SLAVONSKI BROD - Svečanost glazbe, dirljivih susreta, iskrenih zagrljaja nakon niza godina...obilježila je sinoćnju posebnu večer u Muzeju Brodskog Posavlja koji je, uz Dane i u godini  Europske baštine, priredio zanimljivu izložbu o zvjezdanim godinama brodske zborske glazbe okupivši  sve bivše zboraše, zbog čega je izložbena dvorana bila gotovo premala.

 "Bude li ikad ovaj Muzej dobio stalni postav, građa o najboljem brodskom zboru svih vremena  imat će obilje dokumentacije".

Svi su htjeli pozdraviti maestra Josipa Jerkovića, umjetničkog voditelja prestižnog brodskog Mješovitog pjevačkog zbora RKUD-a "Đuro Salaj"  s kojim su 13 godina ispisivali najsvjetlije stranice zborske glazbe na prostorima bivše države.. 

"Spajajući osam desetljeća života maestra Jerkovića i Dane europske baštine, Muzej je iskoristio priliku da Brođane podsjeti na zvjezdane godine brodske zborske glazbe što su se odvijale 70-tih i 80-tih godina 20. stoljeća, a čiji je glavni protagonist maestro Jerković, koji je nedavno najveći dio svoje ostavštine vezano uz rad u RKUD-u Đuro Salaj poklonio na čuvanje Muzeju", naveo je razloge ove izložbe ravnatelj MBP Hrvoje Špicer.

Izložbu su priredili Mihael Ferić i Ivanka Bunčić, teško se odlučivši za samo mali dio od obimne  građe što je maestro Jerković darovao Muzeju. Ali bile su to slatke muke. "Ako jedan statusom amaterski zbor  kvalitetom pjevačkog umijeća, interpretacijom i izborom vrhunskih glazbenih djela svjetske literature dosegne visoku profesionalnu razinu pod vodstvom vrsnog dirigenta, umjetničkog voditelja, ako izbori mjesto u društvu najboljih u Hrvatskoj i Jugoslaviji, a njihova su nesvakidašnja dostignuća pomalo pala u zaborav, razlog su što smo  realizirali ovu izložbu" kazao je Ferić,  kratko vrijeme i sam voditelj istoga zbora.

"Ovaj zbor je 14 godina uzastopno bio najbolji  zbor Slavonije, Baranje i Srijema, toliko puta  je predstavljao ovu regiju, dogurao je do toga da je nastupao  sa profesionalnim ansamblima, Zagrebačkom filharmonijom, Beogradskom filharmonijom, Simfonijskim orkestrom RTV-a Zagreb, Komornim orkestrom Gaudeamus iz Zagreba, Gudačkim orkestrom HNK Osijek kao i istaknutim glazbenim umjetnicima poput Ruže Pospiš Baldani, Vladimira Ruždjaka, Krunoslava Cigoja...Posebna postignuća i uspjeh zbora su izvedbe djela: Didona i Enej Henryja Purcella, Te Deum Antona Brucknera, Missa solemnis Ludwiga van Beethovena, Requiem Wolfganga Amadeusa Mozarta, O djeco zemlje naše Igora Kuljerića..." dodaje Ferić i pomalo provokativno zaključuje riječima "bude li ikad ovaj Muzej dobio stalni postav, građa o najboljem brodskom zboru svih vremena  imat će obilje dokumentacije".

Ferić je podsjetio na vrijeme kada je Brod  imao  takvu glazbenu produkciju kakvu nije imao nikada u svojoj  dosadašnjoj povijesti. Od 72. godine, kada je osnovan, Mješoviti zbor Đuro Salaj, vrlo se brzo profilirao u glazbeno društvo. Po trideset i više koncerata svake godine je imao svaki ansambl, što građanima svakako treba pokazati. 

Između izlaganja govornika na otvaranju izložbe, puštane su stare snimke skladbi u interpretaciji  zbora, a savršenstvo i ljepota izvođenja većinu je doslovno naježila.  Među njima je  i jedan od dugovječnijih članova Zbora, Pero Martinović, koji zajedno sa suprugom preko tri desetljeća uživa u svečanosti glazbe.

