„Nevjerojatna je neupućenost autora teksta koji mi služi kao izvor (SBplus), da je „vlasnik inzistirao da zbirka 'ostane u obitelji', što podrazumijeva kako bi Grad za nju morao plaćati svojevrsni najam, a ne bi je u cijelosti mogao preuzeti". Kolegica se mogla potruditi pronaći pravu informaciju na pravom mjestu, prije nego što u svoj tekst uvrsti ovakve, želim vjerovati, nenamjerne manipulacije. I g. gradonačelnik i svi njegovi savjetnici znaju da g. Theodor de Canziani (i vlasnici prije njega) nikada nije nikakav novac od Grada tražio. Njegova supruga, Matilda Ružić voljela je Brod, ali nije bila Brođanka, kako navodi autorica u svom tekstu. I cijela ova priča neopravdano se svodi samo na Ivanu Brlić Mažuranić. Prva ona ne bi bila zadovoljna ovim 'Interpretacijama'. To je priča o obitelji Brlić, čijim je članom postala Ivana Brlić Mažuranić."

Lektorirana je to verzija posljednjeg ulomka članka dr.sc. Mate Artukovića, (ne)službenog skrbnika o Arhivu i Knjižnici obitelji Brlić - objavljenog u zadnjem izdanju Posavske Hrvatske - u kojem se referira na SBplus-ov članak naslova 'Gradsko kulturno blago ostaje u privatnim rukama?', objavljen OVDJE 11. srpnja.

Neskrivena pristranost, inače strana znanstvenicima, a tako svojstvena dr.sc. Mati Artukoviću, nije motiv za reakciju na taj njegov uradak, nego su to neistine koje on iznosi s ciljem slanja poruke kako je SBplus „manipulirao". Dakle, kako tijekom pisanja o Arhivu i Knjižnici obitelji Brlić nismo bili korektni profesionalci, nego manipulatori. Kajgod.

Zahvaljujući tehnologiji moguće je ograničiti vijek trajanja neistine

Početkom obnove kuće Brlić, prije dvije godine, SBplus je želio znati kakva je sudbina Arhiva i Knjižnice obitelji Brlić te hoće li i ona biti pohranjena na mjesto kojem prirodno pripada. Pritom, uspjeli smo razgovarati s dva najvažnija subjekta koji bi o tome mogli odlučiti: Theodorom de Canzianijem i gradonačelnikom Mirkom Dusparom. Potom smo, svjesno i namjerno - bez komentara i vlastitih interpretacija - prenijeli cjelovitu verziju obje 'strane u postupku'. Baš kao i prije desetak dana.

Mada smo, dakle, svoj posao i u ovom slučaju obavljali profesionalno i nepristrano – nakon reakcije Skrbnika, odlučili smo opetovano provjeriti jesmo li, tada, dobivene informacije ispravno shvatili, protumačili i prenijeli.

- Želeći govoriti o opcijama koje su ponuđene Gradu Slavonskom Brodu za korištenje i upravljanje Arhivom i Knjižnicom obitelji Brlić, 20. srpnja 2020. godine u Gradskoj je upravi održan sastanak na tu temu. Uz gradonačelnika i njegove suradnike, na sastanku su sudjelovali gospoda Theodor de Canziani i Mato Artuković. Na spomenutom sastanku, predstavnici Grada Slavonskog Broda izrazili su želju da otkupe Arhivu i Knjižnicu te Vilu Brlićevac, što je Theodor de Canziani odbio te istaknuo kako nema namjeru prodavati arhivu. Gospodin Theodor de Canziani inzistirao je na povratu sve pokretne imovine iz kuće Brlić, a koju je Grad Slavonski Brod otkupio 2011. godine. Canzianijev uvjet bio je predaja stvari iz Kuće Brlić koju je Grad otkupio, a tek nakon toga bi se, prema njegovim riječima, mogao ostvariti daljnji razgovor o mogućoj suradnji, odnosno, ugovaranju najma zbirke i arhiva Brlić Gradu Slavonskom Brodu. - odgovorili su nam iz Grada.

Artuković i društvo protuzakonito skrbe o Arhivu i Knjižnici

Dakle, na upit SBplus-a, Grad Slavonski Brod potvrdio je istinitost sadržaja članaka koje smo objavljivali i na taj način demantirao tvrdnje Skrbnika kako smo „manipulirali". Istina, predstavnici Grada dodali su kako će, unatoč poteškoćama, kao i dosad, činiti sve kako bi zaštitili to vrijedno kulturno dobro.

A kako je Grad dosad skrbio o tom blagu koje je, nažalost, u privatnim rukama, pokazuju sljedeći podatci. Za mikrofilmiranje građe arhive Brlić Grad je utrošio 55 tisuća kuna, a u uređenje dvorišne zgrade u slavonskobrodskoj Ulici Josipa Kozarca 4a, u kojoj se čuva arhiva, uložio je 247.828,64 kuna (unutrašnje i vanjsko uređenje, stolarski radovi, soboslikarski radovi, opremanje policama za knjige). Ukupno, za skrb o Arhivi obitelji Brlić, Grad je izdvojio 302.828,64 kuna. O kojoj, usput budi rečeno, zahvaljujući i Skrbniku, Grad danas nema nikakvih podatka.

Osim toga, objekt u Kozarčevoj ulici koji je u privatnom vlasništvu, oslobođen je plaćanja komunalne naknade te je Grad financirao režijske troškove. Usto, Grad od 2003. godine plaća grobne naknade obitelji Brlić (Fanika, Zinaida, Vatroslav, Ivan i Benčević Zdenka).

Istine radi, treba istaknuti kako je ova protuzakonita ulaganja u privatnu zgradu obavio jedan od prethodnika Mirka Duspare, vjerojatno, zahvaljujući savjetu revnosnog Skrbnika.

Tko manipulira javnošću: Skrbnik ili SBplus?

Unatoč nedvojbenim činjenicama, dr.sc. Mato Artuković, svisoka, pokušava manipulirati javnosti tvrdeći kako je SBplus pogrešno tumačio tuđe stavove, mada ništa nismo tumačili, nego tek zanatski korektno objavili stavove jedne i druge strane u 'sporu' oko Arhive obitelji Brlić.

Iz cijelog Skrbnikova teksta iščitava se prezir prema jednom od rutinskih i zanatski korektnih članaka. Do te mjere da ga maliciozno predstavlja manipulativnim.

Svoj prezir prema drugima i drukčijima - prije svih onima koji su lobirali i/ili sudjelovali u deustašizaciji Slavonskog Broda - dr.sc. Mato Artuković pokazivao je u kontinuitetu od 1990. godine, kao lokalni ministar 'bogoštovlja i nastave', namećući Brođanima nazive ulica po hrvatskim sramotnicima kakav je, bez sumnje, bio i prvi suradnik dr. Ante Pavelića - dr. Mile Budak.

Artukovićev prezir, ne samo prema autorici članka, nego i prema čitateljima SBplus-a, toliko je neskriven da se, u konačnici, usudio čak tvrditi kako pouzdano zna čime (ne) bi bila zadovoljna velika Ivana Brlić Mažuranić.

A koliko bi brodska obitelj Brlić danas bila u fokusu zanimanja Brođana da njezina članica nije bila upravo ta Ivana Mažuranić, znaju i djeca osnovnih škola diljem svijeta. Unatoč Artukovićevom pokušaju da i tu činjenicu obezvrijedi.