TOČNO prije 30 godina, dakle 1993., tijekom Domovinskog rata, održani su prvi izbori za lokalnu i područnu/regionalnu samoupravu. Kao jedini izabrani županijski vijećnik SDP-a u Slavoniji i Baranji, već nakon prve sjednice Županijske skupštine brodsko-posavske, zatražio sam neka se njezin rad javno prenosi putem Radio Broda. Budući da je Skupštinu činilo 30 vijećnika HDZ-a; šest vijećnika HSLS-a, dva vijećnika HSS-a; jedan vijećnik HNS-a i jedan vijećnik SDP-a, moj prijedlog glatko je odbijen.

Nakon što sam u više navrata zahtjev ponavljao, kako na sjednicama Skupštine tako i u medijima, ondašnja HDZ-ova većina konačno je prihvatila prijedlog, a Skupština jednoglasno usvojila odluku neka Radio Brod izravno prenosi rad županijskih vijećnika.

Na tu moju političku sekvencu podsjetilo me devet oporbenih (od ukupno 19) vijećnika požeškog Gradskog vijeća koji su ovih dana - sebi i kolegama iz HDZ-a - uputili „Zahtjev za izmjenu i dopunu Poslovnika o radu Gradskog vijeća Grada Požege". Cilj Zahtjeva je da se u Poslovnik uvedu stavci kojima se regulira da se sjednice prenose izravno putem videoprijenosa s poveznicom na YouTube kanalu i Službenim web stranicama Grada Požege te da se na sjednicama potvrđuje potpuni Zapisnik umjesto Izvoda iz zapisnika kako je do sada slučaj."

Supstrat zahtjeva - više javnosti u radu lokalne samouprave - apsolutno je legitiman i po daljnji razvoj zakržljale hrvatske demokracije vrlo koristan. Međutim, obrazloženje zahtjeva - kako ga prenose tamošnji mediji - baš i nije u toj funkciji. Naime, manjak demokracije nije kriminalno djelo - jer pravno  nije tako situiran - zbog toga nije jasno što je oporbi bilo potrebno vrijeđati i kriminalizirati „one koji zahtjev odbijaju prihvatiti“.

Kao što nije poznato: jesu li u protekle dvije godine (oporbeni) vijećnici ovu temu predlagali u dnevni red Vijeća tako, zasad, nije poznato tko je protiv prijenosa sjednica Gradskog vijeća.

Oporba koja ne zna, ili ne želi, sadržajno i na demokratski način unaprjeđivati samoupravne odnose u zajednici, nego radije pribjegava vrijeđanju, insinuiranju, konfabuliranju i drugim smicalicama svojstvenim autokratima i političkim desperadosima, ustvari, sama kontaminira javni prostor. Sama se delegitimira kao relevantna alternativa postojećim upravama.

Budući da je, u ovom slučaju, artikulirala jasan i suvisao prijedlog; budući da je u oporbi dosta pismenog i pristojnog svijeta, čudi razina agresivnosti u sadržaju obrazloženja Zahtjeva.

Za potrebe ovog priloga, izdvajam tek nekoliko karakterističnih uvreda, psovki i insinuacija požeške gradske oporbe istaknutih u međunaslovima. One oporbe na čijem čelu se rado vidi (prema anketi 034portala) ponajveći požeški uhljeb, notorni šef SDP-a, Mitar Obradović. Uvreda, psovki i insinuacija koje oni pokušavaju predstaviti kao dopušten način kritike. Mada je, uglavnom, u pitanju vulgarna artikulacija vlastohleplja.

Budući da prvi međunaslov u Priopćenju oporbe glasi: „Negativno mišljenje Gradonačelnika o zahtjevu!?“, obratili smo se dr.sc. Željku Glaviću s pitanjem: „Je li istina da se protivte prijenosu sjednica Gradskog vijeća i dostavi (objavi) integralnog zapisnika sa sjednica Vijeća?“

- Ne razumijem pitanje, jer ja ne donosim odluke Gradskog vijeća. O tom zahtjevu dijela gradskih vijećnika, u redovitoj proceduri, odlučit će isključivo Gradsko vijeće - s mojim stavom ili bez njega. A budem li upitan za mišljenje na sjednici Gradskog vijeća, kao dužnosnik koji mora provoditi odluke najvišeg tijela odlučivanja u gradskoj Upravi, dužan sam iznijeti svoja saznanja o potrebnim tehničkim i financijskim preduvjetima za realizaciju takve odluke. - kazao je gradonačelnik Glavić.

