Krešimir Mišak najpoznatiji je po HRT-ovoj emisiji 'Na rubu znanosti', kroz koju već dva desetljeća obrađuje zanimljive teme, pokušavajući (barem u nekom smislu) odgovoriti na pitanje tko je čovjek i kamo ide.
SLAVONSKI BROD - Šezdesetak posjetitelja sinoć je u slavonskobrodskom klubu The Edge prisustvovalo zanimljivom trosatnom predavanju. Krešimir Mišak, čovjek 's ruba znanosti', za jedne teoretičar zavjera, za druge vrhunski intelektualac, uspio je održati pozornost publike koja je, kako je i sam rekao, danas mozak utrenirala za sadržaje koji traju tek koju sekundu.
„Transhumanizam“ - tema je bila posebno izazovna za subotnju večer, no vrstan i iskusan govornik znao je kako održati pažnju pa ni oni koji su ga satima stojećke slušali, nisu odustajali.
Šarolika publika u Edge-u
Ž.G.
- Transhumanizam je slojevit, ali kada se dovoljno bulji u tu temu, on vodi do puno važnijih tema kao što su smrt, priroda svijesti te pitanja koja danas više nisu akademska jer odgovor na njih ovisi o tomu kako će se čovjek postaviti prema stvarima. Ako vjeruje u jedno, onda će mu svi ponuđeni odgovori i rješenja biti prihvatljivi. Ako ne vjeruje u to jedno, onda mu nijedan neće biti prihvatljiv, ali u tom slučaju je pred izazovom da mora nanovo izmisliti sebe, a možda čak i cijeli svijet. Transhumanizam znači transcendiranje čovjeka, dakle, napraviti nešto što bi bilo bolje od čovjeka. Transcendencija je težnja koja je u ljudima oduvijek. Upravo zato da se ne bismo krivo razumjeli, skovan je pojam 'organski transhumanizam' koji se razlikuje od 'tehnološkog transhumanizma' o kojemu mi govorimo. Organski je, u stvari, 'vježbanje'. Ti vježbaš i nadilaziš ljudska ograničenja. On je, prije svega, individualan. I to je osnovna razlika jer je tehnološki t. uvijek kolektivistički. On je kvazidemokratski, nudi poboljšanje svih, čak i onih najljenijih - samo se spojiš žicom. Druga je razlika između njih sljedeća - kad stremiš nekom cilju, želiš postići dobar rezultat, sve bitno za tebe se, zapravo, zbiva na putu do tog cilja. Tako je kod organskog, a kod tehnološkog transhumanizma tog puta nema. Jednostavno učitaš ono što ti treba i poslije to zaboraviš. On je, dakle, strogo utilitaran. - ponudio je Mišak osnovne definicije na početku predavanja.
Otvoreno sumnja u pandemiju, ekologiju, transrodnu ideologiju,...
Mišak propituje i, na neki način, ismijava ekologiju, pandemiju, transrodnu ideologiju te ih smatra alatima u religiji transhumanizma.
- Zanimljivi su pokreti koji mijenjaju svijet u smjeru transhumanizma. Jedan od njih je propagandni slogan koji se zove 'klimatske promjene'. Uz njih se veže pojam 'održivi razvoj' - što je popriličan oksimoron. Ustvari, održivi razvoj je šminkerska riječ za sustav koji se zove tehnokracija. To je ekonomski koncept osmišljen dvadesetih i tridesetih godina 20. stoljeća. Nije nevažno pritom imati u umu koliko je naše vrijeme zapravo novo. Dogodio se ogroman skok tehnologije. Tehnokracija se temelji na pretpostavci pravedne raspodjele energije na sve ljude na planeti. Zvuči lijepo i utopistički. Kvaka je u tomu što se to mora raditi kroz obračunski sustav jer kako inače ravnopravno podijeliti energiju. U ono vrijeme nije bilo računalne snage da se to provede u djelo. Nakon Drugog svjetskog rata nastaju nadnacionalne organizacije. Jedan od tih trustova umova je 'Rimski klub' koji je dobio zadatak stvoriti nešto što danas nazivamo ekologijom. Kada govorimo o globalnom zatopljenju, dovoljno je reći da je najsnažniji norveški ledolomac zapeo u ledu kada je išao snimiti otapanje ledenjaka. - kazao je Mišak koji je predavanje obogatio živopisnim primjerima stvarnih događaja. Zbog svega navedenog, predlaže ljudima neka stalno rade prijevode: „Kad vidite da negdje piše 'teorija urote', samo to zamijenite riječju 'istina'.“.
Ž.G.
'Mozak moraš bildati dok ne probiješ barijeru'
Određeni dijelovi njegova predavanja, ipak, već su odavno više dokazane činjenice nego teorije urote. Problematično je što vidimo da idemo u krivom smjeru, ali nitko ništa ne čini da se to promijeni. Previše nam je lagodno i ugodno hodati s pametnim telefonom u džepu i imati svijet nadohvat ruke.
