HRVATSKA policija, točnije skupina uključena u operativnu akciju Koridor 2 Zapad, mjesecima je razmjenjivala velik broj podataka putem komercijalne aplikacije WhatsApp. Za razdoblje od gotovo pola godine, od kolovoza 2019. do veljače 2020., o tome postoje materijalni dokazi u vidu snimaka poruka s mobitela (screenshotova) koje donosi Telegram, a čiji članak prenosimo u cijelosti.

Radi se o najmanje 33 osobe, više i niže rangiranih osoba u MUP-u, koje su razmjenjivale podatke i fotografije migranata zatečenih u nelegalnom prelasku hrvatske granice. Kako piše Telegramov istraživački novinar, Drago Hedl, u porukama se spominje broj zatečenih skupina, njihova nacionalnost, lokacija na kojoj su pronađeni, a na mnogima i jasne, prepoznatljive fotografije njihovih lica. Neke su i prilično uznemirujuće: veća skupina migranata leži na tlu, licima okrenutim prema zemlji ili, pak, fotografija skupine migranata kojima je vjerojatno naređeno da izuju cipele, kako bi im se otežalo kretanje, pa bosonogi sjede uz željezničku prugu.

Prema priloženim fotografijama, ali i porukama uz njih, vidljivo je na koji način policija postupa s njima.

Telegram.hr

Visokopozicionirani pripadnici MUP-a

Sve razmijenjene poruke u posjedu su ekipe istraživačkih novinara - Telegrama, nizozemskog Lighthouse Reportsa, Nove TV, Novosti, austrijskog ORF-a i njemačkog Der Spiegela. Među 33 osobe uključene u policijsku WhatsApp grupu su i visokopozicioniran pripadnici MUP-a. U grupi su sudjelovali Zoran Ničeno, načelnik Uprave za granicu i pomoćnik glavnog ravnatelja policije Nikole Miline; Hari Brnad, tadašnji pomoćnik načelnika Policijske uprave primorsko-goranske (nedavno je izabran za načelnika te uprave); Tomislav Baštek, tadašnji voditelj Odjela za graničnu kontrolu u Sektoru za granicu, Policijske uprave zagrebačke (danas načelnik Policijske postaje Jastrebarsko) i Darko Majetić, pomoćnik zapovjednika Specijalne jedinice policije Rijeka.

Tu je i Jelena Bikić, voditeljica Službe za odnose s javnošću; potom Marina Mandić, tadašnja glasnogovornica MUP-a, Branko Glad, aktualni načelnik policije u Delnicama; Alen Tuđman, tadašnji voditelj Mobilne grupe za nadzor granice, Valent Gašparić, aktualni službenik Uprave za granicu; Domagoj Fabijančić, koji je 2017. imenovan načelnikom Postaje aerodromske policije u Puli; Boris Vrančić, prema našim saznanjima u to vrijeme zamjenik voditelja mobilne grupe za nadzor granice; Jan Borković, pomoćnik načelnika za granicu PGP Rupa, te Marin Trstenjak, pokretač grupe i prema našim spoznajama tadašnji pripadnik mobilne grupe za nadzor granice.

Ali, kako je tolika količina osjetljivih informacija koje su razmjenjivali tako važni policijski djelatnici uopće došla u ruke novinara? Klaas van Dijken, suosnivač i direktor Lighthouse Reportsa, objašnjava da je potkraj prošle godine putem aplikacije Signal, s nepoznatog broja, dobio 65 screenshotova WhatsApp grupe hrvatske policije. Kaže kako su pokušali provjeriti broj s kojega su osjetljivi podaci poslani, te tko iza njega stoji, ali nisu imali uspjeha. Očito, radilo se o privremenom broju koji je kasnije isključen iz Signala.

Kaže kako su pomno pregledali snimke zaslona i poruke u WhatsApp grupi i zaključili da je teško vjerovati kako bi netko fabricirao poruke i snimke zaslona, a uz to imao gotovo 30 telefonskih brojeva koji se podudaraju s brojevima osoba iz policije koje se njima koriste. Njihov je zaključak da su poruke vrlo pouzdane i više im nije bilo važno tko je pošiljatelj. “Apsolutno smo ustanovili da su poruke autentične”, kaže van Dijken.

