ĐORĐE Balašević, srpski pjevač, tekstopisac, pjesnik, glumac i redatelj, rođen je 11. svibnja 1953. godine u Novom Sadu. Njegovi roditelji su se zvali Jovan Balašević i Veronika Elvira Matilda Dolenc, a imao je i pet godina stariju sestru Jasnu koja je preminula. Usprkos svim uspjesima koje je postigao, otac i majka su se protivili njegovoj odluci da bude glazbenik i smatrali su kako se trebao baviti geografijom za što se i školovao. S tim se ne bi složile stotine tisuća Đoletovih fanova koje je, posebice na prostoru bivše Jugoslavije, ujedinjavao svojim stihovima i glazbom.

Kako je na svojim koncertima znao pričati, prezime Balašević je nastalo tako što mu je svaka generacija dodavala po neko slovo. Deda Đorđe, po kome je pjevač dobio ime, prezivao se Balaš i bio je pravoslavac koji se plašio da ih ne pomađare. Zato je otišao u Općinu i platio da se prezimenu doda nastavak -ić.

Đole je odrastao u Novom Sadu, u kući u Ulici Jovana Cvijića koju je opjevao u poznatoj pjesmi „Neki novi klinci". Tamo je i živio sa suprugom Oliverom s kojom ima troje djece: Jovanu, Jelenu i Aleksu.

Uz sestru je rano naučio čitati i bio je, kažu, čudo od djeteta pa je nerijetko isticao kako je sve u svojoj okolini razočarao kada je postao 'obični' pjevač. U osnovnoj školi počeo je pisati pjesme i sanjati o karijeri nogometaša. Mirni dječak i odlični đak, potpuno se promijenio u gimnaziji.

Otac Jovan je dobio posao u inozemstvu, a majka je bila popustljiva zbog čega se iz škole ispisao na trećoj godini. Iz srpskog i društvenih nauka je redao petice, dok iz matematike, fizike i kemije nije mogao dobiti prolaznu ocjenu. Maturirao je kao izvanredni učenik i upisao je studije geografije na Prirodno-matematičkom fakultetu. Indeks mu je bio pun desetki, ali nije diplomirao jer se počeo baviti glazbom.

S 18 godina prvi je put svirao gitaru i pisao tekstove za koje je vjerovao kako nikada nigdje neće biti objavljeni.

Prvu je pjesmu posvetio muhi kad je bio prehlađen jer ga je živcirala njezina pojava. Nakon toga je prepjevao mnoge strane hitove za emisiju „Muzički klub". Iako nije pohađao glazbenu školu, bio je veoma muzikalan i imao jegolemu inspiraciju za autorske tekstove.

Godine 1977. godine je s prijateljima iz gimnazije osnovao grupu Žetva s kojom je snimio pjesmu „U razdeljak te ljubim" u izdanju RTV Ljubljana. Iako je nije volio, nakon njezinog izvođenja na radiju, otvorila su mu se mnoga vrata. Singl je prodan u 180.000 kopija što je bio prvi veliki pjevačev uspjeh.

Godine 1978. godine je s Vericom Todorović oformio novu grupu Rani mraz kojoj je dao ime iz inata, vodeći se sibirskom poslovicom „Ako se nadaš dobroj žetvi, čuvaj se ranog mraza". Pošto u grupi nitko nije znao dobro svirati, mislili su kako će biti riječ tek o sezonskoj zabavi, ali nakon nastupa na festivalu u Opatiji s pjesmom „Prva ljubav", priča je postala ozbiljna. Uslijedili su festival u Zagrebu gdje su se predstavili pjesmom „Marina" i festival u Subotici gdje su izveli „Računajte na nas" koja se smatrala himnom generacije.