- Fragmentiranje ljudske pažnje jedan je od temeljnih pothvata transhumanizma jer je poznato da je ono što je suprotno tomu, a to je produbljivanje pažnje, temelj učenja u životu. Danas klinci imaju problema sa čitanjem 15-20 stranica teksta. Um im je naučen na kratke informacije. Na taj način postaješ debil. Ja ih razumijem kako se osjećaju jer sam pokušao čitati Hegela i odustao sam nakon prvog odlomka. Ništa nisam razumio jer mi se mozak nije prilagodio na to. Mozak moraš bildati dok ne probiješ barijeru. Zna se kako čovjek uči - puno puta ponavljaš i onda kao da probiješ glavom kroz tavan. U tvom pogledu transhumanistička religija želi čovjeka učitati u Cloud. Što će se dogoditi sa čovjekovom sviješću ako će on trenutno biti povezan sa svim informacijama u svijetu? Ljudska će se pažnja do te mjere fragmentirati da će se, zapravo, poništiti. Meni se čini da netko tko gradi transhumanizam, ustvari, zna da je jedini stvaralački moment koji postoji u svijetu, zapravo, pažnja. Ono na što obraćaš pažnju. - pojasnio je Mišak.
Algoritmi i procedure upravljaju ljudima
Kroz predavanje je postalo jasno da svi termini koje danas smatramo novima i povezanima s modernom tehnologijom, zapravo, postoje odavno. U određenim kontekstima koji su se s vremenom mijenjali, oni su za to doba značili isto što znače i za današnje.
- Ljudska inteligencija lažni je marketinški naziv za boga tehnološkog transhumanizma. Pravi izraz bi bio prividna inteligencija. To je sustav algoritama i procedura jer to kompjuterski program jest. Je li ona vladala svijetom i prije elektronskog vremena? Demokracija po definiciji nije vladavina naroda, nego je procedura smišljena da neki tiranin ne bi zasjeo na vlast. Pravni sustav također je sustav algoritama i procedura. To je jedan vid kompjuterskog programa. Taj sustav je stvorio uvjerljivu iluziju. Svi imaju svoju ulogu u proceduri i nitko nema vlast nad čitavom procedurom. Što su države? Također sustavi algoritama i procedura. - zaključio je Mišak.
'Ljekarne su pune droga i nitko vam ne brani da ih kupite'
Temeljni dio predavanja zapravo je vodio ka raspravi o tomu jesmo li mi kao ljudi kvantna ili materijalna bića. S obzirom na to da je Mišak više puta ponovio kako um nije u mozgu, ali ga oblikuje te kako naša svijest stvara neuronsku mrežu - njegovo je stajalište prilično jasno.
Ž.G.
- Placebo je fenomen kod kojeg tvoja uvjerenja mijenjaju fizičku stvarnost tvog tijela. Bilo je ljudi koji su umrli zbog krive dijagnoze. Opasno je kad se doktor razbacuje dijagnozama. Rekli su čovjeku da ima rak i da će umrijeti do Božića. On je poželio samo da doživi blagdan sa svojima i da potom umre. Tako je i bilo. Kad su ga otvorili - zdrav k'o dren. - kazao je Mišak, iskazavši jasan bunt zbog zakonskih ograničenja u vidu korištenja psihodelika koji nam mogu pomoći shvatiti svijet oko sebe iz druge perspektive. „Ljekarne su prepune droga i tamo ih možemo kupiti pa je suludo da se zabranjuje takvo što.“ - mišljenja je.
Mada je teško u pisanom obliku i portalskom formatu sažeti predavanje tog oblika, u nastavku donosimo još neke od iznesenih zaključaka:
„Kroz ekologiju se događa ucjena, a čovjeka se predstavlja neprijateljem samomu sebi.“
„Cilj transrodne ideologije jest promijeniti način prokreacije i to je dokaz transhumanizma.“
„OPG - obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo - sadrži sve što transhumanizam mrzi jer kad nema svake od te tri riječi, onda te može ucjenjivati za hranu, resurse,...“
„Zašto je važno fragmentirati pažnju? Jer bez nje čovjek nema pristup sinkronicitetu.“
„Transhumanizam je strašan jer je neljudski. Stvarat će ljude koji samo sliče na ljude, no oni neće imati put stvaranja neuronske mreže za, na primjer, empatiju. Netko, ja ne znam tko, spojit će se na te mreže. Ta linija svijeta traži nefokusiranu pažnju.“
„Transhumanizam nudi čovjeku sigurnost u novcu i zdravlju. Uzima mu ono zbog čega živi - doživljaj. Repetitivnost ubija. Da možemo uvijek iznova ponavljati svoj savršen dan, to bi bilo besmisleno. Čovjek treba doživljaj i odnose s drugima.“
Svatko od prisutnih predavanje je, vjerojatno, doživio na svoj način. I sam je Krešimir Mišak kazao da tek rasprava o onomu što se naziva „graničnim područjima“ ljudskog znanja može dovesti do pitanja i odgovora o kojima on govori. Svatko, pak, sam za sebe bira hoće li se u ta područja uputiti ili ne. Naš je dojam da Mišak tamo odlazi ne kako bi samo filozofski dokučio tajne sreće i životnog ispunjenja, nego kako bi u tomu još za života istinski uživao.
