SLAVONSKI BROD - Priča prva. Šest mjeseci šef joj nije želio dati niti jedan radni zadatak. Želio ju je prisiliti da sama da otkaz.

Priča druga. Muškarac koji je radio u tvornici i koji je pauze provodio slušajući u osami klasičnu glazbu bio je izvrgnut mobbingu od strane kolega koji su mu, uz ostalo, provalili u ormarić otvarali hranu, vrijeđali ga, maltretirali. "Što se dogodilo s mojim mužem. Prije šest mjeseci bio je zdrav čovjek. Volio je život. Bio je sretan. Uživao u životu. Danas doma imam depresivnu osobu koja se neće dići iz kreveta." pitala je njegova žena.

"Prema Europskom istraživanju područje u kojem ima najviše mobbinga je zdravstvo. A drugo je područje državna administracija."

Priča treća. „Radio sam sa suzama u očima, s bijesom u srcu koje je lupalo kao čekić, a mozak se priprema na eksploziju."  Riječi su ovo iznimno uspješnog programera koji je 25 godina radio u IT tvrtki, a kojeg je mobbingu izvrgao njegov prijatelj koji mu je postao šef. Bio je ljubomoran na njegove uspjehe pa ga je čim je postao nadređeni, riješio kompjutora a davao mu poslove poput štambiljanja kuverti. Žrtva mobbinga doživjela je infarkt, operiran je. Dobio je četiri premosnice. 

Priče su ovo koje su posjetitelji Gradske knjižnice u Slavonskom Brodu, mogli čuti kroz večerašnje predavanje mr. sc. kliničke psihologije Andreje Kostelić Martić, a koje je, pod nazivom "Mobbing - zlostavljanje na poslu", održano u sklopu obilježavanja 13. Tjedna psihologije koje tradicionalno organizira Društvo psihologa Brodsko-posavske županije. Bila je ovo prilika i za kratki razgovor s predavačicom na temu mobbinga te toga tko sve može postati žrtvom, ali i mobberom, odnosno zlostavljačem.

1. Što sve spada u mobbing?

 Andreja Kostelić Martić: To je vrlo široka tema i mnogi zapravo miješaju pojam mobbinga sa stresom. Ja volim reći kako je stres sve. Recimo čekamo na semaforu pa smo ljuti, gužva u dućanu, radimo puno prekovremenih, puno radimo u obitelji… Sve je to stres. Ali ako se jednog dana moj šef počne derati na mene, ali i na druge, svi moramo raditi prekovremene koje nam ne plaćaju, to već postaje neki od oblika nasilja. No, kada jednog dana krene galamiti samo na mene, meni ne da više radne zadatke ili mi ih daje previše, sa mnom ne komunicira ili to čini putem dopisa ili ako me primjerice kolege, jer ne mora uvijek šef biti kriv, počnu izolirati i ne žele sa mnom razmjenjivati informacije…znači namjerno mi žele nanijeti neku štetu i namjerno me žele izolirati ili me čak žele eliminirati iz radne sredine - to onda postaje pravi mobbing.

2. Koliko je to česta pojava i koliko smo zapravo svjesni da smo žrtve mobbinga?

 Andreja Kostelić Martić: Svi misle da je to jako česta pojava, no na svu sreću pravi mobbing nije toliko učestao. Prije pet godina u jednom velikom europskom istraživanju je utvrđeno kako pravog mobbinga ima u nekih pet do šest posto slučajeva, ali nepoželjna ponašanja variraju pa ako gledamo samo jedno nepoželjno ponašanje onda se tu radi o postotku od 15. Ima ga i nad muškarcima i nad ženama, a podjednako ga provode i muškarci i žene.

3. Koliko mobbing šteti zdravlju osoba koje su mu izložene?

 Andreja Kostelić Martić:  Zdravlje jako trpi. Počinje se od nekih emotivnih poteškoća, depresije, nesanice, paničnih napada do psihosomatskih svih mogućih vrsta od gastritisa i glavobolja do promjena u ponašanju. Neki počnu previše jesti, drugi premalo, neki počnu piti, neki koriste previše lijekova, neki postaju agresivni i svadljivi.

4. U kojim zanimanjima je mobbing najizraženiji?

 Andreje Kostelić Martić: Prema Europskom istraživanju područje u kojem ima najviše mobbinga je zdravstvo. Tu liječnici maltretiraju medicinske sestre, ali i liječnici liječnike, a medicinske sestre svoje kolegice. A drugo je područje državna administracija.

