NAKON što je Centralna izborna komisija (CIK) Bosne i Hercegovine, 8. listopada 2018., potvrdila kako je nositelj 'Zlatnog ljiljana' Armije BiH, dakle narodni heroj, Željko Komšić, u utrci za člana predsjedništva BiH iz redova hrvatskog naroda, kao građanin, pobijedio nacionalista Dragana Čovića - Schindlera koji nije spašavao Muslimane - nema Hrvata koji imalo drži do svog nacionalizma da nije s oltara, Večernjaka ili trga vrisnuo: 'Nije poželjan' (hrv. non grata) u njihovu kasabu.

Zbog takvog stava, hrvatski nacionalisti izgubili su rat u BiH. Nastave li, u koaliciji sa srpskim nacionalistima, voditi nacionalističko-secesionističku politiku Franje Tuđmana, izgubit će ga opet. Netom izgubljeni izbori tek su im još jedna blaga opomena.

Na taj način, hrvatski nacionalisti 'ma gdje bili', Sarajevu i svijetu, poručili su kako lažna teza - da Bosna i Hercegovina ima budućnost samo ako se njezino društvo etnički potpuno rasloji, a institucije države nacionaliziraju - 'ni propala dok oni žive'.

Drugim riječima, bosanskohercegovački nacionalisti ne samo da nisu prošli katarzu od ustašoida do demokrata, nego su odlučili revitalizirati svoju profašističku ideologiju iz 40-ih i 90-ih godina prošlog stoljeća: 'Jedna zemlja - jedan narod - jedan vođa'. Odlučili su slijediti politiku koja već četvrt stoljeća Hrvate iz BiH iseljava, a u BiH marginalizira.

Andrej Plenković bosanskohercegovačke Hrvate mora štititi 

Ako je svjestan te činjenice - koliko i dobronamjerni iz Brisela - hrvatski premijer Andrej Plenković bosanskohercegovačke Hrvate mora štititi isključivo u skladu s Ustavom Republike Hrvatske. Mora ih štititi od sljedbenika nacionalističkih secesionista i posljedica njihove politike; Mora ih štititi od novog rata sa Srbima protiv Muslimana i čišćenja prostora tzv. 'Herceg Bosne' od 'balija'; Mora ih štititi od koaliranja sa Srbima radi bogaćenja nacionalističkih elita i, posljedično, nastavka egzodusa Hrvata iz BiH te njihova pretvaranja u tamošnju nacionalnu manjinu.

Dapače, hrvatska Vlada mora štititi Hrvate u Bosni i Hercegovini od ljudi koje predvodi bivši komunistički podobnik, Dragan Čović koji se nije proslavio herojstvom u Domovinskom ratu, ali jest koalicijom s kriminalcem iz Laktaša, Miloradom Dodikom i skretanjem toka rijeke kako bi njegovo suspektno stečeno imanje bilo bajkovitije.

Naime, ta dva tipa imaju potpuno identične programe utemeljene na Tuđmanovoj nacionalističkoj politici - podjeli Bosne i Hercegovine na tri etnički čiste teritorijalne jedinice koje bi trebale činiti labavu konfederalnu Državu u tranziciji, a u trenutku kad to povijesne okolnosti dopuste, konzumirati sadržaj Lenjinove doktrine o 'pravu naroda na samoopredjeljenje do odcjepljenja'.

Zbog toga, izbor 'Titoista' Željka Komšića za člana predsjedništva Bosne i Hercegovine antinacionalistički je i antiklerikalni amortizer u permanentnom četvrtstoljetnom, smrtno ozbiljnom, sukobu između velikodržavnih projekata koalicije hrvatskih i srpskih separatista s jedne strane i integralista s druge.

'Komšići' su jedino rješenje za BiH

Kad 'Komšića' ne bi bilo trebalo bi ga izmisliti jer politika koju takvi zastupaju, jedini je garant cjelovitosti Bosne i Hercegovine. Naime, Hrvati koje vode sljedbenici politike Mate Bobana i Srbi koje vode sljedbenici Radovana Karadžića, Bosnu i Hercegovinu žele podijeliti na tri teritorijalne jedinice po matrici Franje Tuđmana iznesenoj 1991. godine u intervjuu američkom časopisu Newsweek: „Srbima naseljena područja pripojiti Srbiji, a područja naseljena Hrvatima Hrvatskoj. Time bi se osiguralo stvaranje male muslimanske ili islamske države u srednjoj Bosni. To bi zadovoljilo Srbe i Hrvate, kao i Muslimane. Naravno, time bi se dokrajčile sve pretenzije na stvaranje veće islamske države u srcu Europe".

