13515
Prikaza
1
Komentar
SLAVONSKI BROD - Dvadesetsedmogodišnji Antun Bojko treću godinu zaredom uspješno vodi svoj obrt za razvoj i konzalting „Alderwin“. Otkrio nam je kako je tekao njegov put i kako je postao uspješan mladi poduzetnik.
- Kad sam završio srednju Tehničku školu (smjer, računalni tehničar za strojarstvo) počeo sam se baviti 3D modeliranjem i zaposlio se na godinu dana u Cadenasu, a potom kod Mladena Sudara u Brodbotu. Tamo sam napravio prve prave korake u 3D modeliranju i programiranju. No, isto tako, shvatio sam da ne mogu biti u sustavu odnosno da moram imati svoj princip rada, gurati svoje ideje, vući u svoju stranu,... Nije se tu radilo ni o kakvoj borbi ega, nego sam jednostavno osjetio da volim upravljati sustavom. Volim svoj posao, ali najzanimljiviji dio mi je dogovaranje poslova s klijentima, menadžment i takve stvari. Zapravo, sve ono što drugi privatnici baš i ne vole. - iskreno kaže Bojko.
Onima kojima su nove tehnologije strani pojam, teško je pojasniti čime se danas - zajedno sa svojim suradnicima - bavi. No, zapravo je riječ o vještinama koje se traže u čitavom svijetu.
- Firma je otvorena tri godine tijekom kojih smo se, uistinu, bavili svime i svačime. Sve je usko vezano za 3D modeliranje, ali puno je tu područja. Najstručniji smo u proizvodnji 3D modela specifično za svrhe augmentativne i virtualne realnosti, bavimo se proizvodnjom okoliša u digitalnom svijetu,... Radimo u različitim softverima - Photoshop, Blender, Unreal Engine, Substance Painter,... Sve su to usko povezani programi koji na kraju daju jedan proizvod koji kreiramo za klijenta. Ovisno o narudžbi, posao je zamoran ili jako kreativan. Sve je pitanje ograničenja ili slobode koju vam može pružiti klijent. Veliki je plus što možemo raditi za klijente iz cijelog svijeta, a isto tako mi sami možemo raditi s bilo kojeg mjesta. Prije useljenja u Inkubator, radili smo dvije godine od kuće. To je definitivno najbolji dio ovog posla i sigurno se ne bih mogao zamisliti drukčije. Ne želim biti vezan ni za radno mjesto niti za mjesto življenja. - govori nam Antun.
Koliko je internetsko prostranstvo, tolike su i mogućnosti. Za Bojka i njegov tim to vrijedi i doslovce. Ekrani računala njihov su prozor u neki sasvim drugi poslovni svijet - bez granica koje koče mnoga druga poslovanja.
- Tržište je ogromno. Radili smo 'od Amerike do Australije'. Ujedinjeno Kraljevstvo, Njemačka, Nizozemska, Australija, Kina, Pakistan,... - sve su to mjesta iz kojih dolaze naši klijenti. Razvojem novih tehnologija, sve više poslovanja prelazi na web i online, a samim time mi imamo više posla jer smo oni koji stvaraju sadržaj za to. Cijeli svijet sad to traži.
Čvrsti stavovi i jasna vizija ono su što isijava iz našeg sugovornika. Možda njegova odlučnost i ustrajnost imaju puno veze s mladenačkim entuzijazmom, no nepokolebljivost je ono što sigurno dobro dođe na putu ka uspjehu.
- Smatram da svatko tko upravlja sustavom ne može biti radnik svoje firme u tehničkom dijelu nego treba naći ljude kojima vjeruje i koji dobro rade posao. Dakako, uz poštene plaće i uvjete rada. A glava firme mora biti netko tko će se pobrinuti da sve funkcionira maksimalno automatizirano te da svi budu sretni. To je za mene poanta poduzetništva.
Antun je zakupio uredski prostor u gradskoj zgradi na Bjelišu. Prvih pola godine u njemu će poslovati besplatno (plaćajući samo režijske troškove, ali ne i zakup), potom će plaćati 25 posto cijene najma poslovnog prostora, a zatim će se učešće povećavati svakih pola godine.
- Inkubator nam uistinu pruža dobre uvjete za rad - i što se tiče cijene i što se tiče atmosfere. Nitko nikomu ne smeta, ozračje je ugodno i mirno. Imamo sve što je potrebno jednom startup-u - uredski prostor, balkon za pušenje, kuhinju, zajedničke dvorane,... Jedini minus koji mogu navesti je da je bilo potrebno malo oživjeti zajednički prostor, ali u tomu su uspjeli zanimljivim i poticajnim plakatima. Koja biljka, malo cvijeća i bit će još ugodnije. - zadovoljno komentira Antun.
U planu su mu dodatna zapošljavanja.
- Naredne tri godine u Inkubatoru iskoristit ćemo maksimalno. Želimo da ovako dobar prostor privuče što više ljudi. Osim toga, želimo biti dobar primjer poslovanja kojemu će ovaj uredski prostor za tri godine biti premalen. Dakle, želimo rasti.
O podršci drugih prije no što je uspio kazao nam je manje-više sve ono što su potvrdili i njegovi 'sustanari' u slavonskobrodskom Inkubatoru.
- U velikom broju slučajeva ljudi svoje vlastite strahove projiciraju na vas. Oni to nešto ne bi mogli pa svoje dvojbe preslikavaju na vašu situaciju. Pitaju se/vas - jesi li siguran,... Nikomu to ne uzimam za zlo, samo svima kažem da moraju imati hrabrosti. Vjerujem da, tko god je negativno komentirao, činio je to iz vlastitih strahova, a ne zato što je mislio da ja osobno neću uspjeti. Roditelji i prijatelji su bili uz mene.
Antun ipak stoji čvrsto na zemlji te nimalo ne idealizira situaciju u kojoj je trenutno. Put do zvijezda bio je itekako trnovit, a izazovima nikad neće doći kraj.
- Svatko tko se želi otisnuti u privatne vode, mora biti psihički spreman na sve - uspone, padove, neplaćene i preplaćene poslove. Ovaj svijet nije nimalo bajkovit i ne želim mladim ljudima time mazati oči. Svaki dan nosi neki novi problem, a kad se toga nakupi, često to bude zid koji ljudi ne mogu prijeći jer su priču zamislili drukčije. Normalno je da firma bude loše i da onaj tko je vodi bude loše. No, isto je tako normalno da je predobro. Zato ipak smatram da je više benefita. Vrlo otvoreno bih zaključio da neki ljudi jednostavno nisu za poduzetništvo. To je do mentalne snage više no što je do sposobnosti. Moji radnici puno bolje rade neke poslove nego ja, ali možda nisu spremni za ostale izazove. Stvar je, zapravo, u tomu koliko čvrsto vjeruješ u svoju ideju te koliko vjeruješ svojoj intuiciji. To se baš i ne da naučiti. - zaključuje naš sugovornik.