Kolorit, oblici, nenadmašna maštovitost kombiniranih tehnika i „Uvod u priče iz davnina”; zvuči privlačno? Dakako! Izložba Željke Gradski u Kući Brlić, koju je moguće pogledati do 14. travnja 2023., pravo je osvježenje, jedan prelijepi uvod u proljeće, koje ionako, bojama inspirirajući, daje polet životu, novome rađanju - buđenju koje toliko iščekujemo. Željka Gradski umjetnica je rođena u Zagrebu, a u katalogu za ovu izložbu moguće je vidjeti koliko je zapravo izložbi, nagrada i priznanja, umjetničkih rezidencija, kolonija, radionica i simpozija iza nje.

No, uz tu činjenicu da se umjetnica bavi kiparstvom, instalacijom, fotografijama, performansom, grafičkim dizajnom i slikarstvom ova izložba kao da daje obol čitavom stvaralaštvu jer uz mogućnosti svih pristupa nudi onaj najprijemčiviji koji svojim izričajem i sam djeluje poput priča, poput bajki, poput slikovnica, privlačnih jednako odraslima i djeci. Boje i oblici, likovi iz „Priča iz davnina“ oživljavaju uvlačeći nas u svijet imaginarnog koje opet, koliko god to imaginarno imalo neko različito značenje, koliko god na trenutke pojedini djelovali zastrašujuće, toliko plijene pažnju zaigranošću. Ali ne samo to. Ova izložba potiče na ponovno iščitavanje „Priča iz davnina“, podsjećajući na univerzalnost, svevremenost.

Suodnos književnosti i likovne umjetnosti još je jednom naglašen. Povezanost mašte s različitih izvora te krajnji ishod nije samo puko promatranje, već dapače želja uklapanja svijetova jedan  u drugi okončava se samo prividno u onome promatranome. Zato ova izložba uz vizualno iskustvo koje može biti na vrhuncu, može biti poticajna jer ako djeca upitaju tko je na slici, odgovor odraslih trebao bi biti itekako spreman. A isto tako, ako odrasli promatraju, moraju se podsjetiti na što se slika referira, zašto lik izgleda upravo tako ili zašto je kompozicija slike upravo takva kakvu nam daruje ova umjetnica.

Je li „Kompilacija”, izraz slobode u izričaju koja nema (p)određeni likovni teoretski diskurs u sebi; koliko je umjetnica bila „opterećena” teorijom u svojem izražavanju, ostaje zaključiti teoretičarima likovne umjetnosti. Prosječan promatrač u slici će vidjeti mnoštvo detalja, mnoštvo oblika te kombinirane tehnike na platnu, ali i dozu nenadmašne umješnosti u predstavljanju čitave ideje.

Realizacijom ovakvoga tipa umjetnica povezuje elemente stvarajući sinkronijsku cjelinu. Atraktivnost nije samo u slici nego i u riječima koje, inkorporirane u cjelinu, ne odudaraju, već izgledaju zaista kao izraz umjetničkog temperamenta: nepresušnog vrela povezivanja u svrhu nove poetike.

To je poetika doživljaja koji nije tek intimno ostvarenje jer nam je nesebično darovana. Ona kao vizualni dodatak narativu Ivane Brlić Mažuranić dokazuje kako je moguće nadopuniti dodatnim sadržajem ono što se smatra ionako zaokruženom cjelinom. Jer, maštovitost umjetnika ne leži samo u činjenici nove vizualizacije promatranog svijeta nego i u pristupima koji ostavljaju prostora novim stilovima pristupa onome što se promatra. Nije sve isključeno samo zato jer postoji tekst, jer postoji slika. Interpretacija, „rekognicija” nastaju kao želja za uključivanjem u svijet u kojem želimo biti; ondje gdje želimo „prodrijeti” jer nam je itekako privlačan taj svijet.

Ova izložba uz dodatak dnevničkih zapisa i skica koje je moguće ondje vidjeti, govori o jednom procesu sazrijevanja ideje ili ideja, o  procesu koji uvijek iziskuje angažiranost u promišljanju iako je već postojeći tekst misao vodilja u reaizaciji ideja/e.

Ali ta zaigranost, boje i oblici  tj. likovi ne samo da predstavljaju nego uvače u svijet mašte tako snažno da ne postoji način kojim  čemo spriječiti istovremeno vlastitu angažiranost. Umnažanje ideja, interpretacija, poput čitanja priča mališanima koji znatiželjno pitaju: kako, zašto?...je dodatna dimenzija u našoj pripravnosti u našoj maštovitosti u pristupu, našoj interakciji s djelom, s narativom, s poetikom.

Zato je ova izložba važna; jer ne samo što nas nevjerojatno zabavlja (odrasle i djecu ), nego od nas stvara maštovite pojedince koji tek čekaju pravi trenutak: naša misao i mašta itekako čine čuda.