Slavonski Brod grad je ljudi, ali i „neljudi“. Svaki grad, svaka njegova ulica oslikava njegove žitelje. Kako žive, kako se ponašaju, kako njime upravljaju – sve to oslikava grad, i takoreći u jednoj ulici možemo vidjeti kakva je njegova vlast i kakvi su mu stanovnici.

Način življenja u svakom gradu osnova je dobrog života, ali i svakako slika kulture ili nekulture.

Današnji urbani čovjek naučio je mnogo toga. Ali nikako da nauči jedno i osnovno – što je kultura. A još teže da kulturu provodi u svom djelovanju ili ponašanju.

Slavonski Brod je nekada bio grad srednjeg staleža. Nije bilo pretjeranog materijalnog bogatstva, ali je vladalo dostojanstvo s predivnim ljudskim odnosima. To bismo danas nazvali kulturom.

Danas, isti taj grad „zakucan“ je negdje na dno po mnogo čemu. Zašto? Pitanja je milijun, a odgovora deset puta više.

Možda je ovo naše mjesto pod nebeskim svodom ukleto. Možda je i naša genetika ukleta, pa u posljednjih nekoliko stoljeća svaka generacija doživljava barem jedan rat. Završi jedan rat, jedna generacija se urbanizira, „pograđani se“, kultivira, kad eto ti drugog rata. S ratovima dođu i neki novi ljudi iz nekih drugih krajeva, s drugim životnim pravilima, navikama i ponašanjem.

Obično takvi budu „iskompleksirani“ zbog kulturnijih od sebe. Obično takvi imaju i neku dozu zlobe u sebi, povodeći se za onom starom poslovicom – neka komšiji crkne krava. Pokušavajući se urbanizirati i kultivirati, mijenjaju taktiku, a samim time i narodnu poslovicu, pa za njih ona glasi – neka kravi crkne komšija.

Takvi sebi ne dozvoljavaju ni kritiku uputiti, sujetni su i vide sebe kao najbolje, a njihova životna pravila, navike i ponašanje smatraju idealnim modelom življenja.

Kultura je širok pojam. Zadire u svaku sferu našeg života. Čak postoji i kultura ponašanja u toaletu, ali to ne možemo vidjeti.

Ali ono što u Slavonskom Brodu možemo vidjeti svakog dana na gotovo svakom mjestu jest prometna nekultura. Automobili parkirani u pješačkim zonama, na zelenim površinama, pješačkim zebrama.

Često se piše o parkiranim automobilima u Starčevićevoj i Zajčevoj ulici – dijelovima pješačke zone. O onima na obali Save na Šetalištu braće Radić, o nedozvoljenom skretanju iz Široke ulice u Zajčevu. Kada bismo popisivali sva takva mjesta, trebalo bi nam malo više vremena. I kad svako jutro, dan ili večer gledamo takve prizore, možemo zaključiti jedno – Slavonski Brod nema komunalne redare, nema prometne redare, nema policiju. Ako ima, onda ne rade svoj posao. Zašto? Možda nemaju dovoljno hrabrosti obavljati zadatke za koje su plaćeni? A možda im i njihovi nadređeni govore kada i koga smiju kazniti? Možda njihovi nadređeni, a i oni sami smatraju kako takve pojave nisu nekulturan čin? Možda se to uklapa u njihova pravila, navike i ponašanje? Koliko god krivi bili bahati i nekulturni vozači, veću krivicu snose oni koji sve to nijemo odobravaju ili pored svoja dva oka ne vide.

Sigurnost građana osnovni je ideal svakog demokratskog društva, glavna odrednica ljudske slobode. A svaka vlast, bilo državna ili lokalna, dužna je osigurati sigurnost svakom građaninu.

U zadnje vrijeme i nismo baš tako sigurni. „Siluju“ nas sa svih strana, da ne upotrijebim prostiju riječ. „Silovali“ su nas koronom, cjepivima. Sada nas „siluju“ poskupljenjima, aferama u državi.

Ovi „naši“ nas ovdje „siluju“ mjestima za kante za smeće. Nesavjesni vozači nepropisnim parkiranjem. Komunalni, prometni redari i policija svojim neradom. Koliko trebaš biti jak da svakog dana sve to izdržiš?

A što tek reći za one vozače koji svaki dan, u vrijeme zabrane prometovanja, dok traju sahrane i sprovodi, prolaze ulicom koja vodi kroz slavonskobrodsko Gradsko groblje. I sam sam svjedokom tome dok ondje obavljam sahrane - i pored razglasa moram prekinuti govor dok prođe auto, kamion, traktor ili drugi idiot.

Imajte barem poštovanja prema pokojnicima, a nas žive 'ko više j...