OD postanka života, kroz nama poznatu ili nepoznatu povijest, pa sve do danas, ljudi su svjedoci jednog veličanstvenog zakona, nazvali ga Božanskim ili prirodnim – zakona različitosti ili raznolikosti. Ovaj veličanstveni zakon nemoguće je ne primijetiti. Ipak, postoje oni koji oči imaju, ali ga ne primjećuju.

Zakon različitosti, prisutan je svugdje i na svakom mjestu te se pokazuje i u moralnom, materijalnom, duhovnom, vjerskom, sociološkom, biološkom, jezičnom i svakom drugom aspektu.

Ne bismo mogli zamisliti kako bi ovaj svijet izgledao bez biljnog ili životinjskog carstva. Ili kako bi izgledao kada bi imao tek pokoju biljnu ili životinjsku vrstu. Kako bi izgledala planeta koju nastanjuju samo muškarci? A kako ona na kojoj su samo žene? Kako bi bilo da su apsolutno sve žene crnke? Brinete? A da postoje samo plavuše? Oni kojima su imenice, zamjenice, padeži, biologija, samo riječi ženskog roda, oni bi sigurno i voljeli vidjeti svijet prepun potonjih. Svijet s osam milijardi plavuša.

Rođeni smo svi isti. A opet svi smo različiti. Nismo mogli birati roditelje, spol, izgled, boju očiju. Ima nas visokih, niskih, tamnih, plavih, zgodnih, lijepih, pametnih. Ali ima nas i budala!

Žene, kao i muškarci, na ovaj svijet dolaze različitih boja kose, crne, smeđe, plave. A one razrajcane muškarčine kojima su najveći domet tri kladioničarska znaka čak i u crnim ili smeđim ženama vide 'plavuše'. Takve žene u njihovim očima postaju samo objekt i, ako nisu dovoljno čvrste, odvažne i hrabre, postaju plijen gladnih i pohlepnih muškarčina.

O ženama je puno pisano i pričano. Bile su inspiracija mnogim pjesnicima, slikarima, kompozitorima, filmskim stvaraocima, modnim magovima.

No, ni o kojoj kategoriji žena nije ispričano više uvredljivih viceva no o plavušama. Društvo im je nametnulo „titulu“ neodoljivih i fatalnih. Najveći mitovi i stereotipi o plavušama, a za koje su najzaslužnije  razrajcane muškarčine, govore kako plavuše nisu inteligentne.

Naše društvo „čuva“ i pomno „njeguje“ takve mitove. Žena plavuša, ako je uz to još zgodna i lijepa, ne može biti pametna. Nikako da shvatimo da je i ona samo žena odnosno ljudsko biće i da njezina sposobnost nema nikakve veze s njezinom bojom kose, očima, izgledom. Njezin izgled ne čini je manje uspješnom od drugih.

Za naše razrajcane muškarčine takva plavuša bez obzira na svoj intelekt, ostat će samo glupa zavodnica bujnog dekoltea i stražnjice. Ona je takva u njihovim glavama. Dok pišu seksističke komentare na društvenim mrežama za takve žene, cure im samo sline, jer očito ništa im drugo i ne može curiti.

Zašto sve ovo pišem? Slavonski Brod poslao je najmlađu zastupnicu u Sabor, Marinu Opačak Bilić. Prije nekoliko dana ona je istupila iz najvećeg oporbenog saborskog kluba i odlučila djelovati samostalno. Vijest o napuštanju Socijaldemokrata prenijeli su skoro svi mediji - i nacionalni, ali i lokalni.

Pa ipak... razrajcanim muškarčinama nije bila bitna vijest o njezinoj političkoj odluci. Njima je bila bitna fotografija jedne plavuše. I sasvim dovoljna da skriveni iza svojih računala ili mobitela opet počnu prosipati svoju slinu kroz pisanje seksističkih komentara, kako bi na taj način doživjeli vrhunac svojeg (samo)zadovoljstva. Oni nikad nisu čuli za nekoliko zapaženih istupa te saborske zastupnice. Od svoje sline nisu mogli vidjeti da se ta brodska političarka bori i za njih.

Valjda i takvi razrajcani slinavci imaju majku, suprugu, djecu, sestru. A Marina Opačak Bilić je i sama nečija kćerka, nečija majka, nečija supruga, nečija sestra. Kako bi se te i takve muškarčine osjećale da se njima na sličan način spominje supruga, majka, sestra, kćerka? Možda oni i nemaju osjećaj za to.

Kako tek onda razumjeti i sve one fotoreportere koji imaju pristup saborskim klupama, a koji od prvog dana njezina saborskog mandata objektivom prate svaki ulazak, izlazak, modni izričaj i gestikulaciju najmlađe saborske zastupnice? I njima je, tek, zanimljiva jer je plavuša jer niti jedna druga saborska zastupnica nema toliko dostupnih fotografija na internetu.

Međutim, kolikogod neki isticali mitove o plavušama i stavljali ih u prvi plan, postoje i oni ljudi koji vjeruju kako boja kose, očiju ili izgled nisu uvjet za uspjeh ili neuspjeh jedne žene.

Marina Opačak Bilić samo je još jedna kćerka, majka, supruga, sestra i političarka. Pokazala je kako ima umijeća, znanja i sposobnosti postići ono za što je i izabrana.