UOČI prošlih izbora za Europski parlament, nije bilo nezamislivo da Martin Schulz, njemački socijaldemokrat s dugogodišnjom karijerom eurozastupnika, postane novi šef Europske komisije. Schulza su europski socijalisti nominirali za tzv. Spitzenkandidata, odnosno vodećeg kandidata koji bi, u slučaju da socijaldemokratske stranke dobiju većinu u Europskom parlamentu, bio imenovan predsjednikom Komisije. Stranke koje su dio PES-a, europske grupacije socijalista i demokrata, na tim su izborima ostvarile solidan rezultat, iako ipak nedovoljan da Schulz osvoji najveću nagradu. Najjača politička grupacija u Europskom parlamentu, kako je poznato, ostali su europski pučani, piše Telegram.

Pet mjeseci prije novih izbora za EU parlament, koji će se održati krajem svibnja sljedeće godine, europske stranke okupljene u PES-u zasigurno gaje velike političke ambicije. No, po svemu sudeći, čeka ih sudar s grubom političkom stvarnošću. Socijaldemokracija – ako je suditi po anketama, ali i izbornim rezultatima u pojedinim članicama Europske unije – postaje sve manje relevantan faktor u Europi. Stranke iz ove političke grupacije koje su se ne tako davno borile za vlast, u sve većem broju zemalja bore se – za opstanak.

Potop u ključnim zemljama

Još prije deset godina, na početku globalne ekonomske krize, za europskim stolom za kojim se donose ključne odluke o budućnosti EU-a sjedilo je osam premijera iz redova europskih socijalista. Krajem 2008. godine vodili su vlade u Velikoj Britaniji, Sloveniji, Portugalu, Mađarskoj, Bugarskoj, Austriji, Slovačkoj i Španjolskoj. Danas su im se redovi prorijedili. Na vlasti su (u smislu da imaju čelnike države) na Malti, u Slovačkoj, Portugalu i Rumunjskoj. Španjolsku vladu također vodi socijalistički premijer, ali je na vlast došao preslagivanjem kroz parlament, nakon što je izglasano nepovjerenje konzervativnoj vladi. U Švedskoj, pak, nakon rujanskih izbora, još uvijek nije poznato hoće li socijaldemokratski premijer zadržati vlast ili će Švedska, što se čini najizglednijim, uskoro na prijevremene izbore.

No, za europske socijaliste puno su veći problem politički trendovi. U nekim članicama EU-a, a osobito onim ključnima, iz izbora u izbore bilježe rekordno loše rezultate. Kandidat francuskih socijalista – stranke kojoj je pripadao i dotadašnji predsjednik Francuske François Hollande – na prošlogodišnjim izborima nije se niti približio drugom krugu. Benoit Hamon osvojio je tek nešto više od šest posto glasova. Na parlamentarnim izborima u Njemačkoj, u rujnu 2017. godine, SPD je zabilježio iznimno slab rezultat. Loše su prošli i ove godine na pokrajinskim izborima u Bavarskoj i Hessenu. Nakon što je na vlasti bila od 2013. godine, Demokratska stranka u Italiji doživjela je ovog proljeća izborni potop.

Hrvatski SDP u banani, ali ima i mnogo gorih

Tijekom posljednjeg desetljeća mnoge stranke koje pripadaju grupaciji europskih socijalista doživjele su značajan pad popularnosti kod birača. Po argumente ne treba otići daleko, dapače. Na izborima 2007. godine, SDP je na parlamentarnim izborima u Hrvatskoj – kada se zbroje rezultati u deset izbornih jedinica – osvojio 32,5 posto glasova. Ankete iz studenog ove godine pokazuju da je toj stranci danas, u prosjeku, biračka podrška prepolovljena.

Slična je sudbina i slovenskih Socijalnih demokrata, stranke koja je krajem 2008. godine dala premijera (Boruta Pahora), a danas se kreće oko deset posto. U vlasti sudjeluju, kao i primjerice njemački SPD, samo zahvaljujući koaliciji, kao manje važan, ili kako se to politički korektno kaže – junior partner.

Da situacija može biti i gora, pokazuju primjeri Češke, Mađarske, Poljske, Francuske – zemalja u kojima su stranke iz grupacije europskih socijalista pale na rekordno nisku razinu biračke podrške, uglavnom ispod deset posto. U tim zemljama, čini se, socijaldemokratske stranke balansiraju opasno blizu političkog bezdana potpune irelevantnosti.

Utjeha Malte

Postoje, međutim, i države u Europi, mada rijetke, u kojima su te političke snage pridobile veći broj birača. Primjerice, na Malti ankete pokazuju, u odnosu na prije deset godina, dodatni rast podrške Laburističkoj stranci koja trenutno vodi tamošnju vladu. Britanski Laburisti, pak, zazivaju prijevremene izbore u Velikoj Britaniji, uvjereni da bi na njima ovoga puta pobijedili jer su u anketama praktički izjednačeni s konzervativcima koji su trenutno na vlasti.

No, Malta i Britanija malo mogu pomoći europskim socijalistima na predstojećim izborima za Europski parlament. Malta bira svega šest eurozastupnika, dok bi Britanci trebali napustiti EU prije tih izbora. Zbog Brexita bi zapravo europski socijalisti mogli i oslabiti jer je trenutno 20 njihovih zastupnika u EP-u došlo upravo iz redova britanskih laburista.

Stoga, domaće socijaldemokratske muke po Davoru Bernardiću nisu isključivo simptom lokalnog posrtanja jedne političke partije, nego i epohalne krize ove političke ideje u Europi. Biti optimist u PES-u pred svibanjske izbore za EU parlament danas znači samo za izborni dan birati manje tamniju nijansu – crne.