RELIGIJA bi trebala podrazumijevati prirodno stanje i kao takva neodvojiv je dio bića. Vjera čovjeka određuje iznutra, kao što ga određuju osobine poput humanosti, pravednosti, dobrote.

Najkraća i najjednostavnija definicija bila bi - vjera ili religija je zahvalnost. U praktičnom svaka religija prvenstveno traži da činimo dobro, a izbjegavamo zlo. Vjerovati u Boga, znači živjeti život orijentiran prema dobru. Dobro je univerzalni princip u kojem Božjom voljom opstoje svijet i život.

Život u vjeri je život u dobročinstvu. Vjera podrazumijeva čvrsto vjerovanje, ali čvrsto vjerovanje mora pratiti dobročinstvo. Svaki čovjek ima potrebu za vjerom. Današnji čovjek malo razmišlja o toj potrebi i o životu općenito. Rijetko se nadnosi nad svojim životom. Često se događa da o onom što nam je najbliže, najmanje i razmišljamo.

Nije se tome ni čuditi, jer u svakodnevnoj žurbi nemamo vremena da se zaustavimo i zapitamo o mnogim pitanjima svijeta i života. Ljudi su u modernom svijetu upućeni u tehnološka dostignuća. Danas ljudi zaboravljaju na najveće blago – čudo života samoga. 

Vjerski odnos prema životu je odnos zahvalnosti prema Bogu. Zahvalnost Bogu je put do sreće. Dobro je univerzalni princip na kojem opstoji život. U svakom je društvu zakon, kao temelj pravilnog ponašanja, bitan za dobro ljudi. Zakon postaje važniji, jer uključuje Božji Zakon koji obuhvaća božanske Zakone za ljudska bića. 

Kroz povijest, prisjetimo se zakona koji su bili i nestali. Hamurabijev zakon koji je nastao skoro 2000 godina p.n.e. ili Rimskog prava koje je nastalo također prije nove ere i koje je stoljećima u moćnom carstvu funkcioniralo, ali je i ono sada dio povijesti i proučavanja. Svako se ljudsko biće rađa u urođenoj i prirodnoj vjeri. Prvi ljudi na zemlji, Adam i Eva (Adem i Hava), vjerovali su u Jednog Boga, o čemu svjedoče i Biblija i Kur'an. Prema tome, monoteizam je prvo početno stanje u povijesti religije. Bog je Jedan, istina je jedna, bit poslanstva je jedna.

Ako obratimo pozornost na svijet i ljude oko nas, uočit ćemo kako na različite načine nastoje zadovoljiti svoje potrebe. Uglavnom, svi imamo svoje želje i potrebe i na koncu svi želimo biti sretni.

Što je prava sreća i kako da čovjek bude sretan? Može li se biti sretan i pod kojim uvjetima? 

Mnogo ljudi na pogrešan način gradi sreću. Stoga je od presudne važnosti pitanje - Kako prepoznati istinske ljudske potrebe? Sva stvorenja ovisna su o svom Stvoritelju, a ovisnost se očituje u potrebi za hranom, vodom, zrakom, svjetlosti, toplinom. Sredstvima koje jedino Bog daruje kao blagodat u prirodi i kozmosu za održavanje života. Kako naše tijelo ima potrebu za onim blagodatima koje ga održavaju na životu, tako i naša duša ima potrebu za hranom.

Hranu za dušu predstavlja vjera koju treba živjeti cjelovito, u svim njenim emocionalnim, moralnim, društvenim, kulturnim i duhovnim sadržajima i značenjima. 

Većina ljudi danas, a i kroz povijest, slaže se s tim da je vjera primordijalna i iskonska ljudska potreba, odnosno da svaki čovjek ima potrebu za nečim ili Nekim što ga nadilazi. Ukratko, mogli bismo kazati kako je vjera mjera za život.