Identitet najvećeg dijela pripadnika WhatsApp policijske grupe otkriven je jednostavno, zahvaljujući imenima i brojevima vidljivim u porukama, ali i korištenjem alata za digitalnu forenziku (Pipl, Malteg), koji omogućuju pretragu raznih internetskih baza podataka u kojima su ti brojevi korišteni. Kad su brojevi jednom povezani s imenima bilo je lako, pretragom raznih objava MUP-a, ustanoviti kakvu tko funkciju iz WhatsApp grupe obnaša. Ipak, hrvatski dio međunarodnog istraživačkog tima, nazvao je 3. ožujka sve brojeve iz WhatsApp grupe i uglavnom dobio očekivane odgovore: ”nisam bio ni u kakvoj grupi”, ”to mi je prvi glas”, ”nemam komentara, morat ćete kontaktirati glasnogovornika”, ”teško mi je govoriti napamet, možete li poslati snimke”. Neki su bili prilično nervozni: ”odakle vam uopće moj broj?”, upitali su i odbili dalje razgovarati.

Zanimljiva je i poruka od 10. studenoga 2019. u kojoj jedan od korisnika WhatsApp grupe navodi kako je na graničnom prijelazu Macelj ”u namjeri prelaska u RH” automobilom Toyota Yaris poljskih registracijskih oznaka (koje su navedene) rent a carom pokušao priječi ukrajinski državljanin K. K. (uz puno ime i prezime navodi se i datum njegova rođenja), uz opasku kako je ”potrebno obratiti pozornost na osobu i vozilo”, te da je Ukrajinac izjavio kako u Hrvatsku dolazi kao turist.

U poruci od 27. studenoga šalju se i podaci o državljanima Njemačke i Švedske s imenima i datumima njihova rođenja, te markom vozila kojim su ušli u Hrvatsku, ali i screenshotom zaslona policijskog računala (vjerojatno s graničnog prijelaza) na kojem je fotografija jedne od te dvije osobe i svi podaci koje policija može iščitati s osobne iskaznice ili putovnice. Hari Brnad, nedavno imenovani načelnik Policijske uprave primorsko-goranske, očito zadovoljan, pozdravlja tu informaciju emotikonom. Na neke od poruka koju šalje Hari Brnad odgovara s ”bravo načelniče” a Zoran Ničeno aplaudira emotikonom.

Porukom u kojoj se u WhatsApp grupi razmjenjuje screenshot zaslona policijskog računala vrlo je vjerojatno počinjeno kazneno djelo. Na to upućuje svježa presuda mladoj vojnikinji koja je sa zaslona informacijskog sustava Ministarstva obrane 29. prosinca 2020. snimila trenutak potresa u zgradi MORH-a i snimku poslala članovima svoje obitelji te jednoj čistačici. Optužena je za kršenje tajnosti klasificiranog informacijskog sustava, koje je bila dužna čuvati.

Mlada pripadnica MORH-a zbog toga je osuđena za kazneno djelo protiv Republike Hrvatske odavanjem tajnih podataka. Dobila je sedam mjeseci uvjetnog zatvora, s rokom kušnje od dvije godine. Čini se da snimka zaslona s policijskog računala spada u kategoriju istog kaznenog djela, samo što se ovdje radi o daleko ozbiljnijem podacima od snimke potresa koje je vojnikinja slala svojoj obitelji.

Dio jedne poruke koju 18. studenoga 2019. šalje Hari Brnad putem WhatsApp grupe osobito je zanimljiv. Radi se o informaciji u kojoj Brnad izvještava o skupini od 60-ak migranata zatečenih na šumskom predjelu u blizini mjesta Zlobin, u Gorskom Kotaru, koje treba sprovesti do Policijske postaje Vrbovsko. Objašnjava kako se na mjestu gdje je zatečena skupina migranata već nalazi - kako on to naziva - ”marica” s policijskim službenicima iz operativne akcije Koridor, te kako će stići još četiri: dvije ”marice” iz Rijeke i po jedna iz Delnica i Crikvenice”. No, drugi dio poruke iznimno je važan: ”Molim da sva koordinacija za prepratu ide preko OKCP PU PG [Operativnog komunikacijskog centra policije Policajke uprave primorsko goranske]”:

Dakle, Hari Brnad upozorava osobe iz WhatsApp grupe da taj dio informacije ide putem službene komunikacijske linije MUP-a, a ne komercijalnom mrežom WhatsApp u vlasništvu strane kompanije. Zašto to čini? To pitanje, zapravo, mnogo je šire i među desetak drugih postavljeno je MUP-u: zašto, dakle, hrvatska policija ne koristi komunikacijske kanale koji su u vlasništvu MUP-a, odnosno koji osiguravaju zaštitu od mogućeg neovlaštenog pristupa informacijama koje se razmjenjuje? Čemu upotreba WhatsAppa ako je MUP iz Schengen Facility fonda do 2023. dobio 8,5 milijuna eura za modernizaciju i proširenje pokrivenosti signalom sustava Tetra?

