SAMO istinski glazbeni profesionalac znao bi i mogao bi odvojiti emocije i napisati objektivan tekst o sinoćnjem programu Brodskog glazbenog ljeta, za promjenu, održanom u Tvrđavi Brod. Kako to nisam, pokušat ću, tek, kratkom kolumnom prenijeti svoje osobne dojmove. I dodati nešto šire od toga - sukladno dosadašnjem novinarskom iskustvu i praćenju ovakvih događanja.

Ilustracija. Foto: Ž.G./PLUS

No, Brođanima je on svojim nastupom dao puno više. Prvo, pokazao je kako Slavonski Brod nije (samo) 'grad cajki' te kako u njemu žive ljudi koji žele slušati dobru i kvalitetnu glazbu.

Ilustracija. Foto: Ž.G./PLUS

Vodi nas to do druge 'dobrobiti' koju izvlačimo kao pouku ovog gostovanja, a to je koliko Tvrđava može dati i što ona mora biti u budućnosti želimo li je istinski oživjeti.

Ilustracija. Foto: Ž.G./PLUS

Uoči koncerta Ružić je razgovarao s novinarima, otkrivajući nam detalje iz svoje prošlosti. Govorio je tiho, dugo i predano, pomalo zamišljeno, prilično i neočekivano retrospektivno,... s posebnim poštovanjem prema obitelji koja mu je omogućila da postane svjetski poznat i priznat pijanist - preprekama i siromaštvu usprkos. Nakon toga, dok sam slušala njegove izvedbe, činilo mi se da je sretan i ponosan što to blago koje mu toliko znači, a skupljeno iz primarno osobnih iskustava i doživljaja, ima priliku pokazati u Slavonskom Brodu. Bio je zadovoljan. Sobom, koncertom, publikom, prostorom. Često je svirajući, dugo gledao u lica posjetitelja, nasmijan,... po čemu je bilo vidljivo da se dogodila ona snažna veza između izvođača i publike o kojoj, valjda, sanjaju svi - i najveći i najmanji izvođači.

Ilustracija. Foto: Ž.G./PLUS

A upravo takvi nastupaju na pozornicama diljem Brodsko-posavske županije. Pa se neprestano podvlače crte i mjeri - tko je bolji, veći snažniji, posjećeniji,... I tu dolazimo do treće stvari koju mi je osvijestila sinoćnja večer. Da, programi Brodskog glazbenog ljeta možda nikad neće biti posjećeni poput ona četiri kolovoška dana tijekom kojih Nova Gradiška gori i na koja se klade svi koji vode taj grad, odlučujući se na 'all in' pristup, ali je apsolutno nepravedno uopće uspoređivati ta dva koncepta i pristupa. Masovnost, gužve, megalomanija,... pa to nije ni poruka ni smisao Brodskog glazbenog ljeta koje je 2024. godine apsolutno premašilo sva očekivanja. Teško će biti podvući crtu i izabrati najbolji program kad mu 18. srpnja dođe kraj.

Ilustracija. Foto: Ž.G./PLUS

Stoga je možda vrijeme da prestanemo suprotstavljati moderno i zabavno onomu što je klasično i pripada svijetu kulture kojim se uistinu piše glazbena povijest. Možda je vrijeme da budemo sretni što na ovako malom području imamo ponuđeno i jedno i drugo te da iskoristimo najbolje iz oba, veoma različita svijeta. Bez predrasuda i 'biranja strana', jedino je pravedno zaključiti kako Saša Matić (lice NGLJ) i Zvjezdan Ružić (lice BGLJ) - dvojica zaljubljenika u klavir, jedan za kojeg su roditelji sanjali da postane pijanist (ali je postao zabavljač i pop-zvijezda), a drugi koji je postao jedan od najboljih pijanista u svijetu (mada su ga mnogi više vidjeli kao harmonikaša) - obojica danas imaju svoju publiku koja ih voli slušati i cijeni. Po svemu ostalome - dva su svijeta različita i neusporediva. Tako treba i ostati. A Slavonski Brod treba biti i ostati ponosan i poseban baš po svom Brodskom glazbenom ljetu. Preostala su još tri programa do njegova zatvaranja. Stignete se uvjeriti sami!