JEDNA od zanimljivosti izbora koji nas očekuju sljedeće nedjelje jest da se na njih javilo i gotovo dvije trećine zastupnika u Hrvatskom saboru. Svi oni natječu se i za lokalne dužnosnike. Ali, na listama za lokalne izbore pojavljuje se i četvero ministara iz aktualne Vlade premijera Plenkovića. Na listi za lokalne izbore našla se i jedna hrvatska europarlamentarka i to za Županijsku skupštinu Međimurske županije. Imena dvadesetak zastupnika Hrvatskog sabora nalaze se na čak tri različite liste za lokalne izbore - za županijske skupštine, za gradonačelničke funkcije ili su pak nositelji pojedinih stranačkih lista. Djeluje zbunjujuće - čini se kako se naši političari ponašaju poput igrača u igrama na sreću: što više listića uplatiš, šanse za dobitak rastu. A možda je posrijedi i nešto drugo - možda se naprosto drže izreke: misli globalno, vladaj lokalno.

Nedavno smo pisali kako u Hrvatskoj ima 428 općina - previše za državu s manje od četiri milijuna stanovnika. Vlada je pod pritiskom Europske unije pokušavala smanjiti broj općina spajanjem dviju u jednu, čak bila spremna financijski ih stimulirati, ali interesa nije bilo. Sada iz jedne male slavonske općine u Vukovarsko-srijemskoj županiji dolazi zanimljiva vijest - jedan od dvoje kandidata za općinskog načelnika u svom izbornom programu zalaže se za ukidanje općine i pripajanje susjednom gradu, Vukovaru. Naravno, ukoliko ta opcija pobijedi, predstoji i referendum - jesu li za to spremni mještani. Ako to izglasaju, značilo bi ukidanje funkcije općinskog načelnika, odnosno osoba koja tu ideju predložila ostala bi bez radnog mjesta. Dogodi li se to - imat ćemo jedinstven slučaj u Hrvatskoj o kojem će, sasvim sigurno, pisati svi mediji. Taj općinski načelnik izgubit će funkciju - ali će zato imati pet minuta nacionalne medijske slave.

Iz Hrvatske narodne banke javljaju kako je inflacija u travnju, u odnosu na ožujak, usporila i kako se razlika u stopi između eurozone i nas smanjila. Državni zavod za statistiku dodaje da nam je inflacija u ožujku, na godišnjoj razini, bila 4,3 posto, dok je u travnju pala na 3,9 posto. Tvrde i kako je već treći mjesec zaredom inflacija usporila i kad je riječ o hrani - s 5,2 posto, koliko je iznosila u ožujku, u travnju je bila 4,6 posto. Nismo baš sigurni da hrvatski potrošači dijele oduševljenje Državnog zavoda za statistiku i Hrvatske narodne banke i da primjećuju kako inflacija gubi dah. Nadležni se hvale da nam inflacija usporava - ali prešućuju kako je u Hrvatskoj i nadalje gotovo dvostruko veća nego u eurozoni. Ondje iznosi tek 2,2 posto. Pa oduševljenje koje šire Hrvatska narodna banka i Državni zavod za statistiku pomalo liči na optimizam Engleza koji pada sa stotog kata nebodera i negdje oko pedesetog kata, padajući prema zemlji, sam sebe tješi govoreći: 'So far, so good'. Ili, u slobodnom prijevodu slobodnog pada - 'Za sada sve ide dobro'.

Inflacija u Hrvatskoj podivljala je i kad je riječ o frizerskim uslugama - u Zagrebu muško šišanje košta između 18 i 20 eura. Frizeri nas tješe da to nije skupo jer u Švicarskoj muško šišanje košta najmanje 30 eura, a u Stockholmu i nevjerojatnih 60 eura. U Americi, tvrde, teško ćete se moći ošišati bez 20 dolara. Ljudi pričaju kako zbog takvih cijena izbjegavaju frizerske salone, pa ih doma šišaju supruge. Tvrde da je to ekonomičan način jer mašinica za šišanje košta sedamdesetak eura, pa se investicija isplati već za nekoliko šišanja. Međutim, bilo kako bilo - išli na šišanje u frizerski salon ili se pak šišali doma, jedno šišanje nikako ne možete izbjeći. A to je ono daleko najskuplje, kada nas šiša država svojim porezima i kojekakvim nametima.

Školska godina približava se kraju i uskoro će za učenike završnih razreda srednje škole početi maturalni ispiti. Institut za društvena istraživanja javlja kako najmanje četvero od deset maturanata pohađa privatne instrukcije, dok od deset zagrebačkih gimnazijalaca njih sedmero upisuje pripremne tečajeve ne bi li lakše položili maturalni ispit. To je izazvalo procvat biznisa pružatelja privatnih poduka koje mjesečno koštaju od 300 do čak 600 eura. Oni koji se tim biznisom bave godišnje uberu i do 25 tisuća eura. Nije objavljeno daju li privatne poduke i oni nastavnici koji predaju đacima u svojim razredima - što bi bilo više od sukoba interesa - no važnije od toga je pitanje: ako tako velik broj učenika mora uzimati privatne sate da bi savladao školsko gradivo, nije li vrijeme da Ministarstvo obrazovanja organizira instrukcije za profesore koji očito ne znaju prenijeti gradivo svojim učenicima.

Ove nedjelje pričajte na sav glas - idućeg vikenda jezik za zube.