PRVI su se zauzeli za uvođenje višestranačke demokracije i prvi izišli iz Jugoslavije. Prvi su od bivših jugoslavenskih republika primljeni u NATO i EU. I u zajedničkoj državi slovili su za najrazvijenije, a u nepuna tri desetljeća razlika u standardu između Slovenaca i nekadašnjih susjeda/komšija još se povećala pa su im i perspektive, u odnosu na države istočnije od njih, znatno bolje, piše Slobodna Dalmacija.

Najniža mirovina u Sloveniji je petsto, a u Hrvatskoj samo dvjesto eura. Prosječna plaća u Sloveniji je u kolovozu prošle godine iznosila 1077,77 eura, a u Hrvatskoj 866,95 eura neto. Minimalna neto plaća u Sloveniji je gotovo 600, a u Hrvatskoj 400 eura.

Zbog svega toga, Slovenci nisu kao Hrvati pohrlili na rad u inozemstvo, i nije da im se baš sve, kao što je slučaj u Hrvatskoj, svelo na glavni grad i njegovu okolicu; podjednako je perspektivno i područje oko Maribora, Novog Mesta, ali i Slovensko primorje.

Dalje, stopa nezaposlenosti u Sloveniji je u kolovozu prošle godine iznosila 5,3, a u nas 8,3 posto. Unatoč rascjepkanosti posjeda, u Sloveniji ni približno nije zapušteno poljoprivredno zemljište kao u nas, gdje je gotovo trećina obradivih parcela zarasla u korov. Ljudi i dalje, kao nekada u Jugoslaviji, nakon odrađenog posla u državnoj ili privatnoj tvrtki marljivo rade na zemlji, proizvode hranu za svoje ili potrebe tržišta. Imaju više, a žive skromnije, što se da zamijetiti golim okom: kuće su im manje, ne pate od luksuzne garderobe i istih takvih automobila kao mi.

Kroz povijest, Slovenci nisu bili toliko izloženi ekonomskim i političkim emigracijama kao mi. Hrvata je tako koliko u domovini toliko i u dijaspori, s četvrtom i petom generacijom iseljenika ukupno osam milijuna, a tek pet posto Slovenaca živi preko granice.

Počasni konzul Slovenije u Splitu i jedan od naših najuspješnijih poduzetnika Branko Roglić dugo posluje u Deželi. Prije dvije godine, Roglićev 'Orbico', najveća tvrtka za distribuciju u Europi, preuzeo je slovensku tvrtku 'Everet grupa', drugog po veličini distributera kozmetike u regiji i uspješno ga integrirao.

– Glavna razlika je u mentalitetu. Oni su jednostavno odgovorniji i ozbiljniji od nas. Slovenci su otišli daleko naprijed, prvenstveno zato što su se oni još u socijalizmu počeli učiti kapitalizmu, prilagođavati onome za što je bilo jasno da dolazi. I drukčije nisu ni mogli jer im je okruženje takvo, bolje od njih – Austrija, Italija, a nije im daleko ni Njemačka, pa su se morali brusiti, raditi na sebi da bi jednoga dana opstali u okolnostima slobodnog tržišta.

Oni su, dakle, već u Jugoslaviji bili svjesni da je došao kraj planskoj ekonomiji i pripremili su se, za razliku od nas, za novo vrijeme i konkurenciju na tržištu s kojom će se suočiti – objašnjava Roglić, i dodaje da ga ne čudi što se razlika u standardu između Hrvatske i Slovenije u zadnja tri desetljeća dodatno povećala u korist naših susjeda.

– Oni jesu uvijek bili bolji od nas, ali nikad ovoliko koliko je to danas. Naravno da je nas unazadio nesretni rat, ali tu je i niz pogrešaka koje smo sami napravili koje su zapravo bile kobne. Evo vam ilustrativnog primjera u kojoj apsurdnoj zemlji živimo. Dakle, iako je formalno na djelu kapitalizam, mi smo faktički još u socijalizmu, jer kako tumačiti činjenicu da radnici 'Uljanika' prosvjeduju protiv samih sebe?! Vlasnici su 46 posto dionica brodogradilišta, a izlaze na ulicu nezadovoljni stanjem u škveru za koji su odgovorni oni kao njegovi vlasnici?! Pa, gdje to ima? – pita Roglić.
U Sloveniji je administracija kudikamo manja i efikasnija.

