SLAVONSKI BROD - Lijepo je bilo jučer, u kasnim popodnevnim satima, vidjeti prepuno gledalište KKD „Ivana Brlić-Mažuranić“, a još ljepše što je to postigla - predstava za djecu. Povod da najmlađi gledatelji, ali i njihova odrasla „pratnja“, izvuku još koju vrijednu životnu pouku, iz predstave „Vuk i sedmi kozlić“, bila je deseta godina postojanja i rada Kazališne družine „Ivana Brlić-Mažuranić“. Nakon još jedne predstave, za ovu družinu tko zna koje po redu, Darija Vlajnić, njena voditeljica i glumica, osvrnula se na dosadašnji rad.

- Već deset godina, otkako smo upisani u Registar umjetničkih organizacija Ministarstva kulture i medija, nastupamo kao profesionalci. Većina umjetničkih organizacija rade na principu vanjskih suradnika, i mi ih imamo troje (Andrija Krištof, Katarina Šestić i Luka Stilinović), ali je naša osobitost što imamo i četiri stalno zaposlena. To su Matej Safundžić, akademski glumac, Ivan Barišić, tehničar, Valentina Srnojević, scenografkinja, lutkarica i glumica, i moja malenkost.

Pomislili biste da kazališna družina iz Slavonskog Broda koja se bavi predstavama za djecu i mlade, s četiri stalno zaposlena, nikako ne može raditi bez subvencija. Ali ova se „ekipa“ nije dala uvući u standardno kulturnjačko naricanje nad „mrvicama“ koje dobivaju od države.

Živimo od svoga rada

- Nezavisno smo kazalište i financiramo se od prodaje ulaznica za svoje predstave te odobrenih projekata. Nismo ni na gradskim ni na bilo kakvim „jaslama“. Svoje plaće zarađujemo svojim radom i to govori o kvaliteti naših predstava - kazala je Darija Vlajnić dodavši da to nije subjektivna ocjena, već ona „najstrožih“ kritičara - djece.

- Djeca bez zadrške kažu sviđa li im se nešto ili ne. Ako im 45 minuta držite pažnju, odmah imate potvrdu da radite dobar posao. Ako čujete žamor i vidite da „klize“ sa stolica od dosade, onda ne radite dobro taman da ste predstavom sami zadovoljni. Ta povratna informacija od djece, učitelja i roditelja nama je najvažnija.

Povratna informacija i za jučerašnju predstavu gđi Vlajnić stigla je čim se naklonila publici.

- Pa čuli ste pljesak! On vam sve govori.

Kazališna družina „Ivana Brlić-Mažuranić dječji pljesak slušala je širom zemlje i svijeta.

- Redovito nastupamo po cijeloj Hrvatskoj, povremeno u Bosni i Hercegovini, a gostovali smo u Njemačkoj, Austriji, Turskoj, Egiptu... Naravno, kad je riječ o djeci koja ne razumiju hrvatski, igrali smo predstave koje se temelje na gegovima i pokretima, i zanimljivo je da taj kazališni „jezik“ razumiju sva djeca, bez odakle su - prisjetila se svojih nastupa Darija Vlajnić, zaključivši što je ključ njihova uspjeha i ono najbolje što prati rad družine svih godina.

Predanost i ljubav prema poslu

- To je ljubav prema poslu i entuzijazam. Preživjeli smo, još kao amaterska družina, razne izazove, od Domovinskog rata pa, danas, do pandemije. Glumačko zvanje stjecala sam na teži način, samostalno, bez formalnog obrazovanja, ali su moj rad i predanost s vremenom zamijećeni i tako mi je status kazališnog glumca priznat.

Zašto je za ovu vrstu posla potreban veliki entuzijazam i uz formalno obrazovanje, pojasnio je Mario Kovač, legenda hrvatskog nezavisnog teatra, koji je svojim redateljskim umijećem obogatio i jučerašnji komad.

- Kod nas strukovna priprema za dječje kazalište gotovo da ne postoji. Primjerice, na studiju kazališne režije nisam imao nijedan kolegij o režiji za djecu. Naprotiv, većina profesora na zagrebačkoj akademiji taj segment trerirala je kao nešto „niže“. Srećom, to su shvatili i onda takav pristup dječjem teatru promijenili na akademiji u Osijeku. Zato mi je puno lakše surađivati s Matejem (Safundžićem, op. a.), koji je glumačku akademiju završio u ondje. Takvi glumci dječjem kazalištu pristupaju ozbiljno, a ne kao „varijanti be“, u koje si dospio jer su ti izmaknule uloge Hamleta, Čehova i dr.

Redatelju Kovaču ovo nije prvi posjet Slavonskom Brodu.

- Ovo je, mislim, osma predstava koju radim u Slavonskom Brodu, a peta u suradnji s Družinom „Ivana Brlić-Mažuranić“. Upravo je ona razlog zašto je Brod, nakon Zagreba, drugi grad gdje sam najviše radio. Naš je odnos prerastao u prijateljstvo, i profesionalno i privatno, i stoga ovdje rado svratim. Ne osjećam se ni kao gost ni kao stranac. Kad prošećem Korzom, pozdravljam ljude!

Poznata priča u novom ruhu

„Vuk i sedmi kozlić“ pomalo je neobična dječja predstava, a za to su se pobrinuli redatelj i autorica teksta.

- Nismo htjeli da ova predstava slijedi uobičajenu fabularnu liniju. Iako je pouka na kraju jasna i nedvosmislena, ona dolazi neočekivano. U poznatu Grimmovu bajku Kristina (Kristina Kegljen, op. a.) vješto je unijela obrate, i mislim da smo predstavu „zakomplicirali“ na način da je djeci razumljiva i zanimljiva, što se vidjelo iz njihove reakcije na kraju - objasnio je Mario Kovač.

Zašto je adaptaciju dječje bajke obogatila „ozbiljnim“ postupcima, kao što su intertekstualnost, aluzije i „teatar u teatru“, objasnila je autorica Kristina Kegljen, rođenjem Brođanka s adresom u Zagrebu.

- Mislim da nijedan suvremeni pisac ne može bez toga. To je naprosto ono što pripada duhu našeg vremena, način na koji u književni tekst preoblikuješ ono što te okružuje. Ljubitelj sam, dakako, i klasične drame, ali kad je riječ o predstavama za djecu, treba se poigravati i žanrovima i postupcima kako bi se postigla neočekivanost.

Poželimo Kazališnoj družini „Ivana Brlić-Mažuranić“ još mnogo prepunih dvorana, i u Slavonskom Brodu i drugdje.