Grupa je imala veliki broj članova, a neki od njih su bili Bora Đorđević i Bilja Krstić. Bora je otišao poslije samo dva mjeseca, a ubrzo za njim i Verica Todorović. Tijekom ove godine su objavili nekoliko singlova koje je publika odlično prihvatila: „Kristifore, crni sine", „Ljubio sam snašu na salašu" i „Oprosti mi, Katrin". 1979. godine je sa Biljom Krstić snimio album „Mojoj majci umjesto maturske slike u izlogu" u izdanju PGP RTB-a. Osim uvoda i odjave, na njemu su se našle pjesme: „Sve je dobro kad se dobro svrši", „Drago mi je zbog mog starog", „Jedan Saša iz voza", „Uticaj rođaka na moj životni put", „Mnogo mi znači to", „Neki novi klinci", „Stara pesma", „Moj frend ima Rock and Roll Band", „Brakolomac", „Prodaje se prijatelj".

Aranžmane i produkciju su povjerili bivšim članovima grupe Korni. Na festivalu u Splitu su izveli „Panonskog mornara" za kojeg su osvojili prvu nagradu. Izašao je i singl „Prvi januar". Grupa je rasprodala osam koncerata u Domu Sindikata čime su potvrdili svoju popularnost.

S grupom Rani mraz je snimio posljednji album „Odlazi cirkus", također za PGP RTB, na kome se izdvojio veliki broj hitova. Osim naslovne pjesme, na albumu se našlo njih još devet: „Priča o Vasi Ladačkom", „Još jedna gorka pesma", „Nisam bio ja za nju", „Menuet", „Život je more", „Pa dobro, gde si ti", „Mirka", „O, kako tužnih ljubavi ima", „Ostaje mi to što se volimo".

Godine 1981. snimio je singl „Tri put sam video Tita". 1982. godine je započeo solo karijeru i na festivalu u Opatiji je promovirao „Pesmu o jednom petlu". Nastavio je saradnju sa PGP RTB-om i na njegovom prvom samostalnom albumu „Pub" su se našle sljedeće pjesme: „Ilona", „Ratnik paorskog srca", „Za sve je kriv Toma Sawyer", „Za treću smenu", „Lepa protina kći", „Pesma o jednom petlu", „Boža zvani Pub", „Predlog", „Na pola puta".

Godine 1986. počinje najplodniji period Balaševićevog stvaralaštva. Napravio je grupu koja će mu u budućnosti biti studijska i koncertna potpora. U izdanju Jugotona je izašao album „Bezdan" na kome su sve pjesme bile hitovi: „Sve je otišlo u Honduras", „Virovitica", „Ne volim januar", „Nema više benda kao Neoplanti", „Stari orkestar", „Bezdan", „Narodnjaci", Slow motion", „Ne lomite mi bagrenje".

Godine 1987. objavio je album „U tvojim molitvama" na kome se nalaze snimke sa uspješnih koncerata u Novom Sadu, Beogradu, Zagrebu i Sarajevu. Jedinu novu pjesmu, „Samo da rata ne bude", snimio je s djecom iz sirotišta „Sonja Marinković" i iz Osnovne škole „Đ. Natošević". Također je otpjevao singl „Poluuspavanka". 1988. godine za Jugoton izdaje album „Panta rei" na kome se nalaze: „Soliter", „Neki se rode kraj vide", „Oni", „Šansona", „Nemam ništa s' tim", „Starim", „Čekajući Montenegro Express", „Jednom", „Requiem".

Album je naišao na loše kritike jer je u njima analizirao političko-nacionalno stanje u tadašnjoj Jugoslaviji, kao i svoje viđenje maršala Tita.

Godine 1989. snimio je album „Tri posleratna druga"; „Sugar rap", „Još jedna pesma o maloj garavoj", „Devojka sa čardaš nogama", „Ćaletova pesma", „D-moll", „Kad odem”, „Saputnik", „Remorker", „O Bože".

