radost pojedinaca gljivara, ali i u pravcu organiziranih turističkih gljivarskih "safarija".

Kolijevka hrvatske mikologije

Kolokvijalno se može reći kako postoji bezbroj vrsta gljiva, neki kažu više od milijun i pol, od čega poznatih jedva sedamdesetak tisuća, ali, pri spomenu ovog pojma, najčešća asocijacija je na specifičan izgled „pečurke" tj. gljive s jasno izraženim dijelovima - stručkom i klobukom koji može biti, više ili manje, odvojen ili srastao sa stručkom i može biti različitih oblika, boja i nijansi.

Iako je gotovo svima jasno kako su, zbog njihovih gurmanskih i ljekovitih svojstava, ali i po zlu, zbog njihove otrovnosti, poznate od najstarijih vremena, i među onima koji ih u prirodi sakupljaju manje je poznato kako je začetnik mikologije, grane biologije koja proučava gljive, u Hrvatskoj, Vinkovčanin Josip Schulzer, prve stručne radove na ovu temu izdao još davne 1857.g. pa se, ne bez ponosa, može reći kako je mikologija u Hrvatskoj začeta u Slavoniji.

Brodsko gljivarstvo u začetcima

Prema podacima sa specijaliziranog portala Svijet gljiva, organizirano gljivarstvo u Slavonskom Brodu i okolici, kao sekcija Planinarskog društva „Dilj", prvi puta zabilježeno je 1995. godine, a kao posebno društvo, Gljivarsko društvo „Vrganj", od jeseni 2001. godine. Dakle, bez ustezanja, može se reći - brodsko organizirano gljivarstvo, iako je zapaženo i iza sebe već ima određene organizacijske i izdavačke uspjehe, u stvari, tek je u začetcima, pa se nadam kako će se razvijati i na radost pojedinaca gljivara, ali i u pravcu organiziranih turističkih gljivarskih "safarija".

Kad se na stolu pojave zavodnice

Gljive, uz oštro očevo protivljenje i „blagoslov" majke, brao sam od najranijeg djetinjstva i to svega dvije tri vrste - lisičice, livadne pečurke, sunčanice, mrazovke i vrganje. Jednom, prije četvrt stoljeća, u većem društvu berući i zajedno, u prirodi, pripremajući različite, i meni neke nepoznate gljive, doživio sam i lagano trovanje jer se među svim gljivama našla i pokoja zavodnica. Supruga je prošla gore - ali je, trebam li reći srećom, preživjela i bez većih je posljedica.

Galerija na otvorenom

Ove jeseni, pa i danas, dnevnu pozornost privlačile su mi gljive koje rastu na brodskim travnjacima, parkovima i ispod uličnih drvoreda. Većinu onih koje sam zapazio, fotografirao sam i posjetiteljima sbplusa predstavljam kao jedan od onih gradskih ukrasa koje najčešće ni ne primjećujemo. O njima, kao vrstama, jestivim, dobrim, otrovnim, smrtonosnim ili neispitanim, zacijelo bi sve, ili skoro pa sve, mogao reći poznati brodski i jedan od najpoznatijih gljivara u Hrvatskoj i šire, Tomislav Lukić. Hoće li - ne znam, ali znam, i moram na kraju reći, pa da je i najukusnija gljiva, ako u gradu ili blizu prometnica raste, zdravlju može štetiti, jer gljive snažno apsorbiraju i "skladište", među ostalim, i opasne tvari iz svojeg okruženja.