SLAVONSKI BROD - U Radničkom domu u Slavonskom Brodu, sinoć je u organizaciji Posavske Hrvatske, Muzeja Brodskog Posavlja i Folklornog ansambla Broda, predstavljena peta knjiga autora Zvonimira Toldija dobro poznatog naslova „101 brodska priča". Urednica je i ovaj put bila novinarka Dunja Vanić, a knjigu je grafički oblikovao Matija Pleša.

Sada je iza gospodina Toldija ukupno 505 ukoričenih brodskih priča, ali - kako je i sam naglasio - 505 bez crte. Naime, tu ne planira stati - umirovljenju usprkos.

- Tih priča ima još i više, ali svaki put pravimo izbor za pojedinu knjigu. I u svakoj od njih je 101 brodska priča. Nisam podvukao crtu jer već pišem priče za šestu seriju tih zbirki priča koje objavljujem od 1995. godine. Bio sam suradnik Brodskog lista, još prije Posavske Hrvatske, sve od 1985. godine. Tako da sad već 37 godina, s malim prekidima, pišem i prisutan sam u Brodskom listu, odnosno, Posavskoj. - kazao je Zvonimir Toldi.

Svih pet knjiga slično je koncipirano. Priče u njima govore o prošlosti Slavonskog Broda i bave se svim slojevima društva.

- Pisao sam o trgovcima, balerinama, glazbenjacima, industrijalcima, brodskom školstvu, župama,... tematski je spektar tih priča uistinu širok. Puno je onih koje su izlazile u nekoliko nastavaka. Jedna od njih je o Ivi Brliću koja je izašla u šest brojeva. Priča o Ireni Kolesar, prvoj hrvatskoj filmskoj glumici i sigurno najpoznatijoj u to vrijeme koja je rođena u Brodu, a napravila je sjajnu karijeru u kazalištu i televiziji. Tu je i priča o veterinaru Zvonku Benčeviću koja je isto tako izašla u tri nastavka. On je bio direktor pastuharne u Đakovu i mnogo je radio na popularizaciji konja lipicanaca pa se za to zainteresirala i engleska kraljica koja je u Đakovo došla vidjeti pastuharnicu, a on ju je vodio u tom obilasku. On je i osnivač Đakovačkih vezova i Kola jahača „Ljudevit Posavski" koje je organiziralo trke konja na Vijušu i Poloju. Tamo su bila uređena trkališta. To je bilo od '26. do '32. godine. Kod nas je on bio dugogodišnji kotarski veterinar. - otkrio je Toldi nešto o bogatoj povijesti grada Slavonskog Broda.

Državni arhiv, Institut za povijest, Gradska knjižnica, Muzej brodskog Posavlja,... - drugi su dom Zvonimira Toldija koji je uistinu pravi istraživač kada je u pitanju traganje za skrivenim komadima gradske povijesti. Zaboravljenu građu koju pronađe na tamošnjim policama uspješno kombinira s razgovorom sa svojim sugrađanima koji se (pri)sjećaju onoga o čemu piše - bilo iz osobnog iskustva ili iz onoga što su saznali usmenom predajom od starijih. Zbog toga autor Brođane nerijetko pronalazi i po cijelom svijetu. No, kroz njih, ali i u samostalnim pričama, govori o gradu u cjelini tijekom nekog perioda.

- Ne pišem samo o ljudima, nego i o popularnim brodskim lokacijama. Primjerice, pisao sam o poznatoj trgovini koja je ime „Plavi devet" dobila po istoimenom poznatom filmu. Bio je to prvi sportski film o nogometašu koji je na dresu nosio broj devet. U ono vrijeme bili su i bomboni tog imena, mnoge trgovine i restorani diljem zemlje nosili su to ime. Pisao sam i o prvom zdravljaku u Brodu gdje si mogao kupiti kiselo mlijeko, jogurt; burek; potom o prvoj samoposluzi u gradu; kao i o „Dingaču" - jako popularnom lokalu u današnjoj Mesićevoj ulici. - prisjeća se profesor Toldi, obećavši šaljivo kako će pisati dok u mirovinu ne isprati urednika Posavske Hrvatske, Marina Kovačevića.

Pri sinoćnjem predstavljanju, autoru je društvo pravila urednica knjige bez čijih savjeta i izbora Toldijeve zbirke ne bi izgledale onako kako danas izgledaju. Zajedno su pročitali neke njihove najbolje dijelove.

- Zahvaljujući profesoru Zvonimiru Toldiju, godinama uživam čitajući i učim puno toga o Brodu. Otkrivam stvari za koje nisam imala pojma da su moguće u ovom gradu. Puno je prekrasnih, dubokih, zanimljivih, ponekad smiješnih, ali i tužnih, priča. Ovaj Brod, zahvaljujući profesoru Toldiju, iznjedrio je toliko lijepih detalja da je stvarno užitak živjeti u ovom gradu i poznavati ga na takav način. Uvijek sam se divila profesorovu znanju, ali i njegovoj spremnosti da ga podijeli. Kad god sam ga nešto pitala, uvijek je odgovorio ili rekao „Provjerit ću!" ili me, pak, uputio na to gdje mogu pronaći i sama provjeriti neki podatak. On prikuplja, ali i dijeli - kako kroz rad u Muzeju, tako i kroz novinske članke, a sada i kroz knjige. On ništa nije skupio samo za sebe, nego je skupljao kako bi to ostavio nama. - kazala je urednica knjige Dunja Vanić.

O autoru stotina brodskih priča, kojega prijatelji od milja zovu 'Braco', svatko ima samo riječi hvale, no najbolje o njemu ipak mogu kazati oni koji su s njim na radnom mjestu u Muzeju brodskog Posavlja, provodili sate.

- Za njega mirovina znači 'ne-mirovanje'; kako kod kuće, tako i u Brodu i okolici. Ponosan sam što prisustvujem predstavljanju njegove pete knjige. On je legendaran Brođanin za kojega vrijedi ona 'jednom muzealac, uvijek muzealac'. Čovjek je to koji je cijeli svoj život službeno proboravio u Muzeju brodskog Posavlja. Završio je svoju karijeru s najvišim muzejskim stupnjem; kao muzejski savjetnik, dobitnik je mnogih nagrada i najzaslužniji za to da Etnografski odjel Muzeja bude bogat kakav je danas i da broji tisuće predmeta. Muzejski posao nije samo sakupljanje stvari i starih predmeta, nego i ovo što Braco danas radi. To je jedan istraživački posao koji nas vraća u prošlost. Svaka ta priča je posebna. Kad god se uhvatim neke od njih, moram je pročitati više puta jer su iznimno slojevite. Braco, zapravo, ne priča jednoznačnu priču, nego govori o tomu kako je Brod živio u to vrijeme, kakve su bile društvene okolnosti, kakvi su bili maniri, tko je bio (ne)kulturna društvena krema. - kazao je Hrvoje Špicer, ravnatelj Muzeja brodskog Posavlja, izrazivši nadu kako će uskoro predstaviti i šestu knjigu.

O Zvonimiru Toldiju najbolje govori njegovo bogato stvaralaštvo te brojni Brođani koji ga cijene. Čini se pravednim zaključiti ovu priču o njemu, riječima kojima ga je sinoć počastio Igor Ilić u ime Folklornog ansambla Brod: „'Ko što je Braco takvog nigdje nema; nit' će ga biti, nit' će se roditi."