SLAVONSKI BROD / NOVA GRADIŠKA / POŽEGA - Slavonija, nekoć sinonim za poljoprivrednu moć Hrvatske, danas se suočava s ozbiljnim izazovima koji ugrožavaju ne samo gospodarsku stabilnost regije već i cjelokupni prehrambeni sektor zemlje. Uz zabrinjavajući pad poljoprivredne proizvodnje od 12,5 posto u prošloj godini, rast cijena hrane, praćen globalnim i domaćim tržišnim kretanjima, dodatno komplicira ionako složenu situaciju.

Prema Zvjezdani Blažić, stručnjakinji za poljoprivrednu i prehrambenu industriju, Hrvatska od kolovoza bilježi značajan rast cijena hrane na mjesečnoj razini, u rasponu od 4% do 4,8%, istaknula je to u emisiji HRT-a Studio 4. Cijene osnovnih prehrambenih proizvoda, poput žitarica, ulja i stočne hrane, nezaustavljivo rastu, dok se struktura proizvodnje ne mijenja.

- Rast cijena hrane intenzivno prati globalni trend. Od travnja 2023. bilježili smo stabilizaciju, no od kolovoza ponovno imamo kontinuirani rast, a trenutna razina cijena najviša je od proljeća prošle godine. Na domaćem tržištu, problem su visoke cijene voća, povrća i drugih poljoprivrednih proizvoda koji se formiraju na lokalnim i regionalnim razinama. Hrvatska nema dovoljnu proizvodnju većine prehrambenih proizvoda, a uvoz mesa, voća i povrća značajno nadmašuje domaću proizvodnju. - upozorava Blažić. 

Ova poskupljenja izravno pogađaju potrošače i proizvođače, ali i otkrivaju dublje probleme u domaćoj poljoprivredi. Hrvatska, iako ima potencijal za povećanje proizvodnje, značajno zaostaje u sektorima mesa, mlijeka, voća i povrća. Dok globalne cijene mesa, osobito svinjetine i piletine, bilježe pad, domaće tržište ne prati taj trend zbog visokih troškova proizvodnje i velike ovisnosti o uvozu.

Domaći proizvođači, koji su već godinama izloženi nepovoljnim uvjetima poslovanja, suočeni su s novim pritiscima.

- Iako Hrvatska ima samodostatnost u proizvodnji žitarica i uljarica, druge poljoprivredne grane ne zadovoljavaju ni osnovne potrebe domaćeg tržišta. To povećava uvoz i smanjuje našu konkurentnost. - ističe Blažić.

Dodatan problem predstavlja neravnomjerna raspodjela poticaja i fragmentacija poljoprivrednog zemljišta. Mali proizvođači često nemaju pristup državnim potporama i nemaju sredstva za ulaganje u modernizaciju. Na primjer, za podizanje voćnjaka potrebno je između 50.000 i 70.000 eura po hektaru, što je za većinu neisplativo.

Tradicionalna stočarska i ratarska proizvodnja u Slavoniji suočava se s ubrzanim padom. Dok su nekad bile prepoznatljive po kvaliteti domaćeg mesa, mlijeka i žitarica, slavonske poljoprivredne grane danas bilježe pad stočnog fonda i sve veću ovisnost o uvozu. Uz fragmentaciju zemljišta i klimatske promjene, proizvođače opterećuju visoki troškovi ulaganja, a nedostatak strateških ulaganja dodatno usporava razvoj.

Ministarstvo poljoprivrede, svjesno ozbiljnosti situacije, najavilo je nove mjere za revitalizaciju sektora. Ministar Josip Dabro predstavio je plan s četiri natječaja ukupne vrijednosti 202 milijuna eura. Od toga, 70 milijuna eura namijenjeno je prerađivačkom sektoru, uključujući 40 milijuna za mesnu i mliječnu industriju te 30 milijuna za preradu voća i povrća. Ostatak sredstava bit će usmjeren na mlade poljoprivrednike, navodnjavanje i obnovu poljoprivrednog potencijala.

Hrvatska također zaostaje za prosjekom Europske unije u kupovnoj moći za 20–24%, što dodatno otežava situaciju. Cijene hrane u zemlji često su više od prosjeka EU-a, a razlike unutar regija pridonose neravnoteži. Zagreb i Istra imaju višu kupovnu moć, dok Slavonija ostaje među najugroženijim područjima.

Manji proizvođači, unatoč poteškoćama, uspijevaju opstati kroz inovacije i tržišne niše, ali njihova nedovoljna udruženost i manjak potpore dodatno otežavaju rast. Vremenski ekstremi, poput suša i poplava, samo produbljuju krizu, a ulaganja u tehnologije za ublažavanje posljedica vremenskih nepogoda ostaju nedovoljna.

Unatoč izazovima, Slavonija ima značajne resurse za revitalizaciju – plodno tlo, bogatu tradiciju i znanje poljoprivrednika. No, kako ističe Blažić, ključni preduvjeti za promjenu leže u modernizaciji sektora i strateškom pristupu razvoju poljoprivredne politike.

- Umjesto okrupnjavanja zemljišta i ulaganja u tehnologije koje bi omogućile veću proizvodnju, poticaji se često ne dodjeljuju proporcionalno učinku. Dodatno, korištenje poljoprivrednog zemljišta nije optimizirano – državna zemljišta često ne završavaju kod proizvođača koji bi mogli povećati proizvodnju. Razlike u kupovnoj moći unutar zemlje dodatno pridonose ekonomskim neravnotežama – Zagreb i Istra bilježe višu kupovnu moć, dok su Slavonija i poljoprivredni krajevi ispod prosjeka. Unatoč tome, postoje mali poljoprivredni proizvođači koji su pronašli svoje tržišne niše, no nedovoljna udruženost proizvođača i nedostatak potpora dodatno im otežavaju razvoj. Vremenski ekstremi, poput suša i poplava, dodatno otežavaju situaciju, a ulaganja u tehnologije koje bi ublažile te posljedice nisu dostatna. Potrebno je značajno mijenjati pristup poljoprivrednoj politici kako bi se povećala proizvodnja, smanjio uvoz i osigurala održivost sektora. Hrana je skupa jer naša proizvodnja nije dovoljna, a ulazni troškovi su visoki. Potrošači trebaju promišljeno birati i podržavati domaće proizvode, dok je odgovornost države stvaranje uvjeta za jačanje poljoprivrede. - zaključuje Blažić.

Slavonija je danas na prekretnici. S jedne strane suočena je s padom proizvodnje, rastom cijena hrane i infrastrukturnim izazovima, dok s druge strane posjeduje značajan potencijal za revitalizaciju i povratak na vodeću poziciju u hrvatskoj poljoprivredi.

Najavljeni poticaji i ulaganja pružaju tračak nade, no ključ uspjeha leži u stvaranju dugoročne vizije koja će Slavoniju pretvoriti u modernu i konkurentnu poljoprivrednu regiju. Hoće li regija iskoristiti ovu priliku za preokret ili nastaviti zaostajati, ovisi o spremnosti svih dionika da djeluju odlučno i koordinirano.