– Evo vam pravog primjera. U njihovoj gospodarskoj komori radi 60 ljudi, a u našoj 600, a Hrvatska nema deset puta više stanovnika od Slovenije. Imaju i oni previše općina, ali rade na tome da smanje njihov broj, i ne guraju probleme pod tepih, nego čim se pojave, čim ih se detektira da su na vidiku, kreće se u njihovo rješavanje. I to je ta razlika u mentalitetu koje Slovence čiji uspješnijima od nas. Oni od problema ne bježe, oni probleme ne odgađaju, već se istoga trena s njima hvataju u koštac dok ih ne riješe. I tu se zapravo ponašaju kao Nijemci; uporno traže rješenje – veli vlasnik 'Orbica', koji je integracijom slovenskog 'Evereta' dobio regionalno tržište.

– I tu je razlika u odnosu na nas, jer su oni oduvijek izvozno orijentirani. Oni su upola manja zemlja od Hrvatske, a imaju dvostruko veći izvoz. Mi smo preuzimanjem 'Evereta' dobili veliko izvozno tržište, i kad smo tvrtku posložili kako treba, riješili neke stvari u njezinu unutrašnjem ustroju, sve je krenulo naprijed. No, treba reći da je poslovanje u Sloveniji puno lakše nego u Hrvatskoj, jer tamo administracija shvaća da je ona tu radi građana i poduzetnika, a ne kao u Hrvatskoj gdje misle da svi ovisimo o njima. Administracija je u Sloveniji servis građanima i poslovnim ljudima, a kad je tako, a ja sam se osvjedočio na osobnom primjeru da jest, građevinsku dozvolu dobijete za mjesec dana – kaže Roglić.

Kad je riječ o hrvatskom selu, jedina aktivnost je ona poljoprivredna, pa osim rada na zemlji ili u državnim službama, treća vrsta zanimanja ne postoji.

– A u Sloveniji gotovo svako selo ima barem po neki pogon, pa ljudi rade i ostaju tu živjeti, a ne idu u gradove. Mi bismo od Slovenaca mogli puno toga naučiti – konstatira Roglić i napominje da je Hrvatska ključnu pogrešku napravila u trenutku kada je fiksirala kunu prema euru.

– Mi smo trebali dopustiti kuni da klizi, i tako olakšati ne samo izvoznicima, nego prije svega proizvođačima. Slovenci u takvu zamku nisu upali – veli naš sugovornik.
Odnosi između Slovenaca i Hrvata dugo su bili idilični. Nikakvih prijepora do osamostaljenja nismo imali.

– Spor oko Piranskog zaljeva je zapravo smiješan. I to svi znaju, i ovdje i tamo. Veze između Hrvata i Slovenaca su vrlo čvrste. Pa, Dalmacija i Slovenija su dugo bile izravno pod Bečom, mi imamo neka zajednička iskustva. Više gospodarske suradnje sa Slovencima, više primjene njihovih iskustava iz privrede i organizacije državne administracije, može nam samo koristiti – zaključuje Roglić za Slobodnu Dalmaciju. 

Zatvorili lopove iz pretvorbe 
Hrvatsku je gospodarskog napretka stajala i banditska pretvorba. No, ni u Sloveniji društveno vlasništvo nije svugdje pretvoreno sukladno zakonu i moralnim uzusima. – Samo, razlika je u tome što su njihovi lopovi iz pretvorbe završili u zatvoru, a naši su na slobodi – kaže Roglić, i ističe da su Slovenci uložili puno više napora da bi velike tvrtke nastale u socijalizmu održali na životu.
– Oni jesu sada veliko 'Gorenje' prodali Kinezima, ali zato da ga spase, da mu osiguraju tržište i budućnost – kaže Roglić.