NIJE da u proteklom tjednu nije bilo događanja vrijednih spomena. Bio je to možda i tjedan sadržajniji od nekih drugih tijekom godine. Policija je predstavila nove osobe na važnim pozicijama, dio političkih stranaka 'odradio' je blagdanske domjenke, nekolicina donatora iskoristila je priliku slikati se s onima koje su darivali, zasjedali su županijski vijećnici, potpisani su ugovori o izgradnji novih stanova za mlade i novog dječjeg vrtića, posjetila nas je veleposlanica Maroka, vozači su i dalje činili prekršaje. 

Ako svakoga dana svi budemo radili na tome da prije svega budemo, postanemo i ostanemo čovjek, onda će sve drugo doći samo po sebi.

No sve to zasjenile su pripreme za blagdan Božića od kojeg nas dijeli tek sutrašnji Badnjak. Nažalost kod velike većine pripreme za taj najradosniji kršćanski blagdan protekle su u nabavci hrane, pića, kupovini poklona. Blještavilo svuda oko nas, a u nama uglavnom crnilo jer kako drugačije nazvati ono što se zbiva u glavama onih koji pišu ružne poruke pridošlicama i onima koji autore takvih djela podržavaju. No, nećemo danas opet o Sirijskim izbjeglicama. Nećemo niti o osudama onih koji su takve i slične poruke pisali. Nećemo niti o događajima koji su obilježili proteklih tjedan dana. Umjesto komentara tjedna Božićna želja. Za sve.

Advent je završio. Prvo smo prije četiri nedjelje upalili svijeću nade i iščekivanja, zatim svijeću mira, pa treću - svijeću radosti i veselja da bismo danas upalili svijeću ljubavi. Koliko smo, kao vjernici i kao ljudi, tijekom adventa razmišljali o porukama koje te svijeće i njihov plamen šalju - zna svatko od nas ponaosob. Kako god uz njih smo dočekali Božić. Blagdan uz koji je vezano i darivanje.

I nije na prvom mjestu željeti kuću, automobil, posao. Nije najvažnije zaželjeti konačno političare koji će prije svega raditi za dobro svih nas, a ne samo svoje. I nije presudno da nam se ispuni želja da Grad i Županija surađuju na dobrobit svih građana, umjesto što se međusobno podbadaju i prepucavaju. Ma nije toliko bitno niti da političke stranke konačno iz interesnih zajednica prerastu u  prave stranke. Nije najvažnija želja ni ta da se intelektualci pokrenu i pokušaju donijeti promjene u ovu zemlju i ovu županiju iz koje gotovo svakodnevno odlaze ljudi. Najbitnije je - i ono što nam svima od srca želim - da ostanemo ljudi. Da cijenimo, volimo i poštujemo, da ne osuđujemo bez dokaza, ne brojimo krvna zrnca, da pomažemo radi pomoći a ne samohvale, da imamo razumijevanja, da i za najmanje oblike nasilja ne pronalazimo opravdanja,.. Ako svakoga dana svi budemo radili na tome da prije svega budemo, postanemo i ostanemo čovjek, onda će sve drugo doći samo po sebi. Jer danas, čini se, najmanje je čovjeka. A to nam je daleko potrebnije od svega. Primjerenije želje za Božić i društvo u kojem danas živimo - nema.