Kolumnist Jutarnjeg lista, Jurica Pavičić, analizirajući aktualnu aferu u Bosni i Hercegovini, ukazuje na 'tajnu vezu' među inače 'posvađanim' sudionicima te zalazi u, kako kaže, "srce tame" velikog dijela hrvatskog sustava.
U ožujku 2021. u jednom kafiću u Brčkom sastala su se dvojica muškaraca koji se u tom trenutku nisupoznavali. Dvojicu neznanaca spojio je potencijalni posao. Jedan od njih zvao se Dušan Perić i drugom je nudio uslugu. Ta je usluga bila krivotvorena diploma.
Tog martovskog dana Perić se sastao s čovjekom koji mu se predstavio kao Duško. Duško je Periću platio 1600 eura, a ovaj mu je zauzvrat fabricirao dvije diplome Nezavisnog univerziteta u Banjoj Luci (NUBL). Diplome su glasile na imena Salka Smajića te Novaka Topića rođ. Ivana. Ono što Perić nije znao jest da ni Salko Smajić ni Novak Topić ne postoje. Štoviše, ni Duško s kojim je popio kavu također ne postoji. Osoba koja mu se predstavila kao Duško bila je zapravo operativac bosansko-hercegovačke sigurnosne agencije SIPA.
Dušan Perić samo je jedan od dvoznamenkastog broja privedenih u velikoj SIPA-inoj istrazi prodaje diploma bosansko-hercegovačkih visokih škola koju je koncem veljače rekonstruirao portal InfoRadar. Samo je jedan od ljudi iz optužnice - rečeni Perić - na krivotvorenju diploma zaradio gotovo trideset tisuća eura. Osim njega, u mreži visokoškolskih "mentora" našlo se još dvadesetak ljudi iz Banje Luke, Zenice, Prijedora, Mostara, Tuzle, Novog Sada, Travnika, Sremskih Karlovaca i Pančeva, među kojima ima i referenata, činovnica, sveučilišnih nastavnika, te najmanje jedan rektor.
Uvezani optuženici su preko elaborirane mreže posrednika izdavali lažne diplome Nezavisnog univerziteta u Banjoj Luci, Univerziteta modernih znanosti CKM Mostar, Visoke škole Union Mostar, Univerziteta poslovnih studija u Banjoj Luci, Internacionalnog univerziteta Travnik, Univerziteta za poslovni inženjering PIM Banja Luka, srednjoškolskog školskog centra Dositej Obradović iz Novog Sada te Univerziteta Union i Obrazovnog centra Sava Tekelija iz Pančeva u Srbiji.
Fakulteti čijim se diplomama dilalo nisu se libili sebi nadijevati pretenciozne i obećavajuće nazive. Tako se jedan od njih - iz Brčkog - naziva ništa manje nego Panevropski univerzitet, drugi se zove - pazite cinizma - Prometej (!), a meni osobno najmiliji biser je naziv učilišta u krajiškom gradiću Bosanskom Novom. Ta se škola - jedna od onih koje SIPA istražuje - zove - Paneuvropski univerzitet Apeiron!
Svi ti tekelije, prometeji i aperioni, sva pompozno-smiješna smjesa balkanskih lučonosa i grčkih klasika ordinirali su po sličnom principu. Zainteresirani bi "student" - recimo, Novak Topić - kontaktirao posrednika. Posrednik bi podigao mrežu suradnika od referenata do banjalučkog rektora. "Studenta" bi se antidatirano uvelo u knjige upisanih, lažno bi se evidentiralo njegovo pohađanje i ispiti, a diplomu bi dobio nakon nekoliko tjedana.
Jedan od "univerziteta" imao je prostorije u Prijedoru iznad centra Auto Max, a neke od diploma - navode novinari - uručivane su diplomantima na benzinskoj pumpi.
Skandal s proliferacijom lažnih diploma do brano je uzdrmao Bosnu i Hercegovinu gdje se posljednjih tjedana nije spustao s naslovnih stranica, među ostalim i zato što su među lažnim diplomantima i zetovi i djeca političara.
Trag vodi i do Hrvatske
U Hrvatskoj je, međutim, afera prošla medijski ispod radara, premda ne bi trebala. Jer, ona s nekoliko svojih krakova vodi i prema Hrvatskoj. Kolegica novinarka Telegrama Dora Kršul istražila je i pokazala da je u Hrvatskoj priznato najmanje tisuću i sto diploma sa spornih bosansko-hercegovačkih škola, pri čemu je broj priznatih diploma počeo nesvakidašnje rasti negdje nakon 2020.
Neki od posjednika tih kompromitiranih diploma danas su ravnatelji javnih službi, županijski vijećnici, a jedan (Luka Burilović) čak je šef Gospodarske komore. No, to nije jedina kopča spornih univerzi s Hrvatskom.
Najmanje dvije visoke škole s popisa - banjalučka i mostarska - prošle su proces reakreditacija zahvaljujući zagrebačkim i splitskim profesorima. Jedan je od njih emeritus i akademik, agronom Ferdo Bašić koji na svojoj web stranici upoznaje s "misli vodiljom" o tlu kao "baštini i Daru Stvoritelja/prirode", te geslom "... u tlu je početak, u tlu je kraj, i sve između toga!!!"
Misao vodilju o domovini i tlu zagrebački je akademik utkao u reakreditaciju Univerziteta modernih znanosti CKM iz Mostara. Ono što je u čitavoj priči oko lažnih diploma gotovo dirljivo jest bratska međuentitetska, međunacionalna i međudržavna suradnja onih koji su diplome prodavali i kupovali.