5. Kako se radnik na kojim se vrši mobbing može i treba boriti s tim?

 Andreja Kostelić Martić: Prije svega mi kažemo da se nekome obrati, bilo direktoru, bilo kolegama s posla. Ukoliko pomoć ne možemo, iz bilo kojeg razloga, pronaći unutar poduzeća, onda ju trebamo potražiti izvan tih okvira. Bilo kroz razne udruge, sindikat, putem psihologa, pravnika. No, ja uvijek kažem i to da ako dođemo do trenutka da odlučujemo podići tužbu protiv mobbinga zapravo svi postajemo gubitnici, jer to predugo traje, odštete su premale, izgubimo zdravlje dok to dokažemo, ako i uspijemo u tome. Ja sam sedam godina radila u Italiji u Klinici za rad gdje je bio prvi Centar za žrtve mobbinga u Italiji. U Hrvatsku sam se vratila 2010. godine od kada radim upravo na području mobbinga na radnom mjestu o čemu sam izdala i knjigu. Ako bi povukla paralelu upravo na tom području, moram reći da su u Italiji odštete veće, za razliku od Hrvatske gdje su jako male.  Najveća je bila pola milijuna kuna koju su Hrvatske pošte isplatile osobi nad kojom je izvršen i fizički napad. No, mi u Hrvatskoj imamo i presudu za osam godina mobbinga i seksualnog uznemiravanja u kojoj je osoba dobila 40 tisuća kuna odštete. To je Pirova pobjeda. Dobio si, pobijedio si, ali ti novac ne može nadomiriti niti trošak odvjetnika, a kamoli uništenog zdravlja.

6. Kako dokazati mobbing?

 Andreja Kostelić Martić: To je zapravo ono što je najteže. Ja uvijek govorim žrtvama idite s posla što prije možete. Dok vam nije uništeno zdravlje, jer kad vam je ono uništeno teško ćete naći novi posao, a na sudu dobiti pobjedu je vrlo teško, jer morate imati dokumente, svjedoke, koje je teško dobiti u poduzeću u kojem ste bili izloženi mobbingu.  I žrtva se nažalost vrlo često na sudu nađe u situaciji da se mora boriti protiv lažnih optužbi i lažnih svjedoka koje velike multinacionalne kompanije znaju 'servirati'. I zato se ljudi boje dizati tužbe.

5. Kako se boriti s tim, jer mnogi su zapravo sretni što uopće imaju posao te će u strahu da ga ne izgube prešutjeti mobbing i trpjeti sve? A i kad se požale mnogi im kažu da su samo preosjetljivi.

 Andreja Kostelić Martić:  Oni koji maltretiraju svoje žrtve smatraju preosjetljivima. Stavljaju ih u poziciju da one misle kako su same kriva za nešto i prva reakcija žrtve je u pravilu preispitivanje sebe i eventualne krivnje. Tu doduše imamo različite skupine žrtava. Ona koja je idealna za mobbere s poremećajem ličnosti jeste skupina radnika koja je radišna, odana, poštena, koja na kritiku reagira tako što će još više raditi. Oni su idealne žrtve. No, mobberi nisu samo oni koji imaju poremećaje ličnosti, nisu to samo psihopate i narcisi, nego svatko od nas može postati mobberom. Tu, zapravo, ključnu ulogu imaju i najvažniji su takozvani situacijski faktori.

 Svaki radnik tijekom svoje karijere ima 25% šanse biti barem jednom žrtva mobbinga.

Što zaključiti na kraju?

 Andreja Kostelić Martić  Ova je tema stalno aktualna i stalno se borimo za bolja prava na radnom mjestu. Mobbing je oduvijek postojao, ali smo se zadnjih deset godina počeli više baviti s njim i boriti se za naša prava. Ono što valja reći je da je život jedan i da je kratak. Učinimo sve da u trećem tisućljeću bude što manje osoba koje će trpjeti neke od oblika mobbinga na svom radnom mjestu.

Riječi su to kojima je mr. sc. kliničke psihologije Kostelić Martić i završila večerašnje predavanje o mobbingu na radnom mjestu, problemu o čijoj ozbiljnosti ponajbolje govori podatak da svaki radnik tijekom svoje radne karijere ima 25 posto šanse biti barem jednom žrtva. Oni koji ga dožive, barem u Hrvatskoj, teško će, bojimo se, poslušati savjet i otići s radnog mjesta koje njegovoj obitelji nerijetko znači golu egzistenciju. I tu je možda i veći problem nego li u malim odštetama.