Budući da mu prvobitnu, temeljnu, opsesivnu ideju o cijepanju zemlje svijet nije prihvatio, Tuđman je reterirao na „konfederalno uređenje BiH", računajući kako će, nakon proteka određenog vremena, biti moguće primijeniti komunističku doktrinu „samoopredjeljenja do odcjepljenja" Hrvata i Srba iz BiH. Dakako, s teritorijem kojeg bi prethodno ratom osvojili i etnički očistili od drugih i drukčijih. Taj stav - bez spominjanja osvajanja i etničkog čišćenja - Tuđman je iznio i 1993. godine u srpskom tjedniku Vreme. A što je još kazao o BiH moguće je pročitati ovdje.

Nakon četverogodišnjeg krvavog rata, u kojem su Muslimani stradali višestruko više nego Srbi i Hrvati zajedno, BiH integralisti, patrioti, bosanskohercegovačke Srbe koje predvode sljedbenici velikosrpske politike Radovana Karadžića i Hrvate koje predvode sljedbenici velikohrvatske politike Mate Bobana, doživljavaju isto. Zbog njihovih načina na koji su vodili rat i nastavljenih politika koje su taj rat uzrokovale, BiH patrioti neprincipijelnu ratno-mirnodopsku koaliciju Srba i Hrvata drže agresorom na Bosnu i Hercegovinu te trajnom opasnošću po njezin teritorijalni integritet. Zbog toga, patrioti-integralisti s jedne strane te nacionalisti Srbi i Hrvati s druge, nisu politički protivnici nego neprijatelji. Tu činjenicu koriste anglosaksonski okupatori u BiH kako bi tu državu, iz svojih razloga, držali na okupu.

'Visoki predstavnik' za Bosnu i Hercegovinu, Austrijanac hrvatskog podrijetla, Valentin Inzko, ustvari, supstitut je za Mehmed-pašu Sokolovića…, Franju I. Josipa, Aleksandra I. Karađorđevića i Josipa Broza Tita. Tek, umjesto samoupravnog autoritarizma u BiH vlada briselsko-vašingtonski protektorizam.

Tu i takvu politiku prema BiH utemeljio je Franjo Tuđman

Zahvaljujući suludoj politici Franje Tuđmana u Bosni i Hercegovini, koju je svijet poistovjetio s ekspanzionizmom Slobodana Miloševića - mada nije utvrđeno tko je koga plagirao - Hrvati i Srbi žigosani su kao narodi koji su iznjedrili dva „zločinačka poduhvata" na prostoru ugašene Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.

Zbog „te i takve politike", kako bi kazao Tuđman, Hrvati u BiH izgubili su rat i od Muslimana i od Srba. Srbi su sustavno provedeno etničko čišćenje i 'ograničeni' genocid materijalizirali ratnim plijenom nazvanim Republika Srpska, Bošnjaci su, zasad, osigurali 'životni prostor' u Federaciji BiH, dok je bezmalo pola Hrvata iz BiH iselilo, a druga se polovica u toj zemlji osjeća kao uljez, kao netko koga Bošnjaci mrze jer su im 1992. godine 'zabili nož u leđa', a srpski nacionalisti ih tradicionalno ne vole.

Nakon „te i takve politike", koju nastavljaju „ti i takvi" sljedbenici Tuđmana i Bobana, Hrvati od Bošnjaka ne mogu očekivati apsolutno ništa što bi se 'komšijskim' moglo zvati. Naime, „ti i takvi" Hrvati za Bošnjake su neprijatelji. I to će biti sve dok se ne pokaju, odreknu Tuđmanove i Bobanove politike, demonstriraju kako su prošli 'kolektivnu' katarzu kao Nijemci te BiH počnu doživljavati kao svoju domovinu. To što Bošnjaci Srbe doživljavaju puno većim neprijateljem od Hrvata, potonjima ne donosi nikakve benefite.

