Jezični unitarizam nije ostavio traga samo u rječniku hrvatskoga jezika, makar je tu najočitiji. Politika je rashrvaćivanja kriva što se i danas potepamo o hapšenja, izvinjavanja i pominjanja i dvojimo oko valjanih hrvatskih riječi …uhititi, ispričati se, spomenuti...

Iako najočitije u rječniku, rashrvaćivanje je svoj danak uzelo i u gramatici, zahvatilo je neke vrste i oblike riječi, a zamjenice osobito. Dugo su se zamjenice zvale lične, umjesto osobne; zamjenica si doslovce je zabranjivana pa se nije dopuštalo reći …Uzmi si kruha, nego su nam objašnjavali da je si nepravilno i da se može reći samo: Uzmi kruha.

Prava je istina u tom da među zamjenicama u srpskom jeziku si uopće ne postoji, pa je onda trebalo biti, u skladu s unitarizmom, protjerano i iz hrvatskoga.

Danas je si vraćeno u hrvatski jezik i Uzmi si kruha, Kupi si cipele i Operi si ruke posve su uobičajene i valjane hrvatske rečenice.

Isto je bilo i s izborom između ju i je …kako u srpskom nema ju, tako se protjerivalo iz hrvatskoga. Budući da je u hrvatskom upotreba ju čvrsta i dugovječna, postavljeno je pravilo koje je priznavalo da ju postoji, ali mu je upotreba sužena; pravilo je glasilo da se je treba uvijek upotrijebiti, a ju samo ako riječ prije završava na je ili je riječ poslije je.

Tako je jedino valjano bilo Vidim je, a ju je moglo samo u primjerima poput: Vidjela ju je (da se ne ponavlja je je: Vidjela je je) ili Pije ju (da ne bismo rekli:Pije je).

Danas je ju vraćeno u upotrebu. Rečenice Vidim ju, Uzmi ju za ruku, Ponesi ju doma... valjane su i preporučuju se kao pravilne. Ipak, da bismo izbjegli dva ju, možemo upotrijebiti i je: Voda je studena i piju je kad je vruće.jer bismo inače rekli piju ju, a dva ju valja izbjeći.

Dakle, Vidim ju., Čuvam ju., Nosim ju.…pravilne su rečenice, a Vidim je., Čuvam je., Nosim je.…rečenice su koje pripadaju staroj normi i valja ih izbjegavati jer ih već desetljeće i pol suvremena hrvatska norma ne prihvaća.