11402
Prikaza
2
Komentara
SLAVONSKI BROD - Prije više od dvije godine, karijera Brođanina Marka Jurišića činila se neizvjesnom. Posljedice teške bolesti ozbiljno su prijetile egzistenciji njegove obitelji, a sposoban i iskusan radnik na raskrižju svog životnog puta, odabrao je misliti pozitivno.
- Prije otvaranja firme bio sam u invalidskoj mirovini nakon operacije tumora na mozgu. No, mirovina je bila premala za normalan život pa sam se odvažio otvoriti firmu. Pokušao sam dobiti poticaje, no oni su uglavnom rezervirani za mlađe poduzetnike. Nisam dobio nagradu što sam državu oslobodio troška svoje mirovine. Ne mogu reći da je okruženje bilo poticajno za poduzetnike poput mene, tako da me izgradnja Inkubatora i pronalazak adekvatnog prostora uistinu razveselio. - ispričao nam je 46-godišnji Marko koji je danas vlasnik i direktor tvrtke „Bravarija i zavarivanje Jurišić“.
Kako je rasla potražnja za vještinama koje je stekao godinama marljivo radeći za druge, umjesto 'fušarenja' i rada 'na crno', bez puno razmišljanja odvažno je odabrao legalan rad. Broj zaposlenih govori da nije pogriješio.
U Inkubatoru su se odlučili za proizvodni prostor u prizemlju, a tko god posjeti tu lokaciju, prvo što uoči je da je u Jurišićevoj radionici svakog radnog dana najživlje. Prvih pola godine u gradskom će prostoru provesti besplatno - moraju podmiriti samo potrošene režije. Taj vjetar u leđa neće uzeti zdravo za gotovo.
- Intenzivno razmišljamo o budućnosti. Planiramo dobro iskoristiti ovo vrijeme u Inkubatoru kako bismo iz vlastitih sredstava - ako već ne bude poticaja - izgradili radionu i dodatno razvili posao. Razmišljamo o trgovini, idemo u smjeru nabavke materijala, prodaje cijevi i opreme za bravarske poslove,... Na našem tržištu malo je takvih specijaliziranih trgovina, a potreba je velika. - smatra Marko.
Nijedan poduzetnički početak nije lak pa otvoreno govori i kako u samom startu nije imao veliku podršku okoline.
- Kad sam rekao u što idem, svi su bili skeptici. Mislili su da to neće ići. Prije no što sam se razbolio radio sam za druge pa sam i skupio puno radnog iskustva. Iz toga sam vidio da bih to mogao. Kad se priča zakotrljala, kad su vidjeli da posla ima (jer smo za ovu godinu skroz puni), sad su svi pozitivniji.
Svima koji imaju dovoljno sposobnosti, znanja i hrabrosti, preporučuje da idu njegovim putem.
- Ako ikako možete raditi za sebe, učinite to. Nemojte raditi za druge. U starijim firmama uglavnom su zastarjeli i načini rada te su takvi i sistemi funkcioniranja i razmišljanja. S radnicima u takvom okruženju uglavnom nema prijateljskog odnosa. Strogo se dijele na gazdu i radnike. Radnike se iskorištava i za rad izvan radione, u privatnim prostorima vlasnika. Toga kod mene nema. Bravar u svojoj radioni odradi svojih osam sati. Prekovremeni su mu plaćeni. Što više otvorenih firmi, poštenih gazda, ulaganja, zapošljavanja, isplaćenih dobrih plaća,... svima će nam biti bolje jer će biti novca koji će se trošiti i vrtjeti. Drukčije neće biti dobro nikomu. Neće nam biti dobro ni bez ovih koji su otišli u inozemstvo. Veliki broj njih danas su naši klijenti. Oni imaju za tako velika ulaganja. Nadam se da će se mnogi od njih ipak jednom vratiti. - pozitivan je Marko.
Svoju odluku nije požalio, mada se morao naviknuti na 'multitasking'. Više nije samo zavarivač, nego i menadžer, stručnjak za međuljudske odnose,...
- Od sedam sati sam bio u radnom odijelu i zavarivao, onda sam otišao kući presvući se za ovaj razgovor, a nakon ovoga jurim dalje jer me novi klijent čeka radi dogovora za nadstrešnicu. Na raspolaganju moram biti od 0 do 24. Ugovaram, dogovaram, mjerim, crtam, radim u radioni, objasnim dečkima što trebaju,... letim na sve strane, ali ne žalim se. Radim za sebe. Dakle, od svega toga ima nekog efekta. Da nema, ne bih toliko u tomu ustrajao. - zaključio je naš sugovornik.