S obzirom na svu silu funkcija koje mu je otac, Ante Grlić obavljao u Jugoslaviji, bit će da je njegov sin, hrvatski ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman, bježao od njega.

Jer kako drukčije objasniti činjenicu da Gordan, baš kao što je onomad sada već bivša predsjednica države Kolinda Grabara Kitarović govorila da nije bilo više vrsti jugurta, Grlić Radman mlađi uporno ponavlja da se u Jugoslaviji nije smjelo reći da si Hrvat, da nisi smio biti vjernik, da su to bile „jugokomunističke vlasti" zbog kojih je Stepinac "postao žrtva montiranog jugokomunističkog procesa", kao i da su Hrvati u Jugoslaviji "živjeli u stanovitom ropstvu", jer "nisu imali svoju državu, nisu mogli izgovarati svoju riječ, jer je izgovaranje riječi 'Hrvat' značilo opasnost", da je on pobjegao od tog terora, a onda još da je - „zgranut", kako je kazao odgovarajući predsjedniku Zoranu Milanoviću, jer da je jučer bio blagdan svetog Ante, da je njegova obitelj oduvijek obilježavala ovaj dan i onda najbolje - da je „obitelj zgranuta izjavama predsjednika Zorana Milanovića na račun mog oca i obitelji, što je nečuveno i skandalozno, ispod svakog dobrog ukusa i mjere".

I još: „Osobito s obzirom na činjenicu da je moj otac poznat kao veliki domoljub i dobročinitelj", uvrijedio se ministar kad je Milanović podsjetio javnost, koja ionako ima pamćenje zlatne ribice, tko je i što bio otac Gordana Grlića Radmana, samozvanog bjegunca od komunizma, piše Forum čiji članak prenosimo u cijelosti.

Istražujući kakvom teroru je u vrijeme socijalizma i Jugoslavije bio izložen naš mučeni ministar, odgovor smo potražili u arhivu i pronašli tekst koji kaže nešto drukčije. Naime, ministrov otac - Ante Grlić - bio je na cijelom nizu funkcija. Puno širih od onih koje mu je zamjerio Milanović.

Pripremite se za duže čitanje. Uostalom, ne bi njegov sin „bježao tek tako".

Dakle, Ante Grlić - kad je njegov sin bio ugnjetavan kao Hrvat i katolik - bio je: delegat u Društveno-političkom vijeću Skupštine općine Sesvete; delegat u Vijeću zajedničke općine Zagreb; dugogodišnji radnik i istaknuti društveno-politički aktivist „Sljemena", direktor OOUR kafilerija Sesvete.

Pa dalje: došao je u „Sljeme" 1966. godine kada se odmah kao iskusni veterinarski stručnjak i društveno-politički radnik uključio u proizvodnju, ali je bio „i vrlo aktivan u društvenom i političkom radu", kao i da je svoja znanja prenosio na mlađe kolege.

Na mlađahnog Gordana očito ne.

Tek smo započeli. Aktivisti iz platforme Možemo! male su bebe prema Anti Grliću koji je odmah pod dolasku sudjelovao u formiranju prvih organa upravljanja na svinjogojskoj farmi, a biran je i za prvog predsjednika radničkog savjeta na farmi.

Da ne bude zabune, kasnije je biran i za predsjednika zbora radnika OOUR svinjogojske farme Sesvete te za odbornika u Skupštini općine Sesvete u Vijeću udruženog rada.

Nije Ante Grlić bio samo aktivist: „U svom radu i aktivnosti kao komunista drug GRLIĆ je bio biran za delegata u Općinski komitet SKH Sesvete, te sekretara Osnovne organizacije SKH „Sljeme" svinjogojska farma.

Ima još, ako te mislili da je Ante Grlić „zabludio" nakon odlaska iz rodnog bosansko-hercegovačkog kraja u veliki grad, grdno ste se prevarili. Rečeni Ante bio je upravnik Veterinarske stanice i ambulante u Prisoju, predsjednik Poljoprivredne zadruge u Buškom Blatu; pa onda predsjednik OK Saveza komunista Prisoje, član Sekretarijata Kotarskog komiteta omladine u Livnu i Mostaru, član Kotarskog odbora Mostara, odbornik Skupštine općine Duvno, član Općinskog komiteta SK u Duvnu, te organizator i učesnik mnogih radnih akcija.

Poduži tekst završava se nabrajanjem funkcija koje je Grlić tada imao: član Općinskog komiteta SK Sesvete, član Konferencije SSRNH za Zajednicu općina Zagreb, predsjednik Skupštine SIZ-a stanovanja Sevete, predsjednik Poslovnog odbora Zagrebačke banke – poslovne jedinice Sesvete, član koordinacionog odbora za kadrove SSRNH Sesvete, član Savjeta mjesne zajednice Sesvete i druge. A sve zato jer se otac današnjeg ministra iskazao kao direktor OOUR kafilerije koja već godinama pozitivno posluje.

Pozitivno posluje i nakon što ju je ovaj istaknuti komunistički kadar privatizirao početkom devedesetih. Agroproteinka je, naime, dobila određenu vrstu monopola na prikupljanje životinjskih ostataka, a do kuda je do on došao - dovoljno je reći da godišnje 20-ak tisuća kuna ovoj tvrtki isplati i Ured predsjednika.

Inače, prihod Agroprotenike zadnjih godina kreće se oko 130 milijuna kuna, s tim da je dobit 2019. - još se čekaju podaci za 2020. - iznosila 24,4 milijuna kuna.

Grlićev brat Ivica vodi i firmu Agroproteinka energija. Ta je na 15 milijuna kuna prihoda zaradila 2019. godine gotovo tri milijuna.

Ako baš nije jasno zašto je ministar pobjegao iz tadašnje Jugoslavije, jasno je zašto se vratio.