PORTAL IUS INFO obradio je još jednu zanimljivu temu. Ovaj se put pozabavio biciklistima, kao ravnopravnim sudionicima u prometu koji, sjedanjem na bicikl, preuzimaju obveze i rizike kao i svi ostali korisnici prijevoznih sredstava.

Zakonom o sigurnosti prometa na cestama propisano je da je vozač bicikla dužan kretati se biciklističkom stazom  ili biciklističkom trakom, a ako one ne postoje, dužan je kretati se što bliže desnom rubu kolnika.

Također, vozač bicikla mora upravljati vozilom na način kojim ne umanjuje stabilnost vozila i ne ometa druge sudionike u prometu, a osobito ne smije istodobno skidati obje ruke s upravljača, pridržavati se za drugo vozilo, prevoziti, vući ili gurati predmete koji ga mogu ometati u upravljanju vozilom ili ugrožavati druge sudionike u prometu.

U nastavku ćemo se osvrnuti na kažnjavanje vozača bicikla u slučaju ozljede kod samostalnog pada s bicikla, odnosno, bez uključenih drugih vozila i osoba.

Zakonom je prometna nesreća definirana kao događaj na cesti izazvan kršenjem prometnih propisa u kojem je sudjelovalo najmanje jedno vozilo u pokretu i u kojem je najmanje jedna osoba ozlijeđena ili poginula ili u roku od 30 dana preminula od posljedica te prometne nesreće ili je izazvana materijalna šteta. Prema tome, kada biciklist padne s bicikla i pri tome se ozlijedi ili na biciklu nastane materijalna šteta, sukladno zakonskim normama, smatra se sudionikom prometne nesreće iako je sam za nju odgovoran. 

Vozači bicikla često ostanu zatečeni i neugodno iznenađeni kada u ovakvim slučajevima, u kojima su sami skrivili pad s bicikla i ozlijedili se, dobiju još i kaznu za izazivanje prometne nesreće. S gledišta zakonodavca, to se smatra prometnom nesrećom, bez obzira na to je li netko sletio autom ili biciklom s ceste, čak i ako je nastala samo materijalna šteta, a posebice ako se pritom i ozlijedio. Stoga, ako se utvrdi prekršaj kojim je izazvana prometna nesreća u kojoj ima ozlijeđenih osoba, počinitelj prekršaja bit će kažnjen novčanom kaznom propisanom za taj prekršaj (npr. vožnja u alkoholiziranom stanju, neprilagođena brzina) uvećanom za iznos od 2000 kuna.

Treba napomenuti kako u slučaju u kojem je došlo do ozljede koja zahtjeva liječničku pomoć (primjerice, lom ili uganuće ruke i slično), liječnik odnosno zdravstvena ustanova dužni su nastale ozljede u toj prometnoj nesreći prijaviti policijskoj postaji na čijem se području dogodila ta prometna nesreća. Kao i kod svake druge prometne nesreće u kojoj se radi o ozlijeđenim osobama, policijski službenik obavlja očevid prometne nesreće u kojem se navodi eventualna odgovornost određenih sudionika prometne nesreće. Ako se vozač bicikla, koji je u ovom slučaju sudionik prometne nesreće, ne smatra odgovornim za tu prometnu nesreću, ima pravo prigovora nadležnom sudu u roku od osam dana.

Povodom prigovora protiv obveznog prekršajnog naloga istaknuli bismo i institut beznačajnog prekršaja definiranog u članku 24.a PZ-a, koji kaže da nema prekršaja, iako su ostvarena njegova bitna obilježja, ako je stupanj ugrožavanja ili povrede javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti neznatan i ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen.

Stvarne primjere ovakvih slučajeva iz sudske prakse, moguće je pronaći OVDJE.