DAVNE 1862. godine u Požegu su došle prve dvije sestre milosrdnice kako bi preuzele tadašnju „Žensku školu". Nakon nekog vremena, kada su stvoreni bolji uvjeti za život ondje, pridružile su im se još tri sestre.

Njihovo djelovanje predstavljeno je 2015. godine u organizaciji Povijesnog društva Požega, a kako je obavijestio tada kolega s portala Požega.eu, časna Mirna Matić održala je jednosatno predavanje u kojem je iznijela činjenice i tako potvrdila 'važnu' ulogu sestara milosrdnica u vremenu od 1862. do 2012. godine.

Mada ih vjernici, a i one same sebe, nazivaju sestrama 'milosrdnicama' koje djeluju ili bi, barem, trebale djelovati u duhu svetog Vinka Paulskog, ono što smo doznali na Gradskom vijeću Grada Požege, 26. svibnja, i nije tako 'milosrdno' niti blisko tom karizmatiku.

Zar se njihovo milosrđe s vremenom promijenilo ili smanjilo? Zar je zemljište postalo važnije od djece i njihovih potreba? Na ova će pitanja svaki čitatelj odgovoriti onako kako on želi - vodeći se istinskim temeljima kršćanstva koje danas, ponekad, narušavaju pojedinci krivih namjera.

Naime, Izmjenama i dopunama Proračuna za 2022. godinu, Grad je ostao zakinut za stavku jednog značajnijeg prihoda - kapitalne pomoći za projekt „Izgradnje dvorane uz Osnovnu školu Antuna Kanižlića" i to u iznosu od deset milijuna kuna - za koliko je pomoć umanjena.

Prema riječima požeškog gradonačelnika, dr.sc. Željka Glavića, dalo se zaključiti kako Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga iz Zagreba, ujedno i najveći ženski katolički crkveni red - na čijem zemljištu je predviđena izgradnja dvorane uz osnovnu školu - ne misli na potrebe djece, ali i same škole.

- Maknuli smo to iz proračuna jer imamo konačnu potvrdu da sestre milosrdnice ne žele prodati to zemljište te nema potrebe za ostavljanjem te stavke u Proračunu. Sada znamo da je to nešto što nije realno i neće biti realizirano. Da se danas-sutra promijeni njihova odluka, možemo donijeti odluku o eventualnoj dvorani, no sada nemamo osnovnog uvjeta za njezinu izgradnju. - kazao je tijekom sjednice gradonačelnik.

Činjenica da su sestre milosrdnice, dolaskom u Požegu, krenule s radom u Osnovnoj, a kasnije i Višoj djevojačkoj školi - trebala bi rezultirati razumnim donošenjem odluke, odnosno, stavljanjem djece i obrazovanja na prvo mjesto, za što su se zalagale još u 19. stoljeću.

Istina je, prošla su otad čak tri stoljeća, no zar se njihovo milosrđe s vremenom promijenilo ili smanjilo? Zar je zemljište postalo važnije od djece i njihovih potreba? Na ova će pitanja svaki čitatelj odgovoriti onako kako on želi - vodeći se istinskim temeljima kršćanstva koje danas, ponekad, narušavaju pojedinci krivih namjera.

Mi ćemo, tek, zaključiti kako je ovime zasjenjena gotovo dvostoljetna povijest djelovanja sestara milosrdnica, kao i njihov doprinos gradu Požegi.