Pritom, treba imati u vidu činjenicu da su Muslimani brojniji i naoružaniji nego su to bili prije četvrt stoljeća kad su ih napali Velikosrbi i Velikohrvati.

U onoj mjeri u kojoj je ispravno tražiti pravdu za hrvatske žrtve, najmanje, u toj mjeri je nužno osigurati pravdu onima koji su stradali od hrvatskih nacionalista. Pritom, nedopustivo je naše zločine pravdati našim žrtvama.

Ratnohuškači iz redova Katoličke crkve i njihovih medija

Unatoč tome, na očerupanim krilima hrvatskog nacionalizma, katolički dnevnik Večernji list, putem Davora Ivankovića, propovijeda kako bi politika Hrvata u BiH trebala biti „jednako brutalna onoj koju vode Dodik i Muslimani". Koliko je ta teza nerazumna i smušena te dvosmislena i licemjerna ponajbolje govori činjenica da su 'Dodikovi Srbi' secesionisti, a Muslimani integralisti. Dakle, ne može se biti 'jednako' brutalan u nečemu što je nejednako. Naime, ne postoji treći put u BiH. Ili ste integralist (bez etatističkog unitarizma) ili ste secesionist.

Na istoj huškačkoj matrici protiv mira i demokracije u BiH, Večernjak nastavlja: „Što se političkog Zagreba tiče, on u ovom trenutku mora u cijelosti stati iza budućih političkih poteza BiH Hrvata, ne smije im ni u čemu otežavati, a najmanje što može odmah učiniti jest da pošalje jasne diplomatske signale svuda gdje treba da će Hrvatska surađivati s državom BiH kao i do sada, no da to neće uključivati komunikaciju sa simbolom svih problema, Željkom Komšićem".

Dakle, prema 'Crkvi u Hrvata' i hrvatskim nacionalistima, „simbol svih hrvatskih problema" u BiH jesu bosanskohercegovački patriotizam i narodni heroj Željko Komšić, a nisu bosanskohercegovački secesionisti i/ili ratni zločinci iz redova sva tri 'konstitutivna naroda'. Svi oni koji zagovaraju takvu politiku u BiH - ali i u Hrvatskoj - ustvari, neprijatelji su hrvatskog naroda ma gdje on bio.

Svi oni koji od Hrvata iz Bosne i Hercegovine traže da im Hrvatska bude prva, a BiH druga domovina - mada bi obrnuto trebalo biti - ustvari, uzrokuju nastavak egzodusa Hrvata iz te zemlje ili njihovu marginalizaciju unutar nje. Svi oni koji misle kako je Željko Komšić loš čovjek i loš Hrvat jer mu je BiH jedina domovina, ustvari, sve etničke Hrvate izvan Republike Hrvatske drže manje vrijednima. Kamo je ta politika dovela vidljivo je u ispražnjenoj Bosanskoj Posavini, u kojoj je prije rata živjelo 136 tisuća Hrvata, a danas ih je ondje stotinjak tisuća manje.

Uglavnom

U BiH, kao i u svijetu, sukobljavaju se dvije temeljne političke koncepcije - sloboda čovjeka i sloboda nacije (roda, plemena, naroda). Dok građanin drži kako je sloboda pojedinca preduvjet slobode svih, nacija i drugi kolektiviteti drže obrnuto te pojedinca podređuju sebi. I vođi, dakako.

Da je svijet u Daytonu želio etnos dignuti iznad građanina, u BiH Ustavu pisalo bi kako svaki narod bira svog člana predsjedništva, a ne bi bilo određeno da „svaki glasač glasuje za popunjavanje jednog mjesta u Predsjedništvu". Po tom Ustavu, članovi Predsjedništva BiH ne predstavljaju narode nego se biraju iz naroda radi njihove ravnopravnosti, a predstavljaju državu i sve njene narode i građane.

