SLAVONSKI BROD - "Ta knjiga je prvorazredni aktivistički čin. To je knjiga koja baca kasetnu bombu u samo srce hrvatske jezične ideologije, ostavljajući za sobom skršene okrajke koje, nadam se, nitko nikada više neće ni pokušati polijepiti. Knjiga o kojoj je riječ je politički možda najvažnija knjiga koja je izišla u Hrvatskoj ove godine. No, pored svega toga, ta je knjiga i zaista sjajno štivo. Jer, osim što je znanstvena knjiga o jeziku, istodobno je i prvorazredna društvena satira.", napisao je novinar Jurica Pavičić o knjizi "Jeziku je svejedno", a koja je, nakon Interlibera, večeras predstavljena i u Slavonskom Brodu.

"Iz pozicije moći netko jednom preko noći smisli listu zabranjenih riječi i onda, takozvanih, poželjnih riječi. Sad vi preko noći morate odjednom naučiti koje su to prikladne, a koje nisu prikladne riječi. To znamo iz devedesetih kad ste, preko noći, morali odjednom promijeniti način govora i pogotovo pisanja, jer ste mogli postati državni neprijatelj koristeći dijalektalne oblike."

U Gradskoj knjižnici o njoj su govorili autori dr. sc. Anđel Starčević i dr. sc. Mate Kapović, dok je njihova kolegica i suatorica dr. sc. Daliborka Sarić, bila spriječena nazočiti brodskoj promociji, za koju je muški dvojac kazao kako je zapravo riječ o "predstavljanju rezultata bavljenja jezičnim ideologijama i perskriptivizma u Hrvatskoj na primjerima iz Hrvatskog jezika." 

Knjiga je objavljena u izdanju nakladnika Sandorf, a do sada je već proizvela dosta burne reakcije, jer njezini autori kritički analiziraju jezične predrasude i dominantne jezične ideologije koja se promoviraju kao neutralne. 

 - Bavimo se proučavanjem dominantnih i manje dominantnih ideologija, odnosno stavova koji se uvijek kreću između lingvistike, kao znanosti o jeziku, i ideoloških stavova, koji mogu postati dominantni ili manje dominantni, a koji inače mogu biti i prirodni. Ako možemo to interpretirati kao signal koji ima smisao i nešto znači, onda smo mi lingvisti shvatili da moramo analizirati i neverbalni dio komunikacije. Jezične ideologije ne bave se samo jezikom nego često uključuju i nekakvu viziju društva izvan jezičnosti. - kazao je dr. sc. Anđel Starčević, dodajući kako jezik ne služi samo kao sredstvo komunikacije, nego i za iskazivanje identiteta i njegovu izgradnju.  - Način na koji razgovaramo s nekime već mu sugerira tko smo, što smo, kako bismo htjeli da nas ljudi dožive, je li situacija formalna ili neformalna, jesmo li prijateljski nastrojeni ili nismo. No osim za iskazivanje identiteta, znamo kako se jezik može koristiti i kao instrument moći. - dodao je dr. sc. Starčević, apostrofirajući da "profesionalci koji se bave jezikom ili 'i jezikom', moraju znati razlikovati činjenicu od stavova".

U hrvatskoj javnoj sferi se, naglasio je, često subjektivni i štetni stavovi prezentiraju kao objektivne znanstvene činjenice. To je ono što je, poručio je jedan od troje autora, veliki problem u kojem jezični profesionalci moraju reagirati i shvatiti što je činjenica, a što stav. - Zadnji element ideologije standardnog jezika glasi da 'ako ne budemo svi govorili hipernormiranim, krutim i strogim standardnim dijalektom u javnoj sferi, doći će do urušavanja komunikacije'. Nemamo takav podatak da je ikad došlo do kaosa tog tipa. Pogotovo ne od strane govornika. Istina je sasvim suprotna. Institucije su te koje, obično, unose kaos u jezik, a ne govornici. Iz pozicije moći netko jednom preko noći smisli listu zabranjenih riječi i onda, takozvanih, poželjnih riječi. Sad vi preko noći morate odjednom naučiti koje su to prikladne, a koje nisu prikladne riječi. To znamo iz devedesetih kad ste, preko noći, morali odjednom promijeniti način govora i pogotovo pisanja, jer ste mogli postati državni neprijatelj koristeći dijalektalne oblike. - objasnio je dr. sc. Starčević problem unošenja kaosa u jezik od strane institucija.