Dok je slušao skladbe, kroz glavu su mu, veli, promicale slike visina Alpa, ili bespuća Poljske, ili Beč, kada je u botaničkom vrtu, u labirintu naletio na Davida Bowiea..."Stotine proba, znojno lice gospodina Jerkovića, koji je volio "punog" čovjeka i pjevača, na isti način, žestoko, kao što je sam davao sebe. Prije 35 godina ušao sam u pjevaonu i zamolio ga  da me posluša, prošao sam audiciju i primljen sam. Od tada  me to još uvijek drži. Tada su mi otvorena vrata jednog krasnog hrama u kojem i danas uživam kao i mnogi drugi. I taj hram u kojem jesam ima svoj labirint,ali labirint kojeg ne želim napustiti jer jednostavno uživam" kazao je Martinović prisjećajući se svega što su proživjeli na probama na nastupima kao i tuluma nakon toga. "Za mene je život sa zborom jedan od najkonkretnijih osobnih vidova nematerijalnog blaga koje nam je  gospodin Jerković svojim radom i trudom poklanjao".

"Na početku smo bili lokalan  zbor koji u pjevačkom smislu nije predstavljao puno. Put je tekao s upornošću, disciplinom dosljednošću, organiziranošću i uspjeli smo. Bili smo prepoznatljivi na cijelom prostoru Jugoslavije a i Europa nas je upoznala."

I Ana Samardžić, koja je godinama bila članica zbora, sjeća se proba na koje je odlazila dva puta tjedno a pred veliku smotru u Zadru, mjesec dana su svaki dan imali probe. "I bez obzira što je znalo biti naporno, svi su dolazili. A bilo je majki s djecom, ljudi na službenom putu...ali nalazili su način da dođu. Po dva autobusa nas je išlo u Zadar na smortu" veli gospođa Ana prisjećajući se, kao i dugogodišnja članica Snježana Missoni  putovanja od Negotina do Pohorja, svih slavonskih gradova, Zagreba, snimanja dvaju ploča a nije bilo ni jedne proslave na kojoj bi izostao njihov nastup. Bilo je naporno i puno ozbiljnog rada, ali isplatilo se, zaključuju.

Svega se s osmijehom na licu prisjeća i najzaslužniji, maestro Jerković koji je odgajao zboraše od dječjeg, omladinskog do mješovitog zbora  a prijelaz iz generacije u generaciju smatrao je vrlo važnim. "Na početku smo bili lokalan  zbor koji u pjevačkom smislu nije predstavljao puno a uz nas su tada bila velika zborska imena. Put je tekao s upornošću, disciplinom dosljednošću, organiziranošću i uspjeli smo. Bili smo prepoznatljivi na cijelom prostoru Jugoslavije a i Europa nas je upoznala, Poljska, Italija, Švicarska, Mađarska".

I priznaje maestro, bilo je naporno raditi. "Od amatera se preko noći ne može stvoriti profesionalca. Trebalo je smisliti repertoar da ga obuhvati a da mu ne bude  nedostižan. Oko 600 ljudi je prošlo kroz ovaj zbor,  različite dobi, pjevačkih navika i afiniteta. Svatko se angažirao onda kada smo izvodili ono po čemu se mogao  najbolje psihološki snaći. Nekima pak ništa nije bilo problematično" prisjeća se maestro Jerković kao i  nastupa na svim manifestacijama, u svim slavonskim gradovima, na regionalnim pa republičkim i državnim smotrama, a nije bilo lako, uz vrhunske zborove I.G.Kovačić, Emil Cossetto, Šibensko Kolo, s velikim renomeom. 

S vremenom su brodski zboraši obuhvatili sve glazbene forme i slijedili put odličnih zborova, praizveli  nekoliko desetaka skladbi, prošli put od jednostavnih  skladbi do Beethovenove Misse solemnis, prešli put od jednominutnih do skladbi koje traju po dva sata...

Odlaskom Josipa Jerkovića u Osijek 1987. godine, prestaje s radom Mješoviti pjevački zbor, a mjesto zborovođe i dirigenta ženskog i dječjeg zbora preuzeo je Hrvoje Mihić. Zadnji nastup pjevačkog zbora RKUD-a Đuro Salaj bio je na smotri pjevačkih zborova Slavonije i Baranje 1990.godine u Županji.

A, RKUD Đuro Salaj je, naglašava Ferić,  bio glazbena institucija, sa 3 profesionalna djelatnika. "Današnji skorojevići pričaju o tadašnjim olovnim  vremenima. Jesu bila negdje olovna vremena u  nekim segmentima ali ovdje nisu. To su bile blistave godine brodske zborske glazbe. A onda su je  oni bivši napustili a ovi novi nisu prihvatili i to je  velika šteta jer  u Brodu sve što je lijepo  kratko traje. Tako je bilo i ostalo..." 

Na žalost, o blistavim vremenima brodske zborske glazbe ne postoji monografija premda ima puno građe, pa će  izložba djelomično popuniti tu prazninu i možda potaknuti nekog autora da se prihvati  pisanja.