AP/SBplus
79
Prikaza
0
Komentara
SLAVONSKE gore nisu ni visoke ni krševite poput naših planina na kršu, ali upravo u tome leži njihova posebnost. To su zeleni otoci usred panonskih nizina, krajolika koji je stoljećima oblikovan ljudskom rukom i prirodnim promjenama. I sam Slavonski Brod kao grad ima jednu od rijetkih zemljopisnih povlastica – da već nakon 45 minuta hoda iz gradske gužve možete biti u zelenilu diljskih šuma.
Proljetnice su vrlo osjetljive na branje i gaženje pa je najbolji način da ih sačuvamo – jednostavan. Krećimo se oprezno, promatrajmo ih u njihovom prirodnom okruženju i ponesimo ih sa sobom tek kao uspomenu u obliku fotografije.
S prvim toplijim danima, nakon što okopni snijeg, a prije nego što krošnje ozbiljno zazelene, započinje kratka, ali upečatljiva faza – vladavina proljetnica. To su biljke koje koriste kratko razdoblje obilja svjetlosti u šumi. Dok drveće još nema lišća, šumsko tlo postaje njihova pozornica.
Vrlo brzo prekrivaju tlo – pojavljuju se jaglaci, visibabe, kukurijek, plućnjaci, jetrenka ili plava šumarica, šafrani, bijela šumarica, gavez, izmjenično lisna žutika, pasji zub, ljuskavica, proljetni drijemovac, zlatica,medvjeđi luk, zimzeleni i druge vrste, ovisno o području i tipu šume. Njihova energija dolazi iz podzemnih “skladišta” – lukovica, gomolja i rizoma – što im omogućuje da brzo niknu, procvatu i jednako brzo nestanu do iduće sezone.
U isto vrijeme, uz prve proljetnice, često se može uočiti i zanimljiv pratitelj – crveni peharček, jarkocrvena gljiva koja se pojavljuje na vlažnom tlu i šumskom otpadu. Iako na prvi pogled neupadljiva zbog svoje veličine, bojom se jasno ističe i kao da prati buđenje šume u stopu.
Na pojedinim mikrolokacijama, osobito uz vlažnije dijelove šuma i šumske lokve, u istom razdoblju nailazimo i na mrijest šumske smeđe žabe. Ta kratka, ali intenzivna aktivnost dodatno potvrđuje koliko se života pokreće u vrlo kratkom vremenu ranog proljeća.
Osim što su vizualno dojmljive, proljetnice imaju i važnu ulogu u prirodi. Njihov nektar predstavlja prvu pravu gozbu za kukce nakon zime – bumbare, pčele, leptire i druge oprašivače koji upravo tada započinju svoju aktivnost.
Jedna od najposebnijih među njima svakako je kockavica (Fritillaria meleagris). Njezini pognuti cvjetovi, prošarani purpurnim i bijelim poljima, podsjećaju na šahovsku ploču i čine je lako prepoznatljivom. Raste na vlažnim staništima, poput poplavnih livada i svijetlih šuma, a zbog svoje osjetljivosti i ugroženosti spada u strogo zaštićene vrste. Upravo zato njezino očuvanje ovisi o očuvanju staništa – posebno o prirodnom režimu vlage.
No, upravo zbog svoje nježnosti, proljetnice zahtijevaju i poseban odnos. Vrlo su osjetljive na branje i gaženje, pa je najbolji način da ih sačuvamo – jednostavan. Krećimo se oprezno, promatrajmo ih u njihovom prirodnom okruženju i ponesimo ih sa sobom tek kao uspomenu u obliku fotografije.
Iako su planinarske aktivnosti ponekad na meti kritika, često se pritom zanemaruje činjenica da planinari djeluju odgovorno i u skladu s pravilima. Kreću se označenim stazama, ne ostavljaju tragove iza sebe i svojim primjerom promiču kulturu boravka u prirodi.
Upravo zato mi planinari nismo samo korisnici prostora, nego i njegovi čuvari. Naša uloga u očuvanju prirode nije zanemariva – ona je ključna i to je naša misija.
Svjesni smo da svaki naš korak, svaka inicijativa i svaka promjena koju pokrećemo znači korak naprijed – za prirodu i za zajednicu.
Fotografije članova Planinarskog društva Dilj gora snimljene su na različitim lokacijama Dilja – od Sovskog jezera, Pljuskare i Oriovčića do Ljeskovih voda i drugih zelenih destinacija koje redovito posjećujemo.
Tekst uredio i prilagodio: Damir Udovičić, PD Dilj gora, Sekcija čuvara planinske prirode