Hrvati, Bošnjaci i Srbi možda se ne mogu dogovoriti tko je koga više klao, što je a što nije genocid, kako treba urediti ovlasti entiteta, izborni zakon ili nadležnost nad ratnim zločinima. Hrvati, Bošnjaci i Srbi uglavnom su čvrsto uvjereni da ne govore jedan, nego tri jezika.
No, te nepremostive lingvističke prepreke naglo padnu kad netko iz Zagreba kupuje diplomu u Banjoj Luci, netko iz Sjenice u Mostaru, a netko iz Zenice u Sremskim Karlovcima. Krajišnici, Vojvođani, Sandžaklije i Hercegovci s imenima od Belme do Jovice, od Almira do Tomislava i od Ljubidraga do Sare i Arijana s dirljivom bi koncilijantnošću zakopali sve ratne sjekire i premostili sve historijske prijepore kad je trebalo naba viti diplomu, kontaktirati posrednika, krivo tvoriti podatke, izdati diplomu i naplatiti je.
"Četnički", "ustaški" i "balijski" lažni diplomci surađivali su bešavno i uštimano eto gotovo kao i "četnički" i "ustaški zbiljski diplomci Hasanbegović, Bojan Dimitrijević i Nemanja Dević.
To je jedan krak priče, krak koji bi možda bio šaljiv da nije turoban. No, postoji i drugi koji me kao građanina Republike Hrvatske i konzumenta usluga javnog sektora kudikamo više zabrinjava. Jer, nitko ni u Hrvatskoj ni u BiH ne postavlja ključno pitanje. Naime zašto su ti ljudi pod milim bogom kupili diplome?
Odgovor na to pitanje, bojim se, vodi nas ne samo u bosanskohercegovačko, nego i hrvatsko srce tame.
Klasična sociologija obrazovanja podučava da svaka škola ima tri glavne funkcije. Prva je ona da vas obrazuje kao cjelovitu osobu - odnosno, rekli bi marksisti - da vam usadi kulturu vladajuće klase. Zato u školi učite Dantea i Marulića. Slavoj Žižek je davno, još 80-ih, rekao da bi zato u gimnazijama trebalo učiti Johna Le Carrea i holivudske filmove, jer, oni su, a ne Jesenjin i Chopin, danas kultura vladajuće klase. Tu vrstu znanja danas diseminiraju brojne neformalno-obrazovne instance u društvu, od kinoteke do tečaja za sommeliere.
Druga funkcija obrazovanja je ona zdravorazumski očita. To je - naravno - da vas nauči neki posao. Nekad su ljudi šegrtovali kod majstora, pa bi se učlanili u ceh. Danas idi u strukovnu školu, pa nakon prakse dobiju diplomu. Tako funkcionira golemi dio današnjeg hrvatskog visokog školstva. Uzmite samo nebrojene visoke škole za računarstvo: one danas daju kruh u ruke tisućama mladih koji nisu za "pravi fakultet, a sa stečenim znanjem iz tih škola lako se integriraju u narastajuću industriju. To je pošteno tržište kompetencija: platiš znanje, dobiješ znanje, preprodaš to znanje poslodavcu.
Očito je da plaćene diplome nudlova, pimova i cekaemova nisu služile ni jednoj od ove dvije svrhe. Nitko od onih koji su Dušanu Periću platili 1600 eura nije to učinio da bi otmjenije konverzirao za stolom, znao prepoznati chardonnay ili cijeniti holivudske mjuzikle. Također, nitko od tih diplomaca s benzinske pumpe nije platio diplomu da bi stekao stranu kvalifikaciju za neki posao. Nju ne možete steći ako niste pohađali predavanja ni slušali ispite. Ne možete je steći za šest tjedana
Čemu služe lažne diplome
Ako su "diplomci“ iz SIPA-ine istrage trebali diplomu za neki posao, onda je očito da za taj posao nije potrebno nikakvo specifično visokoškolsko znanje.
Tu, međutim, dolazimo do treće važne funkcije obrazovanja u klasičnoj sociologiji. A ta funkcija je napredovanje u hijerarhiji. Obrazovanje služi i filtriranju, te zato postoje poslovi za koje se traži fakultetska diploma i bez nje ne možete, ma kakav samouki genij bili.
Takav je recimo daleko najveći dio poslova u javnom sektoru. Stoga da biste shvatili čemu su služile diplome s benzinskih pumpi trebate oči od BiH odvratiti prema Hrvatskoj, te umjesto crne kronike čitati jednu drugu novinsku rubriku: onu oglasnika za posao. Tamo ćete naići na desetke oglasa u kojima se traže referenti, pomoćnici, savjetnici, osobe za odnose s javnošću, ravnatelji, šefovi sektora i pročelnici. U većini tih oglasa pise ista formulacija: visoka stručna sprema (i katkad) pet godina radnog iskustva.
Zato problem nije (samo) to što su se u BiH prodavale fejk diplome. Problem je što su se tisuće tih i sličnih diploma ulile u Hrvatsku, a gotovo bih se mogao kladiti da su se u lavovskoj većini ulile u državnu službu i javna poduzeća. Iza tih i takvih diploma očito ne stoji nikakvo znanje ni kompetencije.
Iz toga mogu proizaći dva moguća zaključka, a ne znamo koji je gori. Prvi je da se posao koji ti ljudi rade može raditi bez ikakvih specifičnih znanja i vještina, što bi bilo porazno. Drugi je da ti poslovi iziskuju znanja i vještine, ali ih oni koji ih rade nemaju. To je (možda, nisam zapravo siguran) još gore.
I zato se sjetite "afere SIPA" kad vas drugi put nažulja nestručni činovnik, ili čujete za neki skandal u javnom poduzeću ili županiji. Jer sve su te diplome s benzinske pumpe tu, oko nas, kao otrovni plod otrovane voćke.