Iz MUP-a su, u odgovoru 30. ožujka objasnili kako ”WhatsApp, Viber i slične aplikacije nisu službeni način razmjene podataka u Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske”. To znači da WhatsApp nije službena metoda razmjene informacija i podataka u Ministarstvu unutarnjih poslova te da dužnosnicima i policijskim službenicima nije dopušteno dijeliti osjetljive informacije putem necertificiranih komunikacijskih sustava poput WhatsAppa. Umjesto toga, prema našim informacijama i mišljenju osoba upoznatih s prijenosom osjetljivih podataka, trebao bi se koristiti kriptirani sustav Tetra, za što je Hrvatska prije ulaska u Schengen i dobila značajna sredstva.

Zašto se dakle koristio WhatsApp? Možda odgovor na to pitanje daje poruka s fotografijom snimljena 13. veljače 2020. u mjestu Strizojevo, u zaseoku Skrbini gdje je zatečeno oko 80 migranata koji su, kako stoji u poruci, ”pod nadzorom mobilne granične ATJ Lučko, operativne grupe Zagreb i policijskih službenika Velika Gorica. Od strane Bašteka zatraženo 5 marica najmanje za prijevoz i odvraćanje. Angažirane marice iz V. Gorice, VI, V i III PP, te PU Sisak 2 i PGP Cetingrad 1 maricu. O navedenom upoznat [Tomislav] Baštek”:

U toj se poruci spominje riječ ”odvraćanje” pa je vrlo vjerojatno riječ o ”pushbacku”, potiskivanju migranata zatečenih neposredno uz granicu. Zbog primjene grube sile u pojedinim situacijama odvraćanja migranata na zelenoj granici, Hrvatske je bila u više navrata oštro kritizirana. O tome je u listopadu 2021. pozivajući se na izvješće skupine novinara predvođenih Lighthouseom pisao i Telegram.

Ukoliko se, pak, radi o Strezojevu a ne Strizojevu (kako piše u poruci, ali takvo mjesto nije moguće pronaći na karti), ono nije blizu granici, štoviše na pola je puta između Zagreba i Topuskog, u Zagrebačkoj županiji. A tada, očito, policija ne može primijeniti odvraćanje kao na zelenoj granici, već slijedi drugačija procedura. I ne može ih jednostavno strpati u ”marice” (od Bašteka je, uz postojeće, zatraženo još pet ”marica” da bi se prevezlo 80 migranata), dovesti do granice i protjerati u susjednu zemlju.

Novinar Telegrama prošle je godine u Velikoj Kladuši, u Bosni i Hercegovini, razgovarao s nekoliko migranata od kojih je više tvrdilo upravo to: hrvatska policija zatekla ih je podalje od granice, utrpala u kombije i na suncu, zatvorene, držala u ”marici”, pa kad bi ih skupila dovoljno, odvezla do granice i protjerala u BiH. Neki među njima već su više puta pokušavali otići iz Hrvatske dalje na Zapad, no bili bi uhvaćeni i vraćeni. Bilo ih je i s ozbiljnim masnicama od pendreke na leđima, nogama i rukama.

Stručnjaci i policijski službenici koji su imali uvid u poruke i fotografije iz WhatsApp grupe, a koje je kontaktirao istraživači tim sastavljen od novinara Telegrama, Lighthouse Reportsa, Nove TV, Novosti, ORF-a i Der Spiegela, drže da je mogući razlog takve vrste komuniciranja vođenje neslužbene evidencije zatečenih migranata, koje bi potom hrvatska policija, mimo procedure postupanja u takvim situacijama, jednostavno “pushbackom” protjerala u Bosnu i Hercegovinu. Na taj način u službenim komunikacijama tih migranata ne bi bilo, oni uopće nisu postojali, jer ih u oficijelnim evidencijama i statistikama, koje bi mogle biti podvrgnute kontroli, nigdje nema. Tako jedan izvor vjeruje da je, moguće, čak postojala naredba da se službeno evidentiraju samo ona uhićenja za koja se vjerovalo da su u njih uključeni krijumčari, dok su se ostali evidentirali tek na WhatsAppu.