Glavni razlog koji je troje autora potakao na pisanje knjige potpuno je zagušenje javnog prostora produkcijom razno raznih jezičnih savjeta, koji, kako naglašavaju, redovito ignoriraju temeljne spoznaje lingvistike kao znanosti o jeziku te stvaraju, kod prosječnih govornika, jezičnu nesigurnost. Uz to, što je dodatno otežavajuće, promoviraju isključivost i netoleranciju prema svemu što se ne uklapa u rigidno zamišljen standard.

 - OK je da se kaže 'ovo nije standardno', 'ovo je standardno' ili 'ovo je malo neformalnije', a 'ovo je formalno', ali problem je kada ljude proglašavate da ne znaju svoj jezik samo zato što nešto govore. Prema ideologiji hrvatskog preskriptivizma, ne može se reći 'nedaleko Zagreba', nego 'nedaleko od Zagreba' zato što se kaže 'daleko od Zagreba'. Međutim, kaže se 'blizu Zagreba', a ne 'blizu od Zagreba'. Traži se neka simetrija, iako jezik nije uvijek simetričan. - pojasnio je dr.sc. Mate Kapović.

Za razliku od primjera 'oko dvadesetak', u kojem - prema jezičnim savjetima - moramo reći ili 'oko dvadeset' ili 'dvadesetak', Kapović je naveo primjer u kojem je redundancija poželjna. - Ne možete reći 'sa ili bez šlaga' jer 'sa' ide s instrumentalom, dok 'bez' ide s genitivom pa se onda mora reći 'sa šlagom ili bez šlaga' odnosno 'sa šlagom ili bez njega'. Sad je tu redundancija dobra. - pojasnio je.

Autori su u dosadašnjim promocijama i predstavljanjima više puta jasno istaknuli kako njihov rad nije usmjeren protiv standardnog jezika, nego je svojevrsna kritika njegovih 'samozvanih čuvara', što je posebno do izražaja došlo nakon hrvatskog osamostaljenja kada je gotovo prerastao u sredstvo manipulacije. Svoj rad nazivaju 'lingvistički aktivizam', a knjiga je nastala s ciljem da 'široj publici pruži osnovne uvide u problematiku perskriptivizma i ideologije standardnog jezika'.

O autorima:
Dr. sc. Anđel Starčević (1979.) zaposlen je kao docent na Odsjeku za anglistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, gdje drži nastavu iz engleske gramatike i sociolingvistike. Doktorirao je na temi hrvatsko-engleskog iseljeničkog bilingvizma u Kanadi, a bavi se kontaktom engleskog i hrvatskog jezika u Hrvatskoj i inozemstvu te jezičnim ideologijama i kritičkim pristupom jezičnoj politici i planiranju.
Dr. sc. Mate Kapović (1981.) radi kao izvanredni profesor na Odsjeku za lingvistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Napisao je preko 50 znanstvenih članaka, objavio tri i uredio dvije lingvističke knjige, među kojima i Čiji je jezik? (Algoritam, 2011.), Povijest hrvatske akcentuacije (Matica hrvatska, 2015.) te urednički The Indo-European Languages (Routledge, 2017.). Osim sociolingvistikom i jezičnom politikom, bavi se povijesnom lingvistikom i akcentologijom (najviše slavenskom i indoevropskom), dijalektologijom te, općenito gledano, fonologijom i morfologijom.
Dr. sc. Daliborka Sarić (1979.) radi kao viša lektorica na Odsjeku za romanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, gdje drži nastavu iz portugalske gramatike. Autorica je radova iz područja portugalske i hrvatske sintakse i semantike te suradnik u knjizi Hrvatsko-romansko-germanski rječnik poredbenih frazema (Knjigra, 2016.). Najviše se bavi aspektologijom i jezičnim ideologijama. Članica je Centra za lingvistiku Sveučilišta u Portu.