Na redakcijsku je adresu 034portala ovaj tjedan stiglo pismo iz Švicarske koje prenosimo u cijelosti. U njemu se ogleda nešto drukčiji žal dijela dijaspore od onog uobičajenog sjećanja na domovinu sa suzom u oku.

„Vjerujem da svi koji vam pošalju priču napišu kako je njihova 'malo drukčija', no moja baš jest jer neću vam ovdje pisati o svom životu i odlasku u Švicarsku, nego bih se, kao "gastarbajter", osvrnuo na sve ono što doživljavam kada pročitam što se događa u Hrvatskoj.

Moj odlazak je doista bio isključivo zbog veće zarade jer sam otišao prije 15 godina, a tad Hrvatska još nije bila ni u krizi, čak naprotiv, imao sam odličnu plaću tu gdje sam radio prije odlaska. Otišao sam da "mi guzica vidi puta" i nisam mislio da ću se, kao prvo, snaći, a kao drugo, ostati ovdje. No, evo me, nakon 15 godina s dvoje djece i suprugom u svom stanu, s kreditom, dobrim automobilom- savršen život, rekli bi neki. Pa i nije daleko od toga, živim po pravilima ove države 'red, rad i disciplina' i vjerujem da sam zbog toga 'nagrađen'.

U Hrvatsku sam dolazio češće dok su mi roditelji bili živi, nažalost, više ih nema, a moje sestre sve žive po inozemstvu tako da za Hrvatskom imam sve manje želje i potrebe. Vjerujem da će se neki sad uvrijediti i 'istresti' sve svoje frustracije u komentaru ispod ovog članka, ali to je surova istina. Moja obitelj i ja čak već zadnjih osam godina ni ne ljetujemo na hrvatskoj obali, gotovo me svake godine negdje neki konobar/ugostitelj/domaćin pokušao prevariti pa mi se ogadilo.

Iako se povremeno čujem s nekoliko ljudi iz rodne mi Pleternice (većina njih također više ne živi tamo), moj jedini doticaj s Požeštinom su portali, zapravo, komentari ispod portala. Priznajem da nekad neke članke niti ne pročitam, već samo zapanjeno čitam tu ogromnu količinu idiotizma u komentarima. Toliko očaja, tuge, razočaranosti, bijede se može iščitati u komentarima s jedne strane, a onda opet toliko bijesa, mržnje, agresive i arogantnosti s druge.

Ne mogu shvatiti da ljudi doista misle da imaju pravo nekoga u jednom fejsbuk komentaru omalovažavati, ismijavati, ocrnjivati... Ne mogu razumjeti da se narod sveo na to što će tko i gdje napisati, reći, pa da mu ispod toga komentira, ispravlja ili ismije!

Najjadnije mi je kad se dežurne kroatistice doslovno 'uzbude' kad u naslovu članaka bude tipfeler ili, ne daj Bože, gramatička pogreška u tekstu- to je izgleda postao novi problem Hrvatske, a Slavonije pogotovo, pravopis i gramatika. Nije više važno što piše i što se iz teksta treba iščitati, nego kako je napisano.

Nekad bih se, kad vidim ime i prezime nekoga koga poznajem, pa pročitam što je napisao, skoro izbljuvao, kunem se. Pa što ti ljudi misle, o čemu razmišljaju? Lažno se predstavljati u mjestu poput Požege ili Pleternice, ma i cijele Hrvatske, je stvarno smiješno jer te bar 80 posto ljudi poznaje i zna tvoj status, imovinsko stanje i ostalo. Slažem se da te stvari ne bi trebala biti ničija briga, ali kad se već sam stavljaš u poziciju da te komentiraju, daj bar nemoj lagati i izmišljati, preuveličavati svoj život.

Najdraži su mi pak komentari nedavnih iseljenika... Ljudi koji su otišli jer su morali, zbog gladi i neimaštine. Kad netko takav napiše da podržava ovu ili onu političku opciju, krenu mi suze na oči. Kako možete podržavati bilo koju opciju, pa oni su vas iselili?? Zbog njih ste morali otići iz svoje domovine!

Isto se osjećam kad vidim da je netko tko je otišao u inozemstvo prije tri tjedna napisao kako mu je savršeno, odlično, ima sve što mu treba, nikad se ne namjerava vratiti...

Bilo kako bilo, Slavonci su uvijek slovili za vesele i pristupačne, iskrene ljude, no izgleda da se i to promijenilo. Možda je vrijeme da se manje komentira druge i gleda na tuđe te više okrene sebi i traži promjene u državi. Možda biste trebali prestati godinama svoje dragocjeno povjerenje davati krivim ljudima jer se pokazalo da vam čine samo štetu.

Možda biste onda bili ipak malo sretniji i mogli prepoznati ono dobro u ljudima.

Vaš Švicarac"