SUTRA je prvi radni dan novog državnog odvjetnika Ivana Turudića. Zlata Hrvoj Šipek, koja je taj posao radila do sada, nije se baš proslavila: čini se da su puno više njenog posla obavili europski tužitelji. Najpoznatiji slučaj je onaj bivše ministrice Gabrijele Žalac koja bi možda i danas bila ministrica da posao Zlate Hrvoj Šipek nisu obavili eu-tužitelji. U njenu vruću fotelju sada sjeda Turudić, a osobe koja ondje sjedi u Hrvatskoj se mnogi pribojavaju. Ivana Turudića osporavalo se već od trenutka kada je prvi put bio spomenut kao mogući kandidat za tu funkciju; njegov izbor prošao je uz mnoge prijepore, čak i javne prosvjede, a na prisegu, znakovito, nisu mu došli suci Ustavnog suda. Ne znamo što mu je u nasljeđe ostavila Hrvoj Šipek i koliko će toga sutra, kad dođe na posao, naći u ladicama i ormarima i hoće li iz ormara ispadati kosturi. Što se ladica i njihovog sadržaja tiče, bilo bi najbolje da se Turudić maši onih predmeta koji stoje na dnu ladice. Najjači otrov uvijek je u najmanjim bočicama, a najljući predmeti na dnu ladica državnih odvjetnika.

Ministrima svake nove vlade u pravilu se daje sto dana mira dok se snađu i shvate u što su se upustili. U nas Vlada još nije održala ni prvu sjednicu, a neki novi ministri već su se našli na situ i rešetu. Na tapet su došli zbog svojih diploma i načina kako su ih stekli. Jedna saborska zastupnica, sudjelujući u emisiji državnog radija, najavila je da će postaviti zastupničko pitanje je li novi ministar poljoprivrede svoju diplomu magistra kineziologije, stečenu u Travniku, kupio na benzinskoj stanici. Ne trateći vrijeme dok se taj misterij ne riješi, novinari su iskopali kako na bosanskom Oxfordu u Travniku studira čak 4.500 osoba i kako je među njima i podosta onih iz Hrvatske, od kojih će - tko zna - neki možda postati i ministri. A što se Univerziteta u Travniku tiče, kažu kako je jedan diplomant kad je završio studij, ponosno rekao: Da sam znao da je to tako lako, završio bih ja i srednju.

Bez obzira kakve bile njihove diplome, gdje su ih i kako stekli i potiču li možda s benzinskih stanica, za nove ministre stigla je i jedna dobra vijest: plaće će im porasti i to za čak 40 posto. Sa sadašnjih 2.500 eura mjesečno skočit će na 3.500. To je najavio premijer Andrej Plenković i objasnio kako trenutno glavni tajnici i ravnatelji uprava u ministarstvima imaju veće plaće od ministara, pa tako, primjerice glavni tajnik prima 20 posto veću plaću od svog šefa, ministra. Što se pak premijera tiče, njegova sadašnja plaća s trenutnih 3260 porasla bi na oko 4500 eura. Za sada nema najava da bi i drugim zaposlenicima, poput učitelja, trgovaca, građevinara ili onih koji na benzinskim crpkama uz gorivo prodaju i diplome, plaće mogle porasti za 40 posto. Ali važno je da se u taj postupak krenulo, po onoj izreci: Bog je prvo sebi bradu stvorio. 

Ovih je dana objavljeno kako Hrvatska spada među 10 najtraženijih turističkih odredišta u Europi, točnije da smo na sedmom mjestu najpoželjnijih destinacija. Ispred nas su Italija i Španjolska, a slijede Francuska, Grčka, Njemačka i Portugal. Iza nas, među prvih 10, su Austrija, Velika Britanija i Turska. Naravno, ugostitelji i hotelijeri naveliko trljaju ruke, očekujući dobru zaradu. No nisu svi sretni što stvari tako stoje. Iako je domaćim turistima Jadran geografski najbliži, cjenovno im je prilično daleko pa je sve manje onih koji si mogu priuštiti ljetovanje na moru. A ima i još jedan problem: zajedno sa stranim gostima, fureštima,  u Hrvatsku stižu i više cijene. Jednako na Jadranu, kao i u ostatku zemlje.

Hrvatska narodna banka objavila je koliko iznose doznake što su ih naši radnici zaposleni u inozemstvu prošle godine poslali u domovinu. Radi se o ogromnom novcu, nešto većem od 5,6 milijardi eura, što čini čak 7,1 posto nacionalnog BDP-a. Po tome je Hrvatska prva u Europskoj uniji. Najviše novca stiže iz Njemačke, potom iz Irske, pa Nizozemske, Austrije, Slovenije i Švicarske. Ali kako posljednjih godina u Hrvatskoj radi sve više stranih radnika dobar dio novca - 1,4 milijarde eura - odlio se u zemlje iz kojih oni dolaze. Najviše u Bosnu i Hercegovinu, potom Njemačku, a na trećem mjestu je Srbija. Najveći porast, međutim, je kod radnika iz Nepala koji su lani u svoju zemlju iz Hrvatske poslali 68,5 milijuna eura. Kad se sve zbroji, saldo i nije loš: naši ljudi u svijetu rade za veće plaće, a oni koji dolaze k nama zarađuju plaće od kojih su Hrvati pobjegli u inozemstvo.