SLAVONSKI BROD - Nakon dvije godine od njihovog zadnjega gostovanja u Slavonskom Brodu, Zagrebački solisti, jedan od najcjenjenijih hrvatskih ansambala, ponovno su nastupili u našem gradu, 14. listopada u Crkvi Presvetog Trojstva, u sklopu redovite koncertne sezone Kazališno-koncertne dvorane Ivana Brlić-Mažuranić.

Dolaskom violinista Borivoja Martinića Jerčića 2006. godine na mjesto umjetničkog voditelja, Solisti su ponovno počeli cvasti stotinama umjetničkih cvjetova.

Novi procvat Solista

Osnovani davne 1953. godine u sklopu Radio-televizije Zagreb, Solisti su zlatno doba živjeli dok ih je vodio njihov utemeljitelj, znameniti violončelist, zagrebački Talijan ili, pak, talijanski Zagrepčanin, Antonio Janigro. Tijekom narednih pedeset godina ansambl je prošao kroz različite faze, varirajući od ansambla svjetske kvalitete i slave do padanja u izvođački provincijalizam. No, dolaskom violinista Borivoja Martinića Jerčića 2006. godine na mjesto umjetničkog voditelja, Solisti su ponovno počeli cvasti stotinama umjetničkih cvjetova.

Borivoj Martinić-Jerčić odlučio je posložiti odnose i uloge u ansamblu, zadržati iskusne glazbenike, ali i pomladiti ansambl uspješnim glazbenicima netom izašlima s akademije, uspostaviti suradnje s istaknutim glazbenicima i skladateljima, vratiti se srži repertoara za ovakav tip ansambla, ali i naručivati nova djela hrvatskih skladatelja, pokrenuti diskografske projekte i koncertne turneje. Nakon što je u svemu tomu uspio, prošle je godine dužnost umjetničkog voditelja prepustio francuskom violončelistu Marcu Coppeyju.

U sastavu Karlo Fio, koncertni majstor, Krunoslav Marić, Saki Kodama, Mislav Pavlin, Đana Kahriman i Ivan Zečević, violine, Marko Otmačić i Aleksandar Milošev, viole, Smiljan Mrčela i Zlatko Rucner, violončela, te Mario Ivelja, kontrabas, Zagrebački su solisti na koncertnom gostovanju u Brodu izveli neke od najpopularnijih stranica repertoara za gudački komorni ansambl.

Od baroka do 21. stoljeća

Publiku su odveli na putovanje povijesnim razdobljima, od baroknih motoričkih preplitanja Concerta grossa br. 3 (prema Domenicu Scarlattiju) britanskog skladatelja Charlesa Avisona, kristalno posložene kockice glazbene građevine Divertimenta u F-duru, KV 138, Wolfganga Amadeusa Mozarta, kroz Čekanje i tišinu bosanskohercegovačko-američke skladateljice Zemire Masleša (spomenutu su skladbu praizveli 15. lipnja 2012. godine na Internacionalnom muzičkom festivalu Bosna u Sarajevu), do romantičarskim harmonijama i dramaturškim kontrastima bogate Suite za gudače, JW 6/2, češkog majstora Leoša Janáčeka, te folklornim i ekspresivnim elementima pokrenutih Rumunjskih plesova mađarske glazbene ikone 20. stoljeća Béle Bartóka.

Zagrebački su solisti itekako svjesni da o kvaliteti i razrađenosti vlastitog shvaćanja umjetničkih djela koja izvode ovisi kvaliteta i razrađenost konačnog rezultata kojeg daju svojim slušateljima.

Pažljivi slušatelji mogli su pratiti kako se iz skladbe u skladbu mijenja ne samo predodžba o konkretnom skladatelju i njegovom stilu u određenom povijesnom razdoblju, već se transformira i izvedba ansambla, koji je pomno istražio najbolji interpretativni pristup u skladu sa svim sastavnicama konkretnih djela. Riječju, Zagrebački su solisti itekako svjesni da o kvaliteti i razrađenosti vlastitog shvaćanja umjetničkih djela koja izvode ovisi kvaliteta i razrađenost konačnog rezultata kojeg daju svojim slušateljima.

Zbog toga njihova svirka ne predstavlja model u koji se može uklopiti bilo što, već svako pojedinačno djelo postaje model za sebe. Zato, s interpretacijskoga gledišta, Avison ne zvuči kao Mozart, Janáček ne zvuči kao Bartók, Bartók ne zvuči kao Masleša, a monotonija zvukovne boje, koja se komornim ansamblima ovakvog tipa može dogoditi, ovim je "novim" Zagrebačkim solistima posve nepoznata.

Kada bismo govorili o kvalitetama pojedinih djela kao takvih, slika bi bila ponešto drukčija, s obzirom da Avisonovi dosezi nisu premašili kompilatorsku prosječnost svoga vremena, a Maslešina skladba produkt je američkih minimalističkih ostataka uobličenih u ništa više negoli eventualnu filmsku glazbenu podlogu. Međutim, to ne umanjuje ozbiljnost kojom su glazbenici pristupili izvedbi svih djela na programu, niti svirački užitak koji se ocrtavao na njihovim licima, što je njihovo gostovanje u Slavonskom Brodu učinilo uspješnim glazbenim događajem.