Bivši ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić (prosinac 2011. - siječanj 2016.) kaže kako se nameće zaključak da se izbjegava redovna službena komunikacija i da je nepojmljivo da rukovodeći policijski službenici s takvim podacima postupaju na takav način. Ako su podaci točni, kaže Ostojić, nakon što su mu predočene snimke zaslonâ iz WhatsApp grupe, puno toga je u suprotnosti s više hrvatskih zakona. I dodaje:

“To nije pitanje samo osobnih podataka, to je pitanje zakona o policiji, načina evidentiranja događaja, situacije koja apsolutno dira u ‘šengenski zakonik’, a to znači postupanje u kojemu bi policija morala na ispravan način poštovati one koji eventualno traže međunarodnu zaštitu. Iz poruka iščitavam varijantu u kojoj se, uz dozvolu ili prešutno odobravanje, kako čelnika, EU, i agencija koje su za to zadužene, zapravo dopuštaju policiji da one koje zateknu primjerice u Rijeci, utrpaju u ‘marice’ i vrate ih u BiH. Postavlja se pitanje je li to ispravno? To apsolutno nije sukladno zakonu, ni Europske unije a ni Hrvatske kao članice EU, suprotno je svim zakonima i tu nema opravdanja osim onog što političari i lideri žele, a to je da uspore tijek valova migracija koje im smetaju u ostvarivanju njihovih planova”.

Vlaho Orepić, koji je naslijedio Ostojića na mjestu ministra unutarnjih poslova kaže pak kako se iz snimki poruka koje su kolale WhatsApp grupom može zaključiti da se ne radi o službenoj komunikaciji unutar Ministarstva unutarnjih poslova. Iz jednostavnog razloga, objašnjava, što aplikacije kao što su WhatsApp ili Viber nisu sredstvo službene komunikacije.

“Zašto je to bilo i kako je to bilo, ne bih se upuštao jer malo elemenata ima da bih donosio ikakve zaključke”, kaže Orepić.

Što se, pak, tiče osobnih podataka u porukama WhatsApp grupe, glasnogovornica MUP-a Jelena Bikić šalje policajcima povezanim u skupini poruku koja sadrži podatke o trojici novinara Associated Pressa, navodeći uz njihova imena i prezimena i brojeve putovnica. U poruci kaže: ”Poštovane kolegice i kolege dostavljam informaciju na daljnje korištenje: Služba za odnose s javnošću MUP-a zaprimila je zahtjev agencije Associated Press kojim traže snimanje na granici uz ophodnju granične policije. Zahtjev ćemo odbiti pa možemo očekivati da će samoinicijativno snimati”:

Telegram.hr

Novinari su očito bili itekako zanimljivi policajcima koji su međusobno komunicirali u WhatsApp skupini. U jednoj poruci tako stoji kako je austrijski radijski novinar (koji se spominje kao ”osoba” ali punim imenom i prezimenom) ”uočen na širem području Cetingrada te je napustio RH preko graničnog prijelaza Maljevac”. Radi se o novinaru Österreichischer Rundfunka (ORF), Berntu Koschuchu koji je također istraživao i ovu priču i koji potvrđuje vrijeme i rutu kretanja upravo onako kako stoji u jednoj od poruka u WhatsApp grupi.

Skupina istraživačkih novinara iz šest medija u četiri države koja je istraživala priču o WhatsApp grupi hrvatskih policajaca, poslala je detaljan, obrazložen upit hrvatskom MUP-u s ukupno 18 pitanja i dobila podugačak odgovor (s više od 2.200 riječi) kojeg u cijelosti možete pročitati na ovoj poveznici. MUP je sumnjičav u autentičnost poruka pa kažu kako se neće ”osvrtati na pojedinačne poruke” koje su im dostavljene ”budući da na temelju dostavljenog” ne mogu potvrditi njihovu autentičnost. I dodaju: ”Naime, kao što vam je vjerojatno poznato, a trebalo bi biti poznato i vašim anonimnim vještacima i stručnjacima koje ste konzultirali, na Internetu postoje servisi koji stvaraju poruke po uzoru na aplikaciju za razmjenu poruka WhatsApp”.

Zanimljiv je odlomak iz odgovora MUP-a u kojem upozoravaju na dio koji je vezan uz imena i prezimena policijskih službenika koje smo naveli u upitu ”vjerojatno s namjerom da s imenima javno raspolažete, smatrajući da su javne osobe jer su policijski službenici”. A onda ”skreću pažnju” kako ”policijski službenici u obavljanju policijskih poslova nedvojbeno uživaju zaštitu osobnih podataka temeljem Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka” te kako ”sukladno navedenoj Uredbi, za obradu osobnih podataka, za javno iznošenje ili obradu osobnih podataka mora postojati pravni interes i zakonita svrha. Zakonita obrada osobnih podataka postoji ako je ispitanik, u ovom slučaju policijski službenik ili službenica, dao privolu za obradu i to za točno određenu svrhu. Slijedom navedenog, iznošenje osobnih podataka policijskog službenika koji obavlja policijske poslove, bez njegove izričite privole, predstavlja kršenje Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka budući da za takvu obradu osobnih podataka ne postoji pravni temelj niti zakonita svrha”.

