Padni sedam puta, a ustani se osam. - poruka je koju smo izvukli iz razgovora sa čovjekom kojemu odustajanje ide teško, a snalaženje iznenađujuće lako. Barem iz perspektive 'običnog' čovjeka.
Ovotjednim serijalom „Predstavljamo stanare slavonskobrodskog Inkubatora“ PlusPortal donosi niz priča o poduzetnicima koji su početkom 2023. godine uselili u novu zgradu na Bjelišu. Njezinom im je izgradnjom Grad Slavonski Brod osigurao moderne uredske i proizvodne prostore po najpovoljnijim cijenama na tržištu. Osim podrške onima koji su na početku svog poslovnog puta, želja nam je ovim pričama inspirirati druge koji se još nisu odvažili provesti svoje ideje u djelo.
SLAVONSKI BROD - Mato Mrkalj, 37-godišnji poduzetnik iz Slavonskog Broda, po struci je ekonomist, magistar financija. No, prije 14 godina, mladalačke su snove o radu s financijama u autoindustriji životne okolnosti gurnule u stranu i njegov put upravile u sasvim drugom smjeru.
Prvi Matini poduzetnički koraci prije deset godina
Tomo Opačak. Foto: Ivica Galović/PIXSELL
- Diplomirao sam 2009. godine, u najgoroj financijskoj krizi i nisam mogao naći nikakav posao. Morao sam iz Zagreba preseliti u Osijek. Prvo radno iskustvo nakon završetka studija stekao sam u firmi Žito. Tako sam ušao u poljoprivredu. Prodavao sam proizvode, radio na procjeni kreditne sposobnosti farmera za sjetvu i slično. Onda sam shvatio da se poljoprivrednici, posebice mali, nemaju vremena kvalitetno posvetiti temama poput uvjeta kreditiranja, marketinga, izvoza na nova tržišta i tako dalje. Već 2012. sam otvorio d.o.o. kojim sam, primarno, htio pomoći malim i srednjim poljoprivrednicima da se bolje snađu na tržištu, da im pomognem pronaći mjesto gdje će izvoziti robu, da im nabavim bolji i jeftiniji repromaterijal i slično. Otkrio sam europske fondove i pet godina proveo pišući projekte iz ruralnog razvoja. Oko 2016./2017. došlo je do poplave takvih konzultanata i ja sam odlučio otići van. Kako sam 2009. imao stipendiju njemačke Vlade za pripravništvo pa sam pola godine živio u Berlinu, imao sam iz tog vremena puno veza, prijatelja, kontakata. Dobio sam posao u njemačkoj Razvojnoj agenciji GIZ. Prvi projekt je bio Kosovo. Tako sam dvije godine živio u Prištini. Bio sam savjetnik ministra poljoprivrede za izvoz prerađevina malih i srednjih poljoprivrednika. - priča nam Mato koji tijekom posljednjeg desetljeća nije bio nimalo stran medijima. O njemu se može puno toga pročitati.
Na naš komentar kako su sve to „lijepe crtice za itekako bogat CV“ dodaje kako ga je zbog svega toga još više žalostio osjećaj da u Hrvatskoj nije prepoznat dok/kad je vani bio „tražena roba“ na tržištu rada.
No, pandemija je Matu ipak vratila u Hrvatsku i dobrano prizemljila. Pola godine proveo je nezaposlen, a potom je dvije radio u firmi zagrebačkog biznismena kojeg je upoznao kada je u Slatini s danskom firmom investirao u „plant based“ proteine. Nakon što nam je otkrio sve te impresivne detalje, Matu smo s pravom pitali - što on uopće radi u Inkubatoru među poduzetnicima-početnicima.
virovitica.net
- Skupio sam veliko i značajno iskustvo i otvorio svoj obrt za poslovno savjetovanje - AgriPro. Svoje usluge počeo sam pružati poljoprivrednicima iz Slavonije, ali i ostalim zainteresiranim poduzećima iz Hrvatske i europskih zemalja. Europska unija u svojoj poljoprivrednoj politici, u periodu do 2027., naglašava proces digitalizacije u poljoprivredi kao jako bitan, pa su tako isplanirani i nadolazeći natječaji za intervencije u projektima ruralnog razvoja. Cilj je da se inovativne tehnologije uvedu u čitav poljoprivredni proces od proizvodnje, prerade i završnog proizvoda. Ulaganjem u nove tehnologije, poljoprivrednici imaju priliku modernizirati svoje poslovanje, smanjiti trošak poslovanja i naposljetku smanjiti i svoj utjecaj na klimu i okoliš. - otkrio nam je naš sugovornik koji se trenutno bavi upravo tim tehnologijama.
Otklonio je i naše predrasude da su golemo iskustvo i bogat životopis nešto zbog čega ne pripada Inkubatoru.
- U Inkubatoru smo se povezali, a trebali bismo još i više. Sjedim u coworking space-u jer nisam došao na red za ured. Dakle, interes je uistinu velik. Nisam solo-igrač, ne volim se izolirati, tako da mi ovakva radna atmosfera itekako odgovara. Sve se razvija prebrzo, mlađe generacije znaju puno više od mene, tako da nije istina da ovdje nemam od koga učiti. - kazao je Mato.
Smatra kako je njegov put do samostalnosti u poduzetničkom smislu išao baš onako kako je trebao, mada nije uvijek bilo lako.
Privatna arhiva
- Počeo sam od terena. Prvo sam išao u pekare i ispitivao koliko trebaju brašna. Od vrata do vrata, od poslovnice do poslovnice. Tako se uči, tako se rješavaš treme, učiš govoriti i nastupati pred ljudima. Ništa od toga ne dolazi preko noći. U posljednjoj firmi u kojoj sam radio sklopio sam ugovore s 252 farmera. To znači da sam bio u 252 dvorišta u kojima su se nalazila 252 'alfa mužjaka' koji su gazde u svom dvorištu. Veliki je uspjeh kad takvim ljudima uspiješ predočiti argumente i nagovoriti ih na suradnju. Upravo takav rast, odozdo prema gore, stvara kompletnu osobu/poduzetnika. - smatra Mato, dodajući kako je jednako važno da vjeruješ u ono što prodaješ. - Jedan moj dobar prijatelj kaže kako nikad u tom procesu ne smiješ „umrljati karmin“. Ako jednom nekog zezneš i ljudi shvate da ono što pričaš ne drži vodu, sve je propalo.
Za kraj, budućim je poduzetnicima poslao inspirativnu poruku - ne o uspjehu, nego o neuspjehu.
- Neće svatko uspjeti, ali svatko treba imati pravo probati. U ovom je dijelu Europe sramota propasti, to je valjda najveća katastrofa. Najveći milijarderi tvrde da u mlađim godinama treba probati što više toga i pogriješiti u čemu god stigneš pogriješiti. Ako ti nije prošao model, ako si izgubio novce, ako ti je firma propala, ne treba to doživljavati tragično. Novci se daju ponovno zaraditi, a uvijek možeš probati nešto drugo ili treće. Rijetki imaju sreće da im jednostavna i prosta ideja odmah uspije. Takvi ljudi su u određenim trenutcima vidjeli ono što drugi nisu i dogodio im se boom. No, neuspjeh za sve druge ne mora i ne treba značiti konačan kraj. - zaključuje Mato.