Dakle, u Federaciji BiH, svaki birač mogao je glasovati isključivo za jednog člana predsjedništva. Od 11 kandidata (šest Bošnjaka i pet Hrvata) Željko Komšić građanin, a ne nacionalist, Bosanac iz redova hrvatskog naroda, a ne Hrvat privremeno nastanjen u BiH, dobio je najviše glasova (195.344). Budući da nitko ne zna kojoj nacionalnosti pripadaju Komšićevi glasači - temeljem njegovih javno obznanjenih političkih stavova i patriotskih referenci - lako je zaključiti kako su za njega glasovali građani iz svih naroda i nacionalnih manjina, a ne nacionalisti. E sad, u kojem je narodu najviše građana-patriota, neka konta koga to posebno zanima.

U svakom slučaju, nacionalističko protivljenje izboru Željka Komšića u Predsjedništvo BiH formalno i sadržajno je licemjerno. Naime, ono što u Hrvatskoj dižu u nebo - patriotizam i ljubav prema domovini - to hrvatski nacionalisti uskraćuju Željku Komšiću u BiH, jer Bosnu i Hercegovinu ne priznaju kako legalnu i legitimnu državu. A država koja, ustvari, 'ne postoji' ne može imati patriote, odnosno domoljube. Čast, moral, poštenje, pamet, hrabrost… ionako su manje važna mjerila vrijednosti čovjeka - drže nacionalisti svih boja.

Zbog takvog stava, hrvatski nacionalisti izgubili su rat u BiH. Nastave li, u koaliciji sa srpskim nacionalistima, voditi nacionalističko-secesionističku politiku Franje Tuđmana, izgubit će ga opet. Netom izgubljeni izbori tek su im još jedna blaga opomena.

Jedina ispravna politika u Bosni i Hercegovini je ona koja zastupa cjelovitu zemlju, teritorijalno i sadržajno demokratski ustrojenu državu Bošnjaka, Srba, Hrvata i ostalih koji u njoj žive. Sve politike suprotne toj odraz su egoizma nacionalističkih elita, vidljivog u njihovim društveno-političkim statusima i osobnoj imovini.

Statistički podaci
Prema popisu stanovništva iz 2013. godine BiH ima 3.791.662 stanovnika od čega 3.352.933 birača. Federacija BiH ima 2.371.603 stanovnika od čega 2.092.336 birača, Republika Srpska ima 1.326.991 stanovnika od čega 1.260.597, Brčko distrikt ima 93.028 stanovnika od čega 63.908 birača
Prema popisu stanovništva iz 2016. godine - kojeg priznaje Evropska statistička agencija Eurostat, a ne priznaje republika Srpska, BiH ima 3.531.159 stanovnika od čega: Bošnjaka 1.769.592 (50,1%), Srba 1.086.733 (30,8%), Hrvata 544.780 (15,4%) i Ostalih 130.054 (3,7%)
U Federacije BiH živi 1.669.608 (70,4%) Bošnjaka, 532.187 (22,4%) Hrvata, 56.000 Srba (2,4%) i 104.000 (4,4%) ostalih.
U republici srpskoj živi 1.081.497 (81,5%) Srba, 185.646 (13,99%) Bošnjaka i 31.980 (2,41%) Hrvata.

Član Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda:
Džaferović Šefik - SDA - 188.255 (36,81%)
Bećirović Denis - SDP - 172.371 (33,71%)
Radončić Fahrudin - SBB -  65.898 (12,89%)
Hadžikadić Mirsad - Platforma za progres - 49.808 (9,74%)
Šepić Senad - Nezavisni blok - 26.396 (5,16%)
Jerlagić Amer - Stranka za BiH - 8.675 (1,70%)

Član predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda:
Komšić Željko - demokratska fronta 195.344 (52,99%)
Čović Dragan - hdz bih - 131.541 (35,68%)
Zelenika Diana -  hdz 1990 - 22.551 (6,12%)
Falatar Boriša - naša stranka 13.642 (3,70%)
Ivanković-lijanović Jerko - narodna stranka radom za boljitak 5.551 (1,51%)

Član Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda
Milorad Dodik - SNSD - 350.585 (53,86%)
Mladen Ivanić - Savez za pobjedu - 279.745 (42,98%)
Mirjana Popović - 10.747 (1,65%)
Gojko Kličković - 9.862 (1,52%)