Počeo je pisati istoimeni roman koji je objavio dvije godine kasnije. Godine 1991. je započeo suradnju s Diskotonom i snimio je jedan od svojih najuspješnijih albuma „Marim ja" u kome izražava tugu zbog stanja u državi. Na njemu se nalaze sljedeće pjesem: „Čovek za koga se udala Buba Erdeljan", „Divlji badem", „Citron pesma", „Marim ja", „Nevernik", „Ringišpil", „Slabo divanim madžarski", „Ole-Lole", „Kako su zli dečaci razbucali godišnjicu braka kod mog druga Jevrema". 1993. godine je za produkcijsku kuću Ufa medija objavio album „Jedan od onih života" s pjesmama: „Ja luzer", „The Last Marsh", „Krivi smo mi" (Putuj Evropo), „Posvađana pesma" (Izvini), „Dan posle ponedeljka", „Provincijalka", „Portret mog života", „Stari laloški vals", „Čovek sa mesecom u očima". U svojim tekstovima kritizira ratne tragedije, a na koncertima iznosi stavove zbog kojih je imao velike probleme.

Kada je Srbija bila pod sankcijama, uzeo je slovensko državljanstvo i protivio se politici koju je vodio Slobodan Milošević. Bio je ambasador dobre volje Visokog komesarijata UN za izbjeglice. 1996. godine je s gudačima svetog Đorđa snimio album „Naposletku" koji se sastoji od pjesama: „Na posletku", „Sin jedinac", „Regruteska", „Drvena pesma", „Namćor", „Dođoška", „Miholjsko leto", „Poslednja nevesta", „Uspavanka za dečaka". Od instrumenata su koristili: fagot, obou, violinu, trubu, itd. Album je izašao u izdanju Ufa Medija. 1997. godine je napisao roman „Jedan od onih života" temeljem istoimenog albuma. 2000. godine, poslije duže pauze, za Hard Rock Shop snimio je album „Devedesete" koji je posvetio izgubljenom vremenu, generacijama i svemu što je smatrao lošim u prethodnih deset godina. Na njemu su se našle pjesme: „Devedesete", „Živeti slobodno", „Balkanski tango", „Plava balada", „Stih na asfaltu", „Legend'a o Gedi Gluperdi", „Sevdalinka", „Kao talas", „Nedostaje mi naša ljubav", „Naopaka bajka", „Dok gori nebo nad Novim Sadom", „Mrtvi…", „Je*ite se devedesete".

2001. godine se vratio prvobitnom motivu svojih pjesama, ljubavi, koje jako malo ima na prethodnom albumu. Naziv albuma je „Dnevnik starog momka" koji se sastoji od 12 pjesama, odnosno, 12 ženskih imena, čija početna slova poručuju „Olja je najbolja". Te pjesme su: „Otilia", „Ljerka", „Ankica", „Jaroslava", „Eleonora", „Nevena", „Anita", „Julia", „Branislava", „Ognjena", „Ljudmila", „Anđela". Ovaj i sljedeći album je izdao za Hi-Fi centar. Napisao je knjigu „Dodir svile". 2004. godine je u suradnji s grupom Apsolutno romantično snimio album koji se zove kao i njegova bivša grupa „Rani mraz". Na njemu su pjesme: „Priča o Vasi Ladačkom", „Aco braco", „Ćivutski vrt", „Kere varošanke", „Lađarska serenata", „Bože, Bože", „Galicia", „Tvoj neko", „Maliganska", „Ja vas kanda znam", „Pred zadnji sneg", „Kao rani mraz". Snimio je i novu verziju balade „Priča o Vasi Ladačkom" za potrebe filma „Kao rani mraz" kojeg je snimio sa svojom obitelji.

Balašević je prije tri dana primljen na Infektivnu kliniku u Novom Sadu,  gdje se liječio od upale pluća. Najprije se desetak dana liječio kod kuće sa simptomima upale pluća. Stanje mu se potom pogoršalo pa je preventivno primljen u beogradsku Infektivnu kliniku.

Danas je, uslijed ranijih kroničnih zdravstvenih problema, nastupilo dodatno pogoršanje. Preminuo je tri mjeseca prije svog 68. rođendana.

Krajem 2019. godine, nakon velikog povratka iz bolesničke postelje, nakon ugradnje stentova, održao je koncert u Osijeku. Nažalost, jedan od posljednjih većih. O njemu je SBplus izvijestio OVDJE.