PRIJE dva dana u Bosni i Hercegovini održani su Opći izbori, na kojima su njezini građani odlučivali tko će sve, u narednih nekoliko godina, upravljati tom u političko-administrativnom smislu „groteskno“ složenom zemljom. Prema podatcima Centralnog izbornog povjerenstva (CIP), dosad je obrađeno gotovo 92 posto biračkih mjesta, pa se može reći da su imena izbornih pobjednika jasna.

Podsjetimo, građani cijele BiH birali su predstavnike u dva „zajednička“ tijela - Predsjedništvo BiH i Parlamentarnu skupštinu BiH - te, svaki od dvaju entiteta, u svoja „zasebna“ predsjedništva i parlamente. Na izbore je, prema CIP-u, moglo izaći 3,37 milijuna glasača, ali je to, u nedjelju 2. listopada, učinilo samo njih pola, 5 posto manje nego na proteklim izborima, što bi za razvoj demokracije u toj zemlji bio negativan pokazatelj.

- Ti podatci ne odražavaju stvarno stanje. Nema u Bosni i Hercegovini toliko glasača. Na popisima su i mrtvi, i oni koji su odselili, a nisu odjavili boraviše, pripadnici dijaspore, čiji je odaziv na izbore tradicionalno slab. Recimo, u Kolibama, znam pouzdano, glasali su gotovo svi, a podatci kažu da je izlaznost bila 30 posto. Dakle, u cijeloj BiH izlaznost je bila kudikamo veća od službenih 50 posto. Ovdašnje stranke, jer im je to „pitanje života i smrti“, velike napore ulažu da mobiliziraju biračko tijelo - relativizirao je podatke CIP-a Senad Zepčan, povratnik u selo Kolibe i poznavatelj bosanskohercegovačkih prilika, ali i dodao da je neizlazak na izbore, kao posljedica društvene apatije i nepovjerenja u politiku, u BiH zasigurno prisutan, i to najviše među mladima i u urbanim sredinama.

 „Iznenađenje kola“ jest pobjeda Denisa Bećirovića, koji je s mjesta bošnjačkog predstavnika u Predsjedništvu BiH, „maknuo“ favoriziranog Bakira Izetbegovića. Tijesna i za hrvatske glasače u BiH najzanimljivija bitka vodila se za „kontroverzno“ mjesto hrvatskog člana, na kojem će, više nema sumnje, „ostati“ Željko Komšić. On je drugog kandidata, Borjanu Krišto, pretekao za oko 10 posto glasova.

'Slučaj Komšić'

Mnogi su u novom trijumfu Željka Komšića, očekivano, prepoznali ponavljanje dugogodišnjeg problema, zloporabu postojećeg Izbornog zakona, prema kojemu, kako smatraju, bosanskohercegovačkim Hrvatima njihova predstavnika u Predsjedništvo BiH de facto biraju Bošnjaci. Kao dokaz za takvo shvaćanje navode izborne statistike, ponovljene i u ovim izborima, iz kojih se vidi da je Željko Komšić, kao hrvatski predstavnik, najviše glasova dobio u izbornim jedinicama u kojima su Hrvati manjina, odnosno Bošnjaci većina, dok je, s druge strane, u izbornim jedinicama s hrvatskom većinom prošao gotovo nezapaženo. Zbog toga pristaše ovakvog gledanja smatraju da Željko Komšić nije legitimni predstavnik Hrvata u BiH, već bošnjačka „podvala“ i još jedan instrument majorizacije najmanjeg konstitutivnog naroda.

Takav stav ima Ivo Mijić, predsjednik Kluba Hrvata u Vijeću naroda Republike Srpske.

- Nedopustivo je da Hrvate u BiH predstavlja on, a ne kandidatkinja koja je dobila najveću podršku hrvatskih glasača još od Daytona. Ovakva je situacija neizdrživa - kazao je te dodao da će se Izborni zakon morati mijenjati, kako se „slučaj Komšić“ više ne bi ponavljao. U protivnom će, smatra, Hrvati biti svedeni na nacionalnu manjinu.  

Ali nisu svi takvog mišljenja.