„Zadnji po transparentnosti informiranja, ali prvaci u kriminalu (Zna se)“, uobičajena je paušalna i klevetnička ocjena rada Gradske uprave istaknuta u drugom međunaslovu što, opet, više govori o oporbenim vijećnicima koji tako zbore nego o nikad dovoljno dobroj Upravi.

„Sramotni Gradonačelnik i vijećnici HDZ-a (i Dijana Krpan)“, u trećem međunaslovu, svoje ocjene o suparnicima iznose potpisnici Zahtjeva. Da je netko sramotan, u političkom vokabularu je česta politička kvalifikacija, dakako, kad se za konkretnu tvrdnju ima konkretan i validan argument. Međutim, to što izabrani vijećnici o istoj stvari ne misle uvijek isto, samo po sebi nije sramotno, Dapače, to je poželjno demokratsko stanje u zajednici.

„Devet vijećnika razmotrit će daljnje aktivnosti kako bi natjerale Gradonačelnika da Gradsko vijeće izvuče iz mišje rupe u koju su ga njegovi prethodnici uveli, a on je to s istinskim žarom nastavio raditi“, u istom osuđujućem tonu i na pogrešnom mjestu, nastavljaju oporbeni vijećnici kritizirati gradonačelnika. Naime, gradonačelnik ne vodi gradsko vijeće niti mu propisuje način i opseg rada. Obrnuto, Gradsko vijeće propisuje obveze gradonačelniku i obujam njegova djelovanja.

Gradonačelnik nema ovlasti odlučivati o zahtjevu oporbe, jer je egzekutivno tijelo lokalne samouprave (izvršna vlast), a nije legislativa (zakonodavna vlast), što je u ovom slučaju Gradsko vijeće. Dakako, gradonačelnik ima ogromne ingerencije kojima mu je Zakon omogućio da upravlja Gradom. Ipak, on nije svemoguć. Pogotovo u slučaju dr. Glavića, koji je sam sebe ograničio u osobnim političkim ambicijama na način da se u stranci nije kandidirao niti na jednu funkciju, a ne želi se natjecati za novi gradonačelnički mandat. Na taj način, oslobodio je sve kadrovske kapacitete u stranci s ciljem da ih se što više - bez obveza prema lideru - kao ravnopravni članovi, uključe u unutarstranačke izborne procese. Na taj način, javno se odrekao lobiranja te klanovskog vođenja stranke i Grada - što je u Hrvatskoj neuobičajeno. Posljedica je to činjenice da 'zapadni svijet' tako funkcionira, a našim hajducima služi kao primjer.

Uzgred, bilo bi dobro znati je li šef SDP-a, Mitar Obradović, u tajnoj koaliciji s nekim od članova HDZ-a jer lažima, klevetama i insinuacijama nesmiljeno vrijeđa i kleveće dr.sc. Željka Glavića - koji mu sigurno neće biti protukandidat na predstojećim izborima - a ne dira one koji će mu moguće protukandidati biti.

Mada bi logično bilo da, kao predsjednik Partije na županijskoj razini, primarno, opservira rad svoje kolegice, županijske predsjednice HDZ-a, gospođe Antonije Jozić, drug Obradović se, retorički, kao vepar okomio na gradonačelnika Glavića. Naime, ponajveći požeški karijerist i „uhljeb“ zna kako, kao kandidat za župana, nema apsolutno nikakvih izgleda protiv politički obrazovanije, profesionalno korektnije i stranački moćnije županice. Zbog toga on, kao i svaki drugi politički kukavica, bira 'mekši' prolaz do novog uhljebničkog mjesta - eventualno gradonačelničke fotelje i/ili, izvjesno, mandata saborskog zastupnika.