MAGISTRA psihologije Barbara Markovac, u velikoj je dvorani slavonskobrodske Gradske knjižnice jučer održala zanimljivo, edukativno, korisno predavanje povodom obilježavanja Svjetskoga dana mentalnog zdravlja majki. Naziv predavanja „Izazovi majčinstva - kako se nositi s njima?“; ukazao je na potrebu suočavanja s problemima majki, ali i budućih majki - žena koje u dobu transformacije, onda kada postaju majke, ulaze u sasvim drugu dimenziju koja sa sobom nosi odgovornost - ne samo za dijete, obitelj u cjelini, nego i za sebe.

Ovo predavanje donijelo je pregršt informacija, puno znanja koje je iskustveno jer izlagačica je majka troje djece tako da je iz toga razloga više puta naglašavala kako je kroz mnoge izazove majčinstva prolazila i sama. Briga, postavljanje granica, emocionalne poteškoće te kriza identiteta (s pitanjem - jesam li željela biti majka ili mi je to nametnula okolina) u svemu tome, osjećaj izgubljenosti, osjećaj usamljenosti, promjene raspoloženja, depresija, ljutnja koja se često usmjerava na dijete, ali dijete za nju nije odgovorno, odgovornost za emocije, nedostatak koncentracije, tuga, uravnoteženost - gdje potrebe djeteta mogu biti shvaćene jednako vrijedne kao i potrebe majki,.. mnoštvo pitanja zapravo su rezultat velike promjene na koju je potrebna prilagodba i veliki rad na sebi.

Ne-zanemarivanje vlastitih potreba ili želja jest jedan zadatak koji si treba postaviti svaka majka jer iako dijete postaje „centar svijeta” majka je ta koja mora imati vremena za sebe, kako bi znala upravljati vlastitim emocijama. U svemu tome, umor ne mora biti povezan isključivo sa snom. Umor može biti posljedica svih aktualnih događanja vezanih za rođenje djeteta, brigu o djetetu, brigu o svakodnevici koja svakako sa sobom donosi probleme.

Cijelo predavanje je završilo zaključkom po kome je važan rad na sebi kako bi majke mogle pomoći sebi i drugima. I tako u jeku tragičnog događaja u Srbiji koji je postavio pitanja budućnosti djece, budućnosti roditeljstva uopće, dakle, u neposrednoj blizini, mi smo mogli čuti o izazovima majčinstva, o onome što je potrebno kako bismo shvatili koliko je složen proces gradnje identiteta majke koji se direktno usmjerava na dijete. Velika vrijednost ovoga predavanja nije samo u tome što smo dobili podatke ili znanja o majčinstvu nego je vrijednost prisutna u djelovanjima roditelja, napose majke koja ima tu odgovornost brinuti o sebi da bi se ta briga preusmjerila na dijete koje će, gledajući majku, zapravo i samo učiti.

Dijete je upijajući um. Dijete je osoba koja također izgrađuje identitet, ali toj izgradnji je potrebna stabilnost oba roditelja, briga, skrb, ali i spoznaja o reguliranju emocija, o traženju pomoći ako emocije nisu adekvatne, odnosno, ukoliko postoji problem, utoliko je potrebno potražiti pomoć. Baš zato sam u ovome tekstu spomenula nemili događaj iz Srbije. Ne zato da bih bila na popisu onih koji „s visine” naknadno reagiraju na događaj koji se mogao spriječiti, nego zato da bih ukazala kako izazov majčinstva ima svoj nastavak dalje u životu; onda kada dijete također treba podršku i razumijevanje; onda kada bismo trebali usmjeravati pažnju djeteta na vrijednosti samoga života. Nedostatak empatije, nemogućnost „kanaliziranja” bijesa, straha, nemoći, sve su to problemi djece u kasnijoj dobi. Uzmemo li u obzir suvremeno doba, prekomjerno korištenje digitalnih „aparata” (videoigrice npr.) za zabavu uz odsustvo roditelja koji su prezaposleni te ne brinu najprije o sebi pa time zanemaruju i djecu (jer dijete je poput cvijeta, potrebna mu je njega kako bi raslo, kako bi postalo prekrasno biće puno razumijevanja, potpuno, svjesno uključeno u svijet u kome živi ali i koje mora naučiti o konstantnom emotivnom napredovanju tijekom cijeloga života) ne možemo ignorirati činjenicu da su djeca postala imuna na bol i patnju kako vlastitu tako i svojih vršnjaka, osoba koje ih okružuju.

Život nije videoigrica u kojoj ćemo iskazati svoju moć uništavanja neprijatelja, gdje ćemo eliminirati svakoga tko nam smeta ili tko nas izaziva. Edukacija mladih ljudi, djece, važna je jer nas poučava uzrocima i posljedicama naših postupaka. Nije dobro nakon što se nešto negativno već dogodi reći samo da je netko neuračunljiv, da nije dobro odgojen, da je manijak, prijestupnik, delikvent ili dijete koje je problematično. Potrebno je shvatiti zašto do takvih događaja dolazi. Prije nekoliko godina pisala sam o filmu „We need to talk about Kevin“ koji pokazuje kako dijete nakon pogreške majke, nakon nedefiniranoga odnosa, nakon nereguliranoga odnosa moći između majke i djeteta, postaje psihopat čiji scenarij je jednak ovome u Srbiji. Dijete jest dijete. Majci će njezino dijete uvijek biti dijete čak i kada odraste. Čitav taj proces potrebno je proći svjesno, bez nihilizma na koji upozorava i filozof Galimberti kada piše kako zločini maloljetnika počivaju na nemogućnostima spoznaje o vlastitim postupcima, na nepoznavanju sebe, na nerazumijevanju samoga zla ili počinjenoga djela. Zato, izazovi majčinstva su izazovi odgovornosti, težine, usmjeravanja djeteta za koje majka biva vezana od samoga početka. Ono što proživljava roditelj nevaljalog djeteta, nije samo njegov problem, to je problem koji je potrebno riješiti stručnom pomoći. Isto vrijedi i za dijete koje noseći u sebi jad svijeta ako je njime pogođeno, mora iznaći rješenje za osjećaj nedostatka ljubavi, nedostatka empatije, bijesa, mržnje... ali ne samo. Roditelji su oslonac, ali ne trebaju niti moraju u tim problemima biti sami.