- Ima tu svega, izbor Željka Komšića je složen. S jedne strane, za njega glasaju oni, mahom Bošnjaci, kojima je dosta nacionalnih stranaka, koje ovom zemljom vladaju trideset godina, a nisu napravile dovoljno. Drugi mu glas daju „iz inata“ onima koji bi Bosnu dijelili, dakle to nije glas „za Komšića“, nego „protiv“ secesionista. Naposljetku, ima tu i bošnjačkih glasova „po direktivi“, s ciljem da se onemogući izbor „pravog“ hrvatskog predstavnika. Morat će se, po tom pitanju, tražiti neko bolje rješenje. Jasno mi je nezadovoljstvo mojih kolega Hrvata što ih predstavlja čovjek koji ne smije doći među njih jer ga oni ne smatraju „svojim“. To nikako nije dobro jer se postavlja pitanje što Željko Komšić u takvoj situaciji uopće može napraviti za Hrvate u BiH. U svakom slučaju, rješavanje bošnjačko-hrvatskih tenzija ključno je za razvoj Federacije BiH, a to je ono što prosječnog čovjeka, srednju klasu, bez obzira na naciju i vjeru, najviše zanima - kazao je Senad Zepčan.

Novi trendovi u bh. politici?

Kako bilo, sigurno je da je Željko Komšić „novi stari“ hrvatski član Predsjedništva BiH, i to moraju prihvatiti svi, od Zagreba, preko Mostara i Sarajeva, do Beograda, koji će s njime morati surađivati, politički iskreno i protokolarno.

Uostalom, možda su uspjesi Denisa Bećirovića i Željka Komšića upravo dokaz da se dio bošnjačkih birača u Federaciji, izmoren slabim postignućima i „svađama“ nacionalnih elita, okreće „anacionalnim“ građanskim opcijama.

Srbe će u Predsjedništvu BiH predstavljati Željka Cvijanović. Neki nisu propustili istaknuti pohvalnu činjenicu da je na najvišu političku funkciju izabrana žena.

Hrvatima u BiH kao utjeha, ako ne i više od toga, jesu postignuti rezultati u izborima za Parlamenta BiH i tijela Federacije BiH, kao i tijela na nižim razinama (kantonima).

- Tim smo dijelom izbora zadovoljni. Postigli smo bolje rezultate nego 2018., a kad tome dodamo i izmjene Izbornog zakona koje je inicirao visoki predstavnik Schmidt, ispostavlja se da se u BiH političke odluke na najvišim razinama neće moći donositi, kao ni koalicije sklapati, bez Hrvata - zaključio je Ivo Mijić, koji je, slijedom ukupnih izbornih rezultata, u vezi s budućnosti Hrvata u BiH „umjereni optimist“.

U Republici Srpskoj nije bilo velikih iznenađenja. Najviše glasova za Parlament BiH i Narodnu skupštinu Republike Srpske odnio je SNSD Milorada Dodika, koji je ujedno pobijedio u utrci za predsjednika Republike Srpske.

Perspektive bh. Hrvata

Hrvatima u tom entitetu najinteresantnije je bilo pitanje koga će delegirati kao potpredsjednika iz redova svoga naroda. Tu se situacija još nije razjasnila, a Ivo Mijić podsjetio je da i u Republici Srpskoj postoji jedan, manje poznati „slučaj Komšić“.

- Hrvastki narodni sabor, koji okuplja sve hrvatske stranke u BiH, jednoglasno je kao svoga kandidata za to mjesto kandidirao Davora Pranjića, ali njemu se kao najozbiljniji konkurent istaknuo Ivan Begić (nezavisni kandidat, op. a.), koji je izabran uglavnom srpskim glasovima i čija je bliskost s vlastima RS poznata. Nadamo se da se ovdje neće ponoviti scenarij kao u Federaciji BiH.

Ove je izbore u Bosni i Hercegovini obilježio i velik broj nevažećih listića. Ta činjenica kao i niz optužbi za manipulacije glasačkim listićima u RS i za podatke CIP-a možda će baciti sjenu određene neregularnosti, ali vjerojatno neće utjecati na krajnje ishode, koji su manje-više poznati.

Na izabranim je predstavnicima ogromnog i skupog političkog aparata BiH da u ovome mandatu pokušaju opravdati povjerenje svojih birača. Poznavajući društvene i političke prilike u toj zemlji, ali i u regiji, to im ni ovaj put neće biti lako.