SLAVONSKI BROD - Imamo li pravo okrenuti glavu kada vidimo neko očito nezakonito ili nepropisno postupanje, kada je riječ o nasilničkom ponašanju ili ako se radi primjerice o zagađivanju okoliša, uzurpaciji prostora, nakaradnim intervencijama na novoizgrađenim objektima…?

Mnogi se ne vole „miješati u tuđa posla", no, nije li ispravna reakcija naše pravo ali i obaveza kako bi ukazali na neku nepravilnost i doprinijeli boljem, logičnijem, zakonitom rješenju, u konačnici uljuđenijem i boljem društvu. 

Godinama prolazimo pokraj nagrđenih pročelja zgrada koje kratko nakon gradnje postaju odjednom promijenjene, okovane primjerice zatvorenim balkonima jer tako svaki vlasnik dobije koji kvadrat stana više. I pritom se doista može vidjeti svega i svačega, neki postave plastičnu stolariju pa iskoriste prostor lođe ili balkona za pravi stambeni prostor, neki pak zatvore u drvene okvire s prozorima i roletama, treći samo u plastične stjenke…jer svatko misli da sa svojim prostorom može učiniti što želi.

I tako je desetljećima zatvaranje balkona u našem okruženju nekako postala uobičajena pojava premda je nelegalna. A susjedi se ne žele zamjerati pa ako im to i smeta. Drugačije je pak u uređenim državama gdje je, za bilo kakve izmjene na građevini, potrebno obratiti se nadležnom uredu za urbanizam. No kod nas, koliko god neki projekt može biti primjer izvrsnog arhitektonskog rješenja, može ga jednako tako „uprskati" nečija zatvorena lođa koja samo osvane.   

Na upravo jedan od tih slučajeva ukazuje ovlaštena slavonskobrodska arhitektica Slavica Ulični koja se ironično zapitala „hoće li biti još legalizacije"? A njezino razmišljanje o kulturi građenja i življenja u zajedničkim zgradama prenosimo u cjelini. 

„Arhitekturi nije svrha biti lijepa. Tu nema smisla niti birati najljepšu, jer traje duže od godišnjeg izbora, traje trajno. Ahitektura je upravo radi svoje dugovječnosti plemenita ili pogubna. Primarna joj je zadaća - biti ugodna, življenju, tijelu i oku.Poznato je i ono: u času kad prestajemo s gradnjom, kuća počinje graditi nas. Tada je možda važno ne gledati svakodnevno u jeftini slastičarski kiosk, postavljen ni na nebu ni na zemlji (u prilogu). Jer ono što oči vide, a mozak odbija, duša na kraju prihvati. Pogubno za sve troje. I za svaku generaciju.

Ipak ovdje nije riječ o (ne)lijepoj arhitekturi. Ovdje se radi o mentalnoj ekologiji. O tome čemu izlažemo i sebe i one koji će tek kreirati svoj smisao za lijepo.

I o drskosti pojedinca. O bezobzirnoj smjelosti kojom nas izlaže svojoj „ljepoti", računajući na našu smjernost i izmirenje s vremenom. Tome nedostaje još samo zvučna podloga, sinergija arhitekture i glazbe, u kontekstu….

Dok je glazbu moguće zatvoriti i ograničiti samo za užitak u tom istom kiosku, arhitektura je nažalost ovdje glasnija i vrišti iz najjačeg zvučnika. Pa čak i ako zatvoriš oči, ne možeš djelovati na onu sliku u glavi.

Za one najmlađe, koji će s takvim kioscima odrastati neodgovorno ćemo ponuditi neka se na nekom drugom mjestu i u nekom drugom gradu sretnu sa skladnim, harmoničnim, čistim, mirnijim… životnim prostorom.

A nama ostalima, za koji mjesec, to više neće smetati. Ako bude prilike - zatečeno ćemo i legalizirati. Priznati ću ovdje javno da sam u prvom koraku već sve prihvatila i podržala put ozakonjenju, uz uvjet dodatnog uređenja pročelja, ali ni to nije išlo....

Moje je samo moje. Ali kako je javno postalo moje?

I na kraju, dobro je sjetiti se i ustrajati: zabranjeno je jeftino potrošiti prostor, isto kao što je zabranjeno onečistiti zrak i vodu", zaključuje arhitektica. 

Riječ je, naime, o novoj zgradi u slavonskobrodskoj Strossmayerovoj ulici koja je ljetos dobila uporabnu dozvolu, a nakon čega je jedan od stanara intervenirao zatvarajući svoju terasu i tako bitno narušavajući pravi izgled zgrade, što se može vidjeti na fotografijama u prilogu. 

Kako je riječ o intervenciji koja nije u skladu s građevinskom dozvolom, time, kaže Ulični, vjeruje da cijela zgrada ulazi među nelegalne građevine. 

S obzirom da je za sve nadležna građevinska inspekcija, potražili smo odgovor u Hrvatskom državnom inspektoratu, upitavši kako se ovaj (kao i neki slični slučajevi) može riješiti, hoće li inspekcija intervenirati, na koji način i do kojeg vremena. 

Vrlo brzo su odgovorili kako će „građevinski inspektor Državnog inspektorata izvršiti nadzor na predmetnoj lokaciji i o utvrđenom obavijestiti pisanim putem". 

I doista nakon nekoliko dana stigao je odgovor građevinskog inspektora „Ovim putem Vas informiramo kako je obavljen inspekcijski nadzor na navedenoj lokaciji te je utvrđeno kako je ishođena uporabna dozvola za stambenu građevinu.

Nadalje, vlasnik stana na prvom katu, tijekom srpnja 2019. godine, izveo radove na zatvaranju natkrivenog balkona bez potrebne dokumentacije.

Slijedom navedenog, pokrenut je inspekcijski postupak, te će se narediti Zakonom propisane mjere".  

A koje su to zakonom propisane mjere i do kada će one biti provedene, nema odgovora. 

Možda nekome i ne smeta nakaradna gradnja, no propisa i zakona bi se svi trebali pridržavati pa tako i oni koji su nadležni za korekciju ovih i sličnih uzurpacija prostora.

Svakako, u uljuđenoj državi, ne bismo smjeli okretati glavu na ono na što možemo utjecati, kao "mali" i mnogima "nevažni ljudi".