SVE religije svijeta nastale su između sedmog stoljeća prije Krista i sedmog stoljeća nakon Krista. Sve religije svijeta imaju svog posebnog utemeljitelja, poslanika ili proroka. I sve su one nastale u Aziji. Judaizam je utemeljio Mojsije, kršćanstvo Isus, a Muhamed islam. Utemeljitelji svih religija rođeni su u Aziji. Sve religije imaju i svetu knjigu koju je objavio Jedan Bog. Iste te religije imaju i svoje svete dane, obrede, mjesta za hodočašće.

Vjerski obredi u svim religijama imaju duboko duhovno i moralno značenje. Ovisno od obreda ili religije, mogu se razlikovati u pravilima ili svrsi. Takav je i post.

Upravo ovih dana poste i katolici i pravoslavci i muslimani. I svi oni vide post kao sredstvo pročišćenja, discipline i približavanju Jednom Bogu.

Katolici poste i uzdržavaju se od mesa na dan Čiste srijede, kao i Velikog petka. Također, postoji i post svakog petka u Velikom postu. Može se reći da je glavni post Korizma, koja traje četrdeset dana prije Uskrsa.  Cilj posta kao takvog je kontrola tjelesnih želja, pokajanje za grijehe i solidarnost sa siromašnima.

U pravoslavlju post nije samo apstiniranje od hrane, već je suzdržavanje i od loših misli i djela. Veliki ili časni post traje četrdeset dana prije Vaskrsa. Vjernici se odriču mesa, mliječnih proizvoda, jaja pa čak i ulja i vina u određenim danima. Osim ovog Velikog posta, u pravoslavlju poznati su i drugi oblici posta, recimo post za Božić.

U islamu, post je jedan od pet stupova vjere. Muslimani poste tijekom mjeseca ramazana, odričući se hrane, pića i svih drugih tjelesnih užitaka, ostavljajući svaku vrstu grijeha, od zore do zalaska Sunca i tako puni mjesec.

Ovaj oblik posta ima i duhovnu dimenziju. Takav oblik posta kod vjernika razvija strpljenje, zahvalnost i empatiju prema siromašnima. Zajednički objedi koji označavaju prekid posta sa zalaskom Sunca, dodatno jačaju osjećaj zajedništva vjernika, isto kao i zajedničke molitve tijekom ovoga mjeseca.

Sve religije uglavnom naglašavaju i onu duhovnu stranu. Tako i post koji je u ovim danima prisutan i kod katolika, pravoslavaca i muslimana, ima isti cilj, a to je duhovna obnova, pokajanje i samodisciplina. Islam ima najzahtjevnija pravila u postu, pravoslavlje postavlja dugotrajnije i detaljnije prehrambene restrikcije, dok katoličanstvo naglašava simbolički karakter posta i umjerenost.

Bez obzira na to što postoje izvjesne razlike, post u ovim religijama je samo izraz vjere, samodiscipline i duhovnog rasta. Možemo kazati kako je post univerzalna poruka koja nadilazi religijske granice.

Dakle, možemo zaključiti kako u svakoj religiji postoji nešto isto što je i u onoj drugoj ili trećoj. Zajedničko im je da je post kao odricanje i disciplina put koji približava i vodi Bogu. Također, naglašena je odgovornost gdje se kroz post lakše odvraća od svakodnevnih navika i na taj način svakom vjerniku omogućava da i u drugim životnim prilikama bude prisutniji i svjesniji svega onoga što čini.