''Nešto strašno dogodilo se početkom veljače 2005. u Hrastinu nedaleko od Osijeka – hrvatski branitelj Željko O. (r. 1964.) motornom pilom prerezao si je vrat! Iza pokojnog branitelja ostalo je troje malodobne djece i nezaposlena supruga. Živio je od 1300 kuna privremene mirovine.” Jedna je to od 120 priča o hrvatskim braniteljima koji su digli ruku na sebe, a u knjizi "Svakim nas je danom sve manje” skupio ih je Mladen Pavković, šef udruge branitelja zaposlenih u koprivničkoj Podravki.

Od početka Domovinskog rata na sebe je ruku diglo više od 2000 branitelja, a neuropsihijatar Ljubomir Radovančević u predgovoru Pavkovićevoj knjizi ističe kako su samoubojstva ratnih veterana dvostruko češća nego ostalih ljudi. – O toj temi u javnosti se više jednostavno ne govori, osim ako ne dođe do zastrašujućeg načina na koji je počinjeno samoubojstvo. Čak ni MUP već neke dvije godine više ne objavljuje statistiku. U ovome trenutku zapravo ne znamo koliko se točno hrvatskih branitelja ubilo, a ne znamo ni tko je bio prvi. Ovom knjigom želio bih potaknuti na stručna, znanstvena istraživanja koja bi rasvijetlila razloge zbog kojih u toj populaciji dolazi do suicida – kazao je Pavković. Želio bi, kako tvrdi, razbiti "zavjet šutnje” koji je svojedobno ustoličilo Ministarstvo branitelja svojim naputkom medijima da ne izvještavaju o samoubojstvima branitelja jer će to odmah izazvati novi tragični slučaj.

Pavković drži kako se ta tragedija, kao i mnoge druge, mogla spriječiti da funkcionira institucionalna pomoć braniteljima, kako je to slučaj u nekim drugim zemljama, primjerice u SAD-u.