POSPREMANJE predmeta u ladicu, otezanje s donošenjem presuda, pogodovanje strankama u postupku, preblage kazne za 'nedodirljive', nedolasci na posao, dolasci na posao u neprimjerenom stanju, odlasci s posla nakon 3-4 sata (ne)rada, nerazumijevanje predmeta i paušalne ocjene istog,... - dugačka je lista onoga što su novinari (pa i SBplusa/PlusPortala) javnosti posljednjih desetljeća otkrivali o hrvatskom pravosuđu - danas nerijetko odmilice zvanom 'krivosuđem'.

Nije, stoga, čudno (a ni tajno) da se novinari i sudci baš i ne vole. Kad se sretnu izravno u sudnici (a sreću se sve češće jer sve više ljudi na funkcijama smatra kako bi piskarala trebala začepiti gubicu i pustiti ih da u mraku i tišini izvode svoje svinjarije) - jedni 'kao' s krive, a drugi s prave strane zakona - stvari rijetko kad izađu na dobro.

Ne treba generalizirati - (možda) i među sudcima ima poštenih, normalnih, pametnih i dragih - no, moje predrasude učvršćuju se nakon svakog svjedočenja, ročišta, rasprave,... Odzvanjaju neprestano poluprijeteće rečenice upućene mi - „Znam ja dobro vas novinare!” ili nešto milije „I nama govorite da smo uhljebi, a evo već je 15 sati, a mi i dalje radimo...” - naprosto zvuče nevjerojatno izgovorene od osobe koja bi trebala donijeti suvislu presudu u predmetu u kojem ste vi (kao novinar i medij) tužena strana. 

Na nepristranost i objektivnost u sudnici nakon osam godina u novinarstvu samo se nasmijem, više neurotično, nego od srca, ali inat i potreba da odgovorim - javno, jasno i glasno - samim time ne jenjavaju, nego se pojačavaju.

Željka Gavranović / PlusPortal

Poderanoj hrvatskoj zastavi ispred zgrade Županijskog suda u Slavonskom Brodu, ipak, nisam se mogla smijati ni na koji način. Tužna je to slika svega onoga što se na hrvatskim - ne samo brodskim - sudovima događa. Vrijeđa se inteligencija, gaze osnovne moralne vrijednosti i ljudsko dostojanstvo, pokazuju mišići na nemoćnim malim ljudima. Onaj tko istinski voli svoj grad i svoju zemlju time ne može biti zadovoljan. No, umjesto da idemo naprijed, stvari nažalost postaju sve gore. Od toga nije izuzeto ni novinarstvo koje se urušava zajedno s društvom koje 'servisira'. Svi će, valjda, biti zadovoljni tek onda kad i tu sferu preuzme umjetna inteligencija.

Od toga nas, nadam se, dijeli još nekoliko jakih i vrijednih tekstova. Od naricanja, žalovanja i kukanja ionako nemamo ništa. Od pisanja - tu i tamo.