Poslušati savjet epidemiologa i upute stručnjaka kompetentnih za ovakve situacije ili ih prekršiti, dovesti zdravlje u opasnost, kako bi se udovoljilo zahtjevima konkretne Župe - vjernička dilema u ovom je slučaju velika, a poslušnost stada prema pastiru trebala bi biti neupitna.
STRAŽEMAN - Gotovo cijeli svijet je u panici, ljudi prave zalihe hrane,
zatvaraju se u samoizolaciju, izbjegavaju druženja i nepotrebne izlaske iz kuće. Svi su
na oprezu. Ili nam se tako samo čini?
Posljednjih nekoliko dana sve su češće obavijesti o
odgađanju okupljanja i događanja svih vrsta pa čak i o prestanku održavanja
nastave u školama i na fakultetima. Zatvaraju se granice, škole, vrtići, javne ustanove.
No, obavijest koju smo uočili na stranici Župe Stražeman, smještene u blizini Požege, u najmanju se ruku čini iznenađujućom.
Jučer objavljen tekst kaže sljedeće: „S
obzirom na situaciju koja vlada u vezi s koronavirusom, mi ćemo nastaviti sa
župnim katehezama (vjeronaukom) prema ustaljenom rasporedu kao i dosad!".
Nekoliko sati kasnije objavljena je i obavijest kako će sastanak za ministrante također biti održan. Takvo je ponašanje zabrinjavajuće tim više što su malobrojna, ali sigurna iskustva vezana za koronu, pokazala kako i jedan
zaraženi koji se nađe na mjestu s više ljudi, može pokrenuti lavinu. Zato su i
donesene odluke o zabrani okupljanja. No, očito se svi ne pridržavaju odredbi
Vlade ili one ne vrijede jednako za sve.
Smatra li se Crkva u ovom slučaju kompetentnijom od Kriznog
stožera? Je li Crkva iznad Vlade kad može donositi ovakve individualne odluke?
Za ljude koji izađu iz samoizolacije slijede kazne, a čini
se da za organiziranje događanja nema sankcija.
U objavi koja je na istoj stranici podijeljena početkom veljače stoji kako su
dolasci na vjeronauk obavezni za sve koji namjeravaju pristupiti sakramentu
krizme ili pričesti. Može se zaključiti da oni koji ne budu dolazili, neće moći ni primiti sakramente. Broj krizmanika i prvopričesnika
nije neznatan, a bilo kakva okupljanja i kontakt s drugim osobama su, ponavljamo, rizični. U
vrijeme kada ne rade škole, ne rade vrtići i ljudi se trude što manje stupati u
kontakt s drugima, djeca su, dakle, gotovo primorana ići na vjeronauk.
Što u ovakvoj situaciji trebaju činiti roditelji? Poslušati
savjet epidemiologa i upute stručnjaka kompetentnih za ovakve situacije ili ih
prekršiti, dovesti zdravlje u opasnost, kako bi se udovoljilo zahtjevima konkretne Župe - vjernička dilema u ovom je slučaju velika, a poslušnost stada prema pastiru trebala bi biti neupitna.
I naši su stari govorili kako je zdravlje u životu najvažnije, dok sve ostalo
nekako i može čekati. Oprez je u ovoj situaciji nužan te se treba voditi
zdravim razumom i „vjerovati" riječima stručnjaka ili, pak, vlastitim očima.
Na takvo je ponašanje, naposljetku, u svojim uputama, pozvao i požeški biskup Antun Škvorčević.
