U nedjelju, 18. rujna 2022., u slavonskobrodskoj crkvi Presvetog Trojstva, pod ravnanjem dirigenta Tomislava Fačinija, u 19.30 počeo je koncert Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije i Krešimira Špicera.

Suradnja Kazališno-koncertne dvorane „Ivana Brlić- Mažuranić“ i Franjevačkog samostana u Slavonskom Brodu itekako se isplatila jer je crkva bila puna znatiželjnih posjetitelja. Nije potrebno biti poklonik klasične glazbe, poznavatelj opera, kako bismo zaključili da je vrijednost koncerta upravo u zanimljivom repertoaru sačinjenom od arija, uvertira (…) Haydnovog Orlanda Paladina, Salierijeve opere La grotta di trofonio, Mozartove opere Idomeneo, opere Strijelac vilenjak Carla Marie von Webera, koncertne uvertire Hebridi Felixa Mendelssohna-Bartholdyja te monologa iz Wagnerovog Parsifala.

Jedan lijep „hod“ po probranom repertoaru, kronološki raspoređenom prema kompozitorima, ne samo da je Krešimiru Špiceru dopustio vrlo emotivan, mada izvođački zahtjevan nastup, već je dokazao - uz akustičke pretpostavke samog koncertnog prostora - „izvođačku snagu” samog orkestra. Uvjerljivost izvedbi, samo je dodatno zaokružena pažnjom publike.

Programska knjižica sačinjena ne jedino od uobičajenog slijeda programa, već i od teksta Mirte Špoljarić - povijesnog konteksta stvaranja svakog djela; ostaje jedna zanimljiva, nikako efemerna „crtica” muzikologinje koja educira publiku, usput. Dakle, koncert je u nekom organizacijskom kontekstu bio besprijekoran. Svaki detalj imao je svoje mjesto. Posebno je zanimljivo bilo slušati ariju Di questo bosco ambroso (La grotta di Trofonio) Antonija Salieria. Ovaj, za svoje vrijeme, vrlo plodan i cijenjen skladatelj, zanimljiv je stoga što je napisao oko 40 opera. Međutim, njegovo stvaralaštvo tek se otkriva jer je u sjeni „velikih” kao što je Mozart. Veza Salierija i Mozarta, maštovito, ali, dakako i iskrivljeno izražena je najprije kod Puškina (poetska drama Mozart i Salieri), pa kod Nikolaja Rimskog-Korsakova (opera Mozart i Salieri- oslonjena na književnog prethodnika), pa zatim i u filmu Amadeus Miloša Formana - Salierija prikazuju kao zlikovca, opakog ljubomornog Mozartovog rivala i suvremenika koji ga je naposljetku otrovao, a s čime se većina stručnjaka ne slaže.

Međutim, bez te intrigantnosti, Salieri je važan, ali često ignoriran skladatelj. Važan je zbog razvoja opere u 18.stoljeću i važan je jer u moru opera koje je skladao, možemo naći zanimljive, arije koje svakako mogu dokazati izvođački talent ili vokalno umijeće samog izvođača. Tako je Krešimir Špicer, umjetnik svjetskoga glasa, zapravo publici pružio doživljaj kojim ne samo da dokazuje vokalno i glumačko umijeće - vrlo prisutno kroz mimiku i geste - već i odaje priznanje naprosto zato jer uprizoruje, u nekom suvremenijem kontekstu, manje „glazbeno poznate” skladatelje kao što je Antonio Salieri. Dakako, bez generalizacije, jer bolji poznavatelji klasične glazbe itekako prepoznaju Salierijev značaj za operu i glazbu uopće.

Cilj ovoga koncerta nije samo jednosmjeran, preopterećen kauzalnostima u odnosu publike i izvođača. Složenost, ali i kompaktnost koncerta, bez slučajnosti, zapravo odaje priznanje jednom važnom vokalno-instrumentalnom djelu kao što je opera. Mendelssohnova uvertira Hebridi bila je lijepo osvježenje na crkvenoj pozornici. Suprotstavljene dvije teme u kojima se osjete dva suprotna raspoloženja, mogle su itekako od vokalne zvijezde, preusmjeriti pažnju na orkestar koji je uz vodstvo dirigenta Tomislava Fačinija zaista zablistao. Zlobnici koji govore kako se u Slavonskom Brodu ništa ne događa, ovaj put ipak moraju priznati kako je gradu jučer pružen pravi glazbeni užitak. Izvođači su za to nagrađeni gromoglasnim pljeskom.