Nejasno je zašto bi iznošenje imena i funkcije nekih od policajaca koje smo imenovali značilo kršenje Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka kada se njihova imena, zajedno s funkcijama, bezbroj puta pojavljuju u medijima.

Za razliku od odgovora koji je MUP dostavio 30. ožujka gdje kažu kako ”WhatsApp, Viber i slične aplikacije za razmjenu poruka nisu službeni način razmjene podataka u Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske”, u odgovoru jučer, 5. travnja, relativiziraju raniju tvrdnju. ”Važeće sigurnosno operativne procedure za korisnike IS MUP-a ne zabranjuju korištenje aplikacija za razmjenu poruka tipa WhatsApp na mobilnim uređajima, a iste procedure propisuju mogućnost korištenja privatnih mobilnih uređaja od strane policijskih službenika u službene svrhe te dijeljenje audio/video i ostalih materijala putem mobilnih uređaja, posebice sadržaja koji nisu označeni stupnjem tajnosti, a što je ovdje slučaj. Naime, prikazi ekrana koje navodite nisu označeni stupnjem tajnosti, a mogli ste ih vidjeti i prilikom snimanja reportaža od strane medijskih kuća”, stoji u odgovoru gdje dalje detaljno opisuju zašto i kada takav način komunikacije zamjenjuje službeni.

A onda zanimljiv dio: ”Prema saznanjima kojima raspolažemo, tadašnje WhatsApp grupe su ugašene prije više od tri godine te više ne postoje, dok događaji koji navodite datiraju otprilike prije 4 godine”, što je netočno jer su poruka kojima raspolažemo nastale u razdoblju od kolovoza 2019. do veljače 2020., dakle one posljednje tek su nekoliko mjeseci starije od tri godine.

MUP zatim detaljno objašnjava kako funkcionira njihov službeni Tetra sustav i zašto se paralelno s njim može koristiti i WhatsApp, a potom, jednako opširno objašnjavaju i pojam termina ”odvraćanje” te komentiraju izjave nekih anonimnih sugovornika, što je sve moguće vidjeti na poveznici njihovog cjelovitog odgovora. Iz opširnog odgovora MUP-a, spominjemo i dio u kojem otklanjaju sličnosti s osuđenom pripadnicom Hrvatske vojske koja je slala snimku potresa zabilježenu na kameri MORH-a, što je sud ocijenio odavanjem službenih podataka.

”Slučajevi nisu usporedivi, tvrde u MUP-u. ”Vojnikinja je omogućila uvid u snimku neovlaštenoj osobi. Naime, i prema vašim navodima sva komunikacija unutar kriptirane aplikacije odvijala se između policijskih službenika koji su ovlašteni pristupiti i koristiti podatke, slijedom čega se ne radi o odavanju službenih podataka neovlaštenim osobama niti su njihovi osobni podaci javno objavljeni”.

MUP je u pravu kada kaže kako ti podaci nisu javno objavljeni, ali je činjenica da su dospjeli u ruke novinara, a možda i drugih osoba, te da ih je svakog trenutka moguće objaviti. Dogodi li se to, hoće li pošiljatelji takvih poruka odgovarati?

Zanimljivo je kako MUP i u jučerašnjem odgovoru tvrdi isto što je tvrdio i nakon objavljivanja snimki brutalnog postupanja pojedinih hrvatskih policajaca prema migrantima. Tada su naime optužili Lighthouse da je javno objavio ”parcijalne i montirane snimke policijskog postupanja na graničnoj crti” te da ”nažalost, nikad nisu dragovoljno ustupili cjelovite ‘sirove’ snimke radi detaljne analize i forenzike zbog obostrane koristi”.

Međutim i bez toga, MUP je pronašao policajce koji su mlatili migrante pa je već potkraj 2021. prvostupanjski disciplinski sud MUP-a u Osijeku izrekao kaznu uvjetnog prestanka radnog odnosa trojici interventnih policajca a koji su početkom listopada, nedugo nakon objave video-snimke, udaljeni s dužnosti. Kasnije su vraćeni na posao.

Skupini novinara koja je istraživala za policiju neugodno curenje podataka iz WhatsApp grupe, MUP u jučerašnjem odgovoru poručuje kako i u ”ovom bi slučaju bilo korisno” da im dostavimo ”sve informacije”, a na temelju kojih bi ”mogli donijeti bilo kakve zaključke”.

Pokazalo se da MUP, kada to hoće, može